CNOT2

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
CNOT2
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

4C0D, 4C0F, 5FU6, 5FU7

Identifikatori
AliasiCNOT2
Vanjski ID-jeviOMIM: 604909 MGI: 1919318 HomoloGene: 40953 GeneCards: CNOT2
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 12 (čovjek)
Hrom.Hromosom 12 (čovjek)[1]
Hromosom 12 (čovjek)
Genomska lokacija za CNOT2
Genomska lokacija za CNOT2
Bend12q15Početak70,243,002 bp[1]
Kraj70,354,993 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 10 (miš)
Hrom.Hromosom 10 (miš)[2]
Hromosom 10 (miš)
Genomska lokacija za CNOT2
Genomska lokacija za CNOT2
Bend10|10 D2Početak116,321,066 bp[2]
Kraj116,417,416 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija poly(A)-specific ribonuclease activity
GO:0001104 transcription coregulator activity
GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
Ćelijska komponenta citoplazma
membrana
CCR4-NOT complex
P-tijelo
CCR4-NOT core complex
jedro
citosol
ćelijska membrana
Biološki proces nuclear-transcribed mRNA poly(A) tail shortening
negative regulation of translation
GO:0009373 regulation of transcription, DNA-templated
GO:0044324, GO:0003256, GO:1901213, GO:0046019, GO:0046020, GO:1900094, GO:0061216, GO:0060994, GO:1902064, GO:0003258, GO:0072212 regulation of transcription by RNA polymerase II
regulation of stem cell population maintenance
GO:1901227 negative regulation of transcription by RNA polymerase II
transcription, DNA-templated
multicellular organism development
positive regulation of cytoplasmic mRNA processing body assembly
trophectodermal cell differentiation
Utišavanje gena
negative regulation of intracellular estrogen receptor signaling pathway
regulation of translation
nuclear-transcribed mRNA catabolic process, deadenylation-dependent decay
DNA damage response, signal transduction by p53 class mediator resulting in cell cycle arrest
RNA phosphodiester bond hydrolysis, exonucleolytic
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001199302
NM_001199303
NM_014515

NM_001037846
NM_001037847
NM_001037848
NM_028082
NM_001359247

NM_001359248
NM_001359249
NM_001359250
NM_001359251
NM_001359252
NM_001359253
NM_001359563

RefSeq (bjelančevina)

NP_001186231
NP_001186232
NP_055330

NP_001032935
NP_001032936
NP_001032937
NP_082358
NP_001346176

NP_001346177
NP_001346178
NP_001346179
NP_001346180
NP_001346181
NP_001346182
NP_001346492

Lokacija (UCSC)Chr 12: 70.24 – 70.35 MbChr 10: 116.32 – 116.42 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Podjedinica 2 CCR4-NOT transcripcijskog kompleksa je protein koji je kod ljudi kodiran genom CNOT2.[5][6] To je podjedinica ICCR4-Not kompleksa deadenilaze. Alesi et al. (2017) navode da se gen CNOT2 nalazi na u hromosomskom segmenti hromosoma 12, 15q15, a Uehara et (2019) navode da gen CNOT2 sadrži 21 egzon.[7][8]

Aminokiselinska sekvenca[uredi | uredi izvor]

Dužina polipeptidnog lanca je 540 aminokiselina, a molekulska težina 59.738 Da.[9]

1020304050
MVRTDGHTLSEKRNYQVTNSMFGASRKKFVEGVDSDYHDENMYYSQSSMF
PHRSEKDMLASPSTSGQLSQFGASLYGQQSALGLPMRGMSNNTPQLNRSL
SQGTQLPSHVTPTTGVPTMSLHTPPSPSRGILPMNPRNMMNHSQVGQGIG
IPSRTNSMSSSGLGSPNRSSPSIICMPKQQPSRQPFTVNSMSGFGMNRNQ
AFGMNNSLSSNIFNGTDGSENVTGLDLSDFPALADRNRREGSGNPTPLIN
PLAGRAPYVGMVTKPANEQSQDFSIHNEDFPALPGSSYKDPTSSNDDSKS
NLNTSGKTTSSTDGPKFPGDKSSTTQNNNQQKKGIQVLPDGRVTNIPQGM
VTDQFGMIGLLTFIRAAETDPGMVHLALGSDLTTLGLNLNSPENLYPKFA
SPWASSPCRPQDIDFHVPSEYLTNIHIRDKLAAIKLGRYGEDLLFYLYYM
NGGDVLQLLAAVELFNRDWRYHKEERVWITRAPGMEPTMKTNTYERGTYY
FFDCLNWRKVAKEFHLEYDKLEERPHLPSTFNYNPAQQAF
Simboli

Kloniranje i ekspresija[uredi | uredi izvor]

Proteinski kompleks kvasca CCR4-NOT globalni je regulator transkripcije RNK- polimeraze II. Sastoji se djelimično od CCR4, NOT1 do NOT5 i CAF1 (također se naziva i POP2). Pretražujući baze podataka o sekvencama, Albert et al (2000) identificirali su ljudske EST-ove koji kodiraju homologe kvasca NOT1, NOT2, NOT3, NOT4 i CAF1. Sastavili su ljudsku NOT2 cDNK koja sadrži kodirajuću sekvencu cijele dužine. Izvedeni ljudski NOT2 protein od 540 aminokiselina dijeli 26% ukupnog identiteta sekvence sa proteinom NOT2 kvasca od 191 aminokiseline. U usporedbi s kvascem NOT2, ljudski NOT2 ima N-terminalni nastavak. Ljudski NOT2 sadrži N-terminal navodno bipartitni signal jedarne lokalizacije. Koristeći 2-hibridni test kvasca, pokazali su da rekombinantni ljudski NOT2 može stupiti u interakciju s kvačevim NOT1 i N-terminalnim krnjim ljudskim proteinom NOT1. Nije značajno stupio u interakciju s ljudskim NOT3 ili kvaščevim CCR4.[10]

Northern blot analiza otkrila je transkript NOT2 od 3,2 kb u svim ispitivanim ljudskim tkivima, kao što su mozak, srce, pluća, jetra, bubrezi, [[tanko crijevo|tankom i debelo crijevo, te slezena, timus, leukociti periferne krvi, skeletni mišići i posteljica. Poput ekspresije ljudskih NOT1, NOT3 i CALIF, NOT2 je imao visoku razinu u mozgu, bubrezima i posteljici, a vrlo nisku u skeletnim mišićima i debelom crijevu. Otkrili su da rekombinantni ljudski NOT2 ne može nadopuniti temperaturno osjetljivi fenotip, koji mu daje mutacija kvasca not2-1.

Funkcija gena[uredi | uredi izvor]

Sessions et al. (2009) identificirali su faktore domaćina insekata potrebne za razmnožavanje virusa denga, sprovođenjem skrininga interferencijske RNK za čitav genom, u ćelijama D. melanogaster, koristeći dobro uspostavljenu 22.632 dvolančanu RNK biblioteku. Ovaj pregled identificirao je 116 kandidatskih faktora domaćina virusa denga (DVHF). Iako su neki prethodno bili povezani s flavivirusima, većina DVHF-ova je nedavno umiješana u širenje virusa denga. DVHF-i dvokrilaca imali su 82 lahko prepoznatljiva ljudska homologa i, koristeći ciljani kratki skrining interferencijske RNK, pokazali su da su 42 ljudska DVHF-a. To uključuje NPR2, SEC61B, TMEM214, TAZ, EXDL2 i CNOT2. Zaključili su da ovo preklapanje ukazuje na značajno očuvanje potrebnih faktora između dvokrilca i ljudskih domaćina.[11]

Molekulska genetika[uredi | uredi izvor]

Kod 13-godišnjeg dječaka s poremećajem intelektualnog razvoja, s nazalnim govorom, dismorfnim licem i promjenjivim skeletnim anomalijama , Alesi et al (2019) identificirali su de novo heterozigotnu 85-kb intragenskuu deleciju unutar gena CNOT2. Delecija je pronađena analizom hromosomskih mikronizova. Ispitivanje ExAC baze podataka pokazalo je da se varijante gubitka funkcije u genu CNOT2 ne toleriraju. Iako funkcionalne studije varijanti i studije ćelija pacijenata nisu provedene, sugerirali su da je za fenotip odgovorna haploinsuficijencija CNOT2.[12]

Kod šestogodišnjeg japanskog dječaka sa IDNADFS-om, Uehara et al. (2019) identificirali su de novo heterozigotnu nonsens mutaciju u genu CNOT2 (K316X). Mutacija, koja je pronađena sekvenciranjem cijelog egzoma i potvrđena Sangerovim sekvenciranjem, nije pronađena u ExAC bazi podataka niti u 2.048 kontrolnih japanskih osoba. Funkcionalne studije varijante i studije ćelija pacijenata nisu provedene, ali predviđeno je da će varijanta rezultirati nonses mutacijom posredovanim raspadom iRNK i haploinsuficijencijom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000111596 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000020166 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ Albert TK, Lemaire M, van Berkum NL, Gentz R, Collart MA, Timmers HT (Mar 2000). "Isolation and characterization of human orthologs of yeast CCR4-NOT complex subunits". Nucleic Acids Res. 28 (3): 809–17. doi:10.1093/nar/28.3.809. PMC 102560. PMID 10637334.
  6. ^ "Entrez Gene: CNOT2 CCR4-NOT transcription complex, subunit 2".
  7. ^ Alesi, V., Loddo, S., Grispo, M., Riccio, S., Montella, A. C., Dallapiccola, B., Ulgheri, L., Novelli, A. Reassessment of the 12q15 deletion syndrome critical region. Europ. J. Med. Genet. 60: 220-223, 2017. PubMed: 28159701
  8. ^ Uehara, T., Tsuchihashi, T., Yamada, M., Suzuki, H., Takenouchi, T., Kosaki, K. CNOT2 haploinsufficiency causes a neurodevelopmental disorder with characteristic facial features. Am. J. Med. Genet. 179: 2506-2509, 2019. PubMed: 31512373
  9. ^ "UniProt, Q9NZN8". Pristupljeno 8. 8. 2021.
  10. ^ Albert, T. K., Lemaire, M., van Berkum, N. L., Gentz, R., Collart, M. A., Timmers, H. T. M. Isolation and characterization of human orthologs of yeast CCR4-NOT complex subunits. Nucleic Acids Res. 28: 809-817, 2000. PubMed: 10637334
  11. ^ Sessions, O. M., Barrows, N. J., Souza-Neto, J. A., Robinson, T. J., Hershey, C. L., Rodgers, M. A., Ramirez, J. L., Dimopoulos, G., Yang, P. L., Pearson, J. L., Garcia-Blanco, M. A. Discovery of insect and human dengue virus host factors. Nature 458: 1047-1050, 2009. PubMed: 19396146
  12. ^ Alesi, V., Loddo, S., Cali, F., Orlando, V., Genovese, S., Ferretti, D., Calacci, C., Calvieri, G., Falasca, R., Ulgheri, L., Drago, F., Dallapiccola, B., Baban, A., Novelli, A. A heterozygous, intragenic deletion of CNOT2 recapitulates the phenotype of 12q15 deletion syndrome. Am. J. Med. Genet. 179A: 1615-1621, 2019. PubMed: 31145527

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]