Branko Trajkov

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Branko Trajkov
Branko Trajkov Trak.jpg
Osnovne informacije
Poznat/a i kao Trak
Rođenje (1966-10-09) 9. oktobar 1966 (52 god)
Zagreb, SFRJ
Žanrovi Rokenrol, etno
Zanimanje Muzičar, muzički producent, muzički terapeut, arhitekt
Instrumenti Bubnjevi, udaraljke, električna gitara, akustična gitara
Karijera 1985–danas
Povezani umjetnici Zabranjeno pušenje, Shaderwan Code

Branko Trajkov (rođen 9. oktobra 1966), također poznat po svom nadimku Trak, hrvatski je muzičar i muzički producent. Najpoznatiji je kao bubnjar rock grupe Zabranjeno pušenje. Također, organizira kreativne i muzičko-terapijske bubnjarske radionice za djecu i odrasle.

Muzička karijera[uredi | uredi izvor]

Kao dijete, Trajkov je bio veliki obožavatelj sarajevske rock grupe Bijelo dugme. Kada je imao 10 godina otac ga je odveo na njihov koncert, promociju albuma Eto! Baš hoću! (1976), u Domu sportova u Zagrebu. Na tom koncertu je shvatio šta želi biti kada odraste.[1] Diplomirao je 1979. godine na nižoj muzičkoj školi, gdje je svirao klavir.[2] Kasnije je samostalno naučio svirati i gitaru.

Trajkov se 1983. godine pridružio grupi Karavele, pratećem bendu rock grupama Električni orgazam i Idoli. U kasnim osamdesetima je bio član nekoliko rock grupa, kao što su Mačke i Rocket Stars. Godine 1990. postaje bubnjar novoosonovane zagrebačke rockabilly teen grupe Fantomi.[1] Grupu je napustio 1994. godine kada se ona raspada. Zaposlio se na HRT-u 1994. godine, a sljedeće u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Radio je tamo kao ton majstor i producent sve do 1997. godine. U to vrijeme sarađuje i na mnogobrojnim projektima studija "Crno Bijeli Svijet", rock grupe Prljavo kazalište.[1] Početkom 2000. godine pridružio se grupi 7/8, pratećem bendu zagrebačkog ženskog zbora Ezerki koji izvodi tradicionalne makedonske narodne pjesme. Tih godina radi i s Lidijom Bajuk na njena četiri studijska albuma, a nastupao je s njom i na nekim koncertima.[2]

Od sjevernoameričkog indijanskog plemena Picuris Pueblo iz Novog Meksika, SAD, je 2011. godine dobio ovlaštenje za izvođenje pjesama na tradicijskim ritualima "Ples Sunca i Mjeseca".[3] Također, član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).

Zabranjeno pušenje[uredi | uredi izvor]

Trajkov se pridružio rock grupi Zabranjeno pušenje u jesen 1996. godine. Njegova prva saradnja s grupom dolazi s koncertima, među kojima su i oni u Zagrebu i Sarajevu kad se snimao uživo album Hapsi sve! (1998). Nakon toga sudjelovao je u snimanju njihovih šest studijskih albuma Agent tajne sile (1999), Bog vozi Mercedes (2001), Hodi da ti čiko nešto da (2006), Muzej Revolucije (2009), Radovi na cesti (2013) i Šok i nevjerica (2018).

Skupa s članovima Zabranjenog pušenja Davorom Sučićem i Robertom Boldižarom, Trajkov je i član grupe Shaderwan Code.[4] Riječ je o zajedničkoj grupi Zabranjenog pušenja i zagrebačkog Zbora Arabeske.[5] Trajkov je radio na oba njihova albuma, Kad procvatu behari (2011) i Ah, što ćemo ljubav kriti (2018).[6]

Društveno korisni rad[uredi | uredi izvor]

Od 2000. godine Trajkov organizuje kreativne i muzičko-terapijske bubnjarske radionice za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama. On je osmislio ovu jedinstvenu bubnjarsku radionicu kako bi ušao u najskrovitije i najekstremnije situacije i ustanove, pokušavajući energijom muzike i ritma ući u svijet onih kojima sistem ne pomaže uvijek na odgovarajući način. Stoga je cilj ovakvih radionica na spontan i prirodan način učesnicima pružiti uvid u ritam, muzičku kreaciju i lični zvučni doživljaj. Za vrijeme izvođenja radionica gradi se skladna i čvrsta zajednica temeljena na hijerarhiji zvuka i ritma, a ne tjelesnih, umnih ili društvenih predispozicija polaznika. Isto tako, putem muzičkih obrazaca cilj je i otvoriti i stimulisati nove kanale neverbalne komunikacije.[7]

U 2000. godini Trajkov sa svojim kolegama iz grupe Zabranjeno pušenje sudjeluje u jednom društvenoodgovornom projektu gdje su organizovali muzičke radionice za djecu i mlade koji su bili žrtve mina.[8] Radionice su organizovane dva puta u godini. Zimske radionice održane su u Kranjskoj Gori, a ljetne su održane u Rovinju.[9] Godine 2005. održane su i muzičke radionice u sklopu projekta "Zemlja bez granica". U radionici pod nazivom "Vratimo muziku i ritam na njihova vjekovna ognjišta" Trajkov je usmjeravao polaznike u ponovnom pronalaženju svoga ritma i usklađivanje s vibracijama okoline.[10]

U aprilu 2013. godine, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odabralo je Trajkova kao prvog voditelja projekta za svoj pilot projekt "Ruksak (pun) kulture".[11][12] On je kasnije održao više od 15 radionica kao dio ovog projekta Ministarstva. Radionice su održane u Novoj Gradišci, Križevcima, Kninu, Koprivnici, Metkoviću, Slavonskom Brodu i drugim gradovima.[13][14] Trajkov je 2014. godine imenovan za stalnog saradnika Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije.[15] Do početka 2018. godine održao je gotovo 25 muzičko-terapijskih radionica s liječenim ovisnicima u Slavonskom Brodu. Godine 2015. izdavačka kuća Školska knjiga imenovala ga je stručnim saradnikom njihovog odjela za muzičko obrazovanje.[16][17] Tako je bubnjarske radionice održao i na mnogim stručnim skupovima profesora muzičke kulture i razredne nastave u mnogim gradovima, kao što su Kutina, Senj, Čakovec, Jastrebarsko, Beli Manastir i drugi.

U posljednjih 20 godina Trajkov je organizovao više od stotinu bubnjarskih radionica u gotovo svim većim hrvatskim gradovima i opštinama.[18][19][20][21][22]

Privatni život[uredi | uredi izvor]

Trajkov je rođen i odrastao u Zagrebu. Njegov otac Stojan svira harmoniku. Trajkov je diplomirao 1994. godine kao inženjer arhitekture na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu.[1][2]

Diskografija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Trak (Branko Trajkov) Biografija". zabranjeno-pusenje.com. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  2. ^ a b c "Ne samo bubnjarska radionica". h-alter.org. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  3. ^ "NE SAMO BUBNJARSKA RADIONICA". educentar.net. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  4. ^ "SHADERWAN CODE – Ah, što ćemo ljubav kriti". barikada.com. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  5. ^ "About Shaderwan Code". shaderwancode.com. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  6. ^ "Novi album grupe Shaderwan Code "Ah, što ćemo ljubav kriti"". menart.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  7. ^ "Izgradnja zajednice zvukom, tišinom, ritmom – bubnjarska radionica Branka Trajkova u Našicama". min-kulture.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  8. ^ "Predstave o opasnostima od mina i radionice za djecu žrtve mina – dio Festivala prvih". hcr.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  9. ^ "Rovinjski projekt Račanove supruge za djecu žrtve mina". nacional.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  10. ^ "Zemlja bez granica". zemljabezgranica.com. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  11. ^ "Ruksak (pun) kulture : Umjetnost i kultura u vrtiću i školi". mvinfo.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  12. ^ "Ruksak (pun) kulture približit će umjetnost školarcima". tportal.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  13. ^ "Izgradnja zajednice zvukom, tišinom, ritmom u Koprivnici". min-kulture.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  14. ^ "Izgradnja zajednice zvukom, tišinom, ritmom u Komletincima (Vukovarsko-srijemska županija)". min-kulture.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  15. ^ "Glazba kao terapija". brodportal.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  16. ^ "Bubnjarska radionica Branka Trajkova". gaa.mhz.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  17. ^ "Klanjčani u Trakovom bubnjarskom krugu". klanjec.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  18. ^ "Park kreative: Bubnjar Zabranjenog pušenja Branko Trajkov djecu učio bubnjati". varazdinski.rtl.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  19. ^ "‘TURNEJE’ PO ODGOJNIM ZAVODIMA, BOLNICAMA... Bubanj otvara srca nesretne i zatvorene djece". jutarnji.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  20. ^ "Kulturne vibracije širile se Pakracom". compas.com.hr. Pristupljeno 21 August 2018. 
  21. ^ "Bubnjarska radionica s Trakom". mjestozamene.breza.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 
  22. ^ "Bubnjar Zabranjenog pušenja Branko Trajkov-Trak u nedjelju na Spiritovoj Školi zvuka". novilist.hr. Pristupljeno 25. 9. 2018. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]