CSI efekt

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

CSI efekt – poznat i kao CSI sindrom i CSI infekcija – je bilo koji od nekoliko načina kojima se preuveličano prikazuju mogućnosti forenzike u televizijskim emisijama o kriminalu, kao što su scene istraživanja utjecaja percepcije u javnosti. Termin se najčešće odnosi na uvjerenje da su porotnici došli da traže više forenzičkih dokaza i krivičnih postupaka, čime postižu podizanje efektivnog standarda dokazivannja za tužitelje.

Iako je ovo vjerovanje široko rasprostranjeno među američkim pravnim stručnjacima, neke studije su pokazale da je malo vjerovatno da će izazvati takav efekt, iako je često CSI gledaoci mogu postaviti niže vrijednosti kriterija za posredne dokaze, koji zavise od „sticaja okolnosti“.[1] Kako se tehnologija poboljšava i postaje sve više prevladavajuća u društvu, ljudi također mogu steći veća očekivanja od stvarnih mogućnosti forenzičke tehnologije.[2]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kim, Young S; Barak, Gregg; Shelton, Donald E (2009). "Examining the "CSI-effect" in the cases of circumstantial evidence and eyewitness testimony: Multivariate and path analyses". Journal of Criminal Justice 37 (5): 22. doi:10.1016/j.jcrimjus.2009.07.005. Pristupljeno 1 January 2011. 
  2. ^ Shelton, Donald E; Kim, Young S; Barak, Gregg (2009). "An Indirect-Effects Model of Mediated Adjudication: The CSI Myth, the Tech Effect, and Metropolitan Jurors' Expectations for Scientific Evidence" (PDF). Vanderbilt Journal of Entertainment and Technology Law 12 (1): 9. Arhivirano s originala, 17 Juni 2013. Pristupljeno 21 December 2010.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć); Provjerite vrijednost datuma kod: |archivedate= (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]