Bubrežasta bokvica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Bubrežasta bokvica
Plantago reniformis
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Koljeno Dikotiledone
Razred Eudikotiledone
Red ?
Porodica Plantaginaceae
Rod Plantago
Vrsta P. reniformis

Bubrežasta bokvica ili trputac i ilirska bokvica (lat. Plantago reniformis G. Beck) je zeljasta biljka]] iz porodice Plantaginaceae: bokvice ili trpuci. Diploidna hromosomska garnitura ove bokvice sadrži 2n=12.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ova slikovita bokvica je visegodišnja zeljasta biljka, visine 15-40 cm. Njene uzdužno izbrazdane stabljike su bez listova, koji se nalaze u prizemnoj rozeti. Dugi su oko 5-20, a na torinama i 30 cm, a široki 2,5-10 cm. Jednostavni su i goli, bubrežasti ili okruglasti, grubo nazubljenih rubova, a blago srcolike ili odsječene osnove, sa 5-9 uočljivih nerava. Lisna peteljka je duža od plojke.

Cvjeta u junu i julu. Čaška je duga 2-2,5 mm, zelenkasto-smeđa do purpurna, razdijeljena na 4 režnjića. Gola Krunična cijev je duga oko 2 mm, a režnjici 1-1,5 mm. Jajoliki su do jajksto-lancetasti, zašiljeni do zatupljeni. Brakteje su duge 2-2,5 mm, jajasto-lancetaste, obično maljave.

Svijetlosmeđi plod (bez sjaja) je gola vrčolika čahurica, koja se pri vrhu otvara zaklopcem. Pri dnu ima kratki šiljak, a sadrži 1-2 jajasto-elipsoidne sjemenke, duge oko 3 mm, a široke 0,8-1,0 mm, s jedne strane zaobljene, a s druge ravne. U središtu imaju kraću uzdužnom brazdu, svijetlosmede,

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Staništa bubrežaste bokvice su na subalpskom i najvišim pozicijama planinskog pojasa. Raste na nadmorskim visinam od oko (1.300) 1.500-2.300 m. Optimalne uvjete pa i najveću zastupljenost ima u vegetaciji planinskih torova, gdje je karakteristična vrsta za endemsku biljnu asocijaciju koju je prvi opisao i imenovao profesor Živko Slavnić. Uspijeva i u vegetaciji planinskih rudina i subalpskih livada, te klekovini bora i na šumskim progalinama i proplancima u pojasu bukovo-jelovih, subalpskih bukovih i smrčevih šuma. Optimalno raste i na krečnjačkoj i silikatnoj podlozi, na dubokim humusnim i umjereno vlažnim tlima.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Bubrežasta bokvica je endem Dinarida, pretežno u Bosni i Hercegovini, a zatim i na Kosovu i sjevernoj Crnoj Gori.

Locus classicus je u Bosni: Hranisava, planina iznad Tarčina (Beck, G. 1887.).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]