Bugarštice
Bugarštice (također bugaršćice[1]) je jedan od dva stihovna oblika u usmenoj epskoj poeziji Južnih Slavena. Izraz je došao iz bugarskog jezika od riječi bugariti, izraza za bugarske pastirske pjesme. Uopšteno govoreći, bugarštice su, za razliku od deseteraca izvedenih iz njega, izumrli epski medij u narodnom pjesmotvorstvu na srpskohrvatskom jeziku i u književnom smislu se nalaze između filologije i medievilistike. Posljednja djela u bugarštici uglavnom su datirana u 18. vijeku.[2]
Bugarštice su stare narodne pjesme dugog stiha i postojale su prije deseteračkih pjesama. Najčešći stih im je petnaesterac ili šesnaesterac sa odmorom (cezurom) poslije sedmog, odnosno osmog sloga. Postoje kraći, ali i duži stihovi, od dvanaest do dvadeset. Stih bugarštica je sastavljen, po pravilu, od troheja ili spoja troheja sa daktilima. Vjerovatno su sve bugarštice imale pripjev, poslije svakog drugog stiha i najčešće je šestosložen. Funkcija mu se ograničava na muzičku pratnju, obezbjeđivanje predaha pjevaču, ali i na proširivanje ekspresije vodećeg saopštenja, centralne sintagme ili glavne riječi iz prethodna dva stiha.[3]
Uz izdvojene bugarštice, koje neki autori citiraju u svojim djelima, korpus čine tri rukopisne zbirke. Dva su pripadala dubrovačkim kolekcionarima, Đuri Matijaševiću (zbirka iz 1758. s 14 pjevanja, od kojih je najstarije iz 17. vijeka) i Josipu Betondiću (1709–1764, 18 pjevanja). Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti posjeduje dva rukopisa s 23 bugarštice s početka 18. vijeka. Ove zbirke i još nekoliko pjesama iz drugih krajeva Dalmacije objavio je u Beogradu 1878. Valtazar Bogišić u svojim "Narodnim pjesmama iz starijih, najviše primorskih zapisa". Riječ je o izdanju s ukupno oko 76 bugarštica.
Porijeklo[uredi | uredi izvor]
Bugarštica dolazi iz feudalnog konteksta Srpskog Carstva; nakon osmanlijskog osvajanja i izumiranja kršćanskog plemstva mogla se prenositi samo u tekstualnom obliku i tako neko vrijeme opstati u urbanoj sredini dalmatinskih gradova. To ga razlikuje od raširene narodne poezije u desetercu, koja je u pjesmama srpske epike u patrijarhalnom sociokulturnom kontekstu stoljećima opstala do danas kao epski medij guslara uz gusle. Petar Hektorović opisao je muzičku pratnju bugarštice, no može se samo nagađati s kojim se instrumentima to dogodilo. Pjevanje bugarštica posljednji put je opisano u 19. vijeku u Budvi, gdje su bile dio svadbenih slavlja kao Velike pjesme. Čisto historijske teme su karakteristične za bugarštice, dok deseterac uključuje i izvanhistorijske elemente.
Iako sve bugarštice sa zapadnog Balkana potječu iz dalmatinskih rukopisa, njihova imena, junaci, teme i jezik (uglavnom pisani na štokavskom dijalektu) ukazuju na porijeklo iz istočnih ili središnjih balkanskih područja u Srbiji.[4]
Najraniji zapis ulomka bugarštice zabilježen je 1497. u talijanskom gradu Giaoia del Colle prigodom posjeta napuljske kraljice Isabelle Del Balzo 31. maja 1497. koji se pripisuje italijanskom dvorskom pjesniku Rogeriju di Pacienziju u epskoj dvorskoj pjesmi Lo Balzino. Tamo ju je uz ples i muziku izvodila kolonija slavenskih iseljenika, koja je pripada grupi tzv. despotske epike, korpusu postkosovskih ciklusa u kojima se obrađuje historijski događaj hvatanja Janka Hunjadija od strane Đurađa Brankovića.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hrvatska enciklopedija 2023.
- ^ Miletich, John S. (1990). The Bugarštica - A Bilingual Anthology of the Earliest Extant Suth Slavic Folk Narrative Song (jezik: engleski). Chicago: University of Illinois Press. ISBN 0-252-01711-0. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Jugoslavenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 88.
- ^ Stolz, Benjamin A. (1969). On Two Serbo-Croatian Oral Epic Verses: The "Bugarštica" and the "Deseterac (jezik: njemački). Pristupljeno 12. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- "bugarštica". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 12. 2. 2023.