Canavanova bolest

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Canavanova bolest
(Canavan–van Bogaert–Bertrandova bolest)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E75.2
ICD-9330.0
OMIM271900
DiseasesDB29780
MedlinePlus001586
MeSHD017825

Canavanova bolest, znana i kao Canavan-Van Bogaert-Bertrandova bolest, jest rijetka i fatalna autosomno recesisvni[1] degenerativni poremećaj koji uzrokuje progresivno oštećenje nervnih ćelija i gubitak bijele materije u mozgu.[2] To je jedna od najčešćih degenerativnih cerebralnih bolesti u novorođenčadi.[3] Uzrokovana je nedostatkom enzima aminoacilaza 2,[4] i jedna je iz grupe genetičkih bolesti koje se zovu leukodistrofije. Karakterizira se degeneracijom mijelina u fosfolipidnom sloju koji izolira akson neurona i povezan je sa genom koji se nalazi na ljudskom hromosomu 17.

Simptomi i znakovi[uredi | uredi izvor]

Simptomi najčešćeg (i najozbiljnijeg) oblika Canavanove bolesti obično se javljaju u ranom djetinjstvu, obično u dobi između prvih tri do šest mjeseci. Canavanova bolest tada brzo napreduje od te faze, sa tipskim slučajevima koji uključuju intelektualnu invalidnost, gubitak prethodno stečenih motoričkih vještina, poteškoće s hranjenjem, abnormalni tonus mišića (tj. početna mlohavost – hipotonija – može na kraju preći u spazme), lošu kontrolu glave i megalocefaliju (abnormalno uvećanu glavu). Mogu se pojaviti i paraliza, sljepilo ili napadi.

Postoji mnogo rjeđa varijanta Canavanove bolesti koja je uglavnom puno manje ozbiljna i uključuje kasnije pojavu simptoma, koji su često dovoljno blagi i nespecifični da ostanu neprepoznati kao manifestacije Canavanove bolesti.[5] Čini se da ova varijanta ne utiče na životni vijek i obično je ograničena na manje slučajeve kašnjenja u razvoju govora i motornih sposobnosti.[6]

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Canavanova bolest ima autosomno recesivni obrazac nasljeđivanja.

Canavanova bolest nasljeđuje se kao autosomno recesivni poremećaj . Kada su oba roditelja nositelji, šansa za rađanje pogođenog djeteta iznosi 25%. Zato se za porodice sa dva roditeljska nositelja preporučuju genetičko savjetovanje i genetičko testiranje

Canavanova bolest je uzrokovana neispravnim genom ASPA, koji je odgovoran za proizvodnju enzima aspartoacilaza. Smanjena aktivnost aspartoacilaze sprečava normalno razgradnju N-acetilaspartata, pri čemu njegovo nakupljanje ili nedostatak daljnjeg metabolizma ometa rast mijelinskih ovojnica nervnih vlakana mozga. Mijelinska ovojnica je masni pokrivač koji okružuje nervne ćelije i djeluje kao izolator, omogućavajući efikasan prijenos živčanih impulsa.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza neonatusne/dječje Canavanove bolesti oslanja se na demonstraciju vrlo visoke koncentracije N-acetilaspartatne kiseline (NAA) u urinu. Kod blage/juvenilne forme, NAA može biti samo neznatno povišen. Dakle, dijagnoza se oslanja na molekulskogenetičko ispitivanje ASPA, gena koji kodira enzim aspartoacilaza.

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Nije poznat nijedan lijek za Canavanovu bolest, niti postoji standardni kurs liječenja. Liječenje je simptomatsko i podržavajuće. Fizioterapija može pomoći u poboljšanju motornih vještina, a obrazovni programi mogu poboljšati komunikacijske vještine. Napadi se liječe antiepilepsijskim lijekovima, a gastrostomija se koristi za održavanje adekvatnog unosa hrane i hidrataciju kada postoje poteškoće sa gutanjem.[7] Takođe, eksperimentalni tretman koristi litij-citrat. Kada osoba ima Canavanovu bolest, nivo njenog N-acetil aspartata je hronično povišen. Litij-citrat je u genetičkom modelu Canavanove bolesti pacova dokazao da može značajno smanjiti nivo N-acetil aspartata. Kada se testira na čovjeku, stanje ispitanika se preokrenulo tokom dvosedmičnog perioda ispiranja nakon uzimanja litija.

Istraživanje je otkrilo i smanjeni nivo N-acetil aspartata u testiranim dijelovima mozga i spektroskopske vrijednosti magnetne rezonance koje su karakterističnije za normalan razvoj i mijelinizaciju. Ovi dokazi sugeriraju da bi veće kontrolirano ispitivanje litija moglo biti opravdano, kao podržavajuća terapija za djecu sa Canavanovom bolešću.[8]

Rezultati eksperimentalnih ispitivanja genske terapije, objavljeni 2002., koristili su zdrav gen koji je zamijenio defektni koji uzrokuje Canavanovu bolest.[9] U ispitivanjima na ljudima, čiji su rezultati objavljeni 2012. godine, čini se da je ova metoda poboljšala život pacijenta, bez dugoročnih štetnih efekata tokom petogodišnjeg praćenjar.[10]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Canavanova bolest obično rezultira smrću ili razvojem stanja opasnih po život do desete godine života, iako je očekivani životni vijek promjenjiv,[11] i jako ovisi o određenim okolnostima.[12] S druge strane, čini se da blaže varijante poremećaja nemaju nikakav utjecaj na životni vijek.[6]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Iako se Canavanova bolest može pojaviti u bilo kojoj etničkoj grupi, uglavnom pogađa ljude Istočne Evrope jevrejskog porijekla, s otprilike 1/40 (2,5%) osoba Istočne Evrope i (Aškenazi) Jevreja, gdje ishodište nositelja.[13]

Historija[uredi | uredi izvor]

Ovu bolest je prvi je opisao Myrtelle Canavan, 1931.[14] U 1931. napisala je rad u kojem je raspravljala o slučaju djeteta koje je umrlo sa 16 mjeseci i čiji je mozak imao spužvasto bijeli dio. Canavana je prva identificirala ovaj degenerativni poremećaj centralnog živčanog sistema, koji je kasnije nazvan "Canavanova bolest".[15]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Namboodiri, Am; Peethambaran, A; Mathew, R; Sambhu, Pa; Hershfield, J; Moffett, Jr; Madhavarao, Cn (juni 2006). "Canavan disease and the role of N-acetylaspartate in myelin synthesis". Molecular and Cellular Endocrinology. 252 (1–2): 216–23. doi:10.1016/j.mce.2006.03.016. PMID 16647192. S2CID 12255670.
  2. ^ Bokhari, Maria R.; Debopam, Samanta; Bokhari, Syed Rizwan A. (6. 7. 2020). "StatPearls". National Center for Biotechnology Information. Pristupljeno 6. 4. 2021.
  3. ^ "Canavan Disease". NORD (National Organization for Rare Disorders) (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 4. 2021.
  4. ^ OMIM: 271900
  5. ^ Reference, Genetics Home. "Canavan disease". Genetics Home Reference. Pristupljeno 14. 6. 2017.
  6. ^ a b Ph.D, Evelyn B. Kelly (7. 1. 2013). Encyclopedia of Human Genetics and Disease [2 volumes]. ABC-CLIO. ISBN 978-0-313-38714-2.
  7. ^ "Canavan disease; Spongy degeneration of the central nervous system". NCATS program. Genetic and rare diseases information center. Pristupljeno 17. 4. 2018.
  8. ^ Assadi, M.; Janson, C.; Wang, D. J.; Goldfarb, O.; Suri, N.; Bilaniuk, L.; Leone, P. (Jul 2010). "Lithium citrate reduces excessive intra-cerebral N-acetyl aspartate in Canavan disease". European Journal of Paediatric Neurology. 14 (4): 354–359. doi:10.1016/j.ejpn.2009.11.006. PMID 20034825.
  9. ^ Janson, Christopher; McPhee, Scott; Bilaniuk, Larissa; Haselgrove, John; Testaiuti, Mark; Freese, Andrew; Wang, Dah-Jyuu; Shera, David; Hurh, Peter; Rupin, Joan; Saslow, Elizabeth; Goldfarb, Olga; Goldberg, Michael; Larijani, Ghassem; Sharrar, William; Liouterman, Larisa; Camp, Angelique; Kolodny, Edwin; Samulski, Jude; Leone, Paola (20. 7. 2002). "Clinical protocol. Gene Therapy of Canavan Disease: AAV-2 Vector for Neurosurgical Delivery of Aspartoacylase Gene (ASPA) to the Human Brain". Human Gene Therapy. 13 (11): 1391–1412. doi:10.1089/104303402760128612. PMID 12162821.
  10. ^ Leone, P.; Shera, D.; McPhee, S. W. J.; Francis, J. S.; Kolodny, E. H.; Bilaniuk, L. T.; Wang, D.-J.; Assadi, M.; Goldfarb, O.; Goldman, H. W.; Freese, A.; Young, D.; During, M. J.; Samulski, R. J.; Janson, C. G. (19. 12. 2012). "Long-Term Follow-Up After Gene Therapy for Canavan Disease". Science Translational Medicine. 4 (165): 165ra163. doi:10.1126/scitranslmed.3003454. PMC 3794457. PMID 23253610.
  11. ^ "Canavan disease". Genetics Home Reference. Pristupljeno 10. 5. 2020.
  12. ^ "Canavan Disease – NORD (National Organization for Rare Disorders)". NORD (National Organization for Rare Disorders). Pristupljeno 14. 6. 2017.
  13. ^ "Am I At Risk? | Canavan Foundation". www.canavanfoundation.org. Pristupljeno 30. 3. 2021.
  14. ^ Canavan MM (1931). "Schilder's Encephalitis Periaxialis Diffusa. Report of a Case in a Child Aged Sixteen and One-Half Months". Archives of Neurology and Psychiatry. 25 (2): 299–308. doi:10.1001/archneurpsyc.1931.02230020085005.
  15. ^ Dr. Myrtelle May Canavan National Library of Medicine: Changing the Face of Medicine: Physicians. Accessed July 21, 2009.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Šablon:Demijelinizacijske bolesti CNS

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Canavanova_bolest&oldid=3327698"