Car Japana
| Car Japana | |
|---|---|
| Car Japana | |
.jpg) | |
| Vladavina | 1. maj 2019 – danas |
| Prethodnik | Akihito |
| Nasljednik | Princ Akišino (pretpostavljeni) |
| Supruga | Carica Masako |
| Dinastija | Japanska carska porodica |
| Otac | Akihito |
| Majka | Michiko |
Car (天皇 tennō?, doslovno "nebeski vladar") Japana je simbol države i jedinstva japanskog naroda. On je poglavar japanske carske porodice i najviši autoritet šintoističke religije.[1] Prema važećem Ustavu iz 1947. godine, car je "simbol države i jedinstva naroda", ali nema suverenu moć, već ceremonijalnu ulogu u okviru ustavne monarhije.[2]
Carska kuća Japana predstavlja najstariju kontinuiranu nasljednu monarhiju na svijetu. Prema Nihon Shokiju, knjizi japanske historije dovršenoj u 8. vijeku, Japansko Carstvo je osnovano 660. godine p. n. e. od strane cara Jimmua.[3] Trenutni car je Njegovo Carsko Veličanstvo Naruhito, koji je stupio na Prijestolje krizantema 1. maja 2019. godine, nakon abdikacije svog oca, cara Akihita.[4]
Uloga japanskog cara se kroz historiju mijenjala od najvišeg duhovnika s uglavnom simboličkim ovlastima do stvarnog carskog vladara. Nasuprot zapadnim monarsima, stvarna politička moć rijetko je bila u rukama cara otkako je ustanovljen prvi šogunat u 12. vijeku. Od sredine 19. vijeka, carska palača, poznata kao Kōkyo (皇居), smještena je na lokaciji bivšeg zamka Edo u središtu Tokija, nakon što je car preselio prijestolnicu iz Kjota 1869. godine.[5]
Ustavna uloga
[uredi | uredi izvor]Meiji ustav
[uredi | uredi izvor]Pod Meiji ustavom (1889–1947), car je bio suvereni vladar, vrhovni komandant vojske i mornarice, te nosilac izvršne, zakonodavne i sudske vlasti, koje je vršio uz pomoć ministara.[6]
Ustav iz 1947.
[uredi | uredi izvor]Nakon Drugog svjetskog rata, donesen je novi Ustav (na snazi od 3. maja 1947.), kojim je uloga cara drastično promijenjena. Član 1. Ustava definira cara isključivo kao "simbol države", čija pozicija proizlazi iz volje naroda, koji je nosilac suvereniteta.[2]
Sve odluke koje donosi car moraju biti prethodno odobrene od strane Kabineta ministara koji snosi odgovornost za njih (Član 3). Car nema ovlaštenja u vezi sa državnom upravom (Član 4). On imenuje premijera Japana na prijedlog Parlamenta i glavnog sudiju Vrhovnog suda na prijedlog Kabineta (Član 6).[2]
Car vrši sljedeća ceremonijalna ovlaštenja prema "savjetu i odobrenju" Kabineta (Član 7):[2]
- proglašava ustavne amandmane, zakone, vladine ukaze i međunarodne ugovore;
- saziva Parlament;
- raspušta Predstavnički dom;
- raspisuje opće parlamentarne izbore;
- potvrđuje imenovanja i ostavke državnih ministara i drugih dužnosnika prema zakonu;
- potvrđuje amnestije, pomilovanja i ublaživanje kazni;
- dodjeljuje počasti i odlikovanja;
- prima strane ambasadore i ministre;
- obavlja ceremonijalne funkcije.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "役員、総代としての基礎知識 全国神社総代会編集発行「改訂神社役員、総代必携」". Arhivirano s originala, 27. 6. 2016. Pristupljeno 18. 5. 2010.
- 1 2 3 4 "The Constitution of Japan". Prime Minister of Japan and His Cabinet. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Jimmu, legendary emperor of Japan". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Naruhito: Japan's new emperor pledges to be close to the people". BBC News. 1. 5. 2019. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "Kokyo Gaien National Garden - Former Edo Castle". Ministry of the Environment, Japan. Pristupljeno 19. 2. 2026.
- ↑ "The Constitution of the Empire of Japan (Meiji Constitution)". National Diet Library. Pristupljeno 19. 2. 2026.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]