Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli je historijska građevina i predstavlja izvanredan primjer bosanske kuće, sa sačuvanim tradicionalnim arhitektonskim i etnološkim elementima. Jedna je od rijetkih očuvanih primjera spratne dimalučare na prostorima Bosne i Hercegovine.[1] Nalazi se u takozvanoj Čarši-mahali u Gornjoj Tuzli, na području Tuzle, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 21. decembra 2018. godine je donijela odluku da se kuća proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović. Nacionalni spomenik čini kuća sa musanderama, pećima, avlijom i pokretnom imovinom: sahani, demirlija, ibrici i kolijevka.

Pored Bugilovića kuće nalazi se i Hajdarevića kuća, koja joj je po načinu gradnje veoma slična.[3]

Opis[uredi | uredi izvor]

Sačuvani su i dolafi u koje su odlagani odjeća, potom sećije, bešike, stolovi... Baglame na vratima i prozorima nikad nisu mijenjane. Posebnu vrijednost ima rezbarija u maloj gostinskoj sobi, velikoj sobu zvanoj „maksuzija“, zatim „svekrvinoj sobi“. Kuća posjeduje mutvak u kojem je spremana hrana i unutrašnju verandu s bešikom.

Prema tipologiji tradicionalne bosanske kuće Muhameda Kadića, Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli se ubraja u spratne dimalučare, o kojima Kadić između ostalog donosi slijedeće bilješke:

Poteškoća u odvođenju dima i topline s ognjišta i iz peći odvajkada je bila glavna zapreka za razvijanje koncepcije spratne kuće. Zbog toga seoski graditelj nije mogao da u cijelosti iskoristi izgrađenu površinu kuće za razvijanje prostorija na prvom katu. Morao je da stavlja velike slobodne prostore koji su se protezali od prizemlja do pod krov i služili za skupljanje i odvod dima ili da izdvoji prostor sa ognjištem dizanjem na sprat kao u kući sa prepustom. Za razliku od kuće s prepustom detaljnija obrada osnovnih masa, prizemlja, sprata, i krova je bogatija. Pošto je kuća često na strmom planinskom terenu, to se ispod zida prizemlja, na prednjem kraju kuće pojavljuje i zid magaze. Time se povećava razlika u visini između donjeg dijela kuće i dijela sa prepustom. Osnovne karakteristike su veća zapremina kućne mase, veće i impozantnije dimenzije krova, česta upotreba poluotvorenih pristupnih galerija i divanhana u spoju s vanjskim pristupnim stepeništima te obostrani pristupi u prizemlje i na sprat.[4]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Muhamed Kadić, Starinska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1967.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Koji su i gdje su svi spomenici u Tuzli? - enovosti.ba
  2. ^ "Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli". Službeni glasnik BiH, broj 6/19. Pristupljeno 13. 11. 2020.
  3. ^ Nakon smrti Zejneba-hanume njena 200 godina stara kuća ostala zaključana - Dnevni avaz
  4. ^ "Bugilovića kuća u Gornjoj Tuzli proglašena nacionalnim spomenikom". Zavod za zaštitu i korištenje kulturno - historijskog i prirodnog naslijeđa TK. Pristupljeno 13. 11. 2020.