Bupranolol

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bupranolol
Naziv lijekaBupranolol
GrupaBeta blokatori
Klasifikacija
ATC kodoviC07
AA19
CAS registarski broj23284-25-5
Stručne informacije
Hemijske osobine

Ime po IUPAC (RS)-1-(tert-butIlamino)-3-(2-hloro-5-metIlphenoksi)propan-2-ol
Sumarna formulaC14H22ClNO2
Molarna masa271,78298 g/mol
smiles = CC1=CC(=C(C=C1)Cl)OCC(CNC(C)(C)C)O
Farmakokinetičke osobine
Biološka raspoloživost< 10%
MetabolizamPrva eliminacija > 90%
Poluvrijeme eliminacije2-4 sata (plazma)
Izlučivanje> 88% bubrežno (kao karboksibupranolol)
PubChem = 2475

Bupranolol je neselektivni beta blokator bez unutrašnje simpatomimetičkre activnosti (ISA), ali sa jakom aktivnošću stabilizacije membrane. Njegove mogućnost su slične propranololu.

Upotreba i doziranje[uredi | uredi izvor]

Kao i drugi beta blokatori, bupranolol se može koristiti oralno za liječenje hipertenzije i ubrzanog rada srca. Početna doza je 50 mg, dva puta dnevno. To se može povećati na 100 mg četiri puta dnevno. Bupranolol kapi za oči (0,05% -0,5%) se koriste protiv glaukoma.[1]

Farmakologija[uredi | uredi izvor]

Bupranolol se brzo i potpuno apsorbira iz želuca. Više od 90% se uključuje u metabolizam prvog prolaza. Bupranolol u plazmi ima poluživot od oko dva do četiri sata, sa nivoima dostizanja nikada iznad 1 µg/l, u terapijskim dozama. Glavni metabolit je karboksibupranolol, 4-hlor-3- [3- (1,1-dimetil-etilamino)-2-hidroksi-propiloks] benzojeva kiselina i to jest, metilne grupe na benzenskom prstenu oksidiraju u karboksilne grupe, od kojih se 88% eliminira preko bubrega, u roku od 24 sata.

Neželjeni efekti, kontraindikacije i interakcije[uredi | uredi izvor]

Neželjeni efekti, kontraindikacije i interakcije bupranolola slične su onima kod ostalih beta blokatora.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dinnendahl, V; Fricke, U, ured. (2007). Arzneistoff-Profile. 2 (21 izd.). Eschborn, Germany: Govi Pharmazeutischer Verlag. ISBN 978-3-7741-9846-3.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]