Careva ćuprija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Information icon.svg Ovaj članak govori o mostu u Sarajevu, za istoimeno selo selu u općini Olovo pogledajte Careva Ćuprija
Careva ćuprija

Careva ćuprija ili Carev most je most koji se nalazi preko Miljacke u Sarajevu, prekoputa Careve džamije po kome je most dobio svoje ime.

Historija[uredi | uredi izvor]

Prvobitni most sagradio je plemić Isa-beg Isaković prije 1462. godine, malo niži od današnjeg (ispred ulaza u istoimenu džamiju - Careva džamija). Nije pouzdano sigurno da li je most bio kameni ili drveni, ali tradicija zna da je bio građen od drveta, a u 16. vijeka bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg je zamijenio kamenim mostom. Most se u nekim izvorima spominje kao Isabegova ćuprija, a od polovine 17. vijeka naziva se Carevom ćuprijom. Most je više puta rušen i obnavljan. Godine 1619. srušen je u poplavi, a ubrzo popravljen. U aprilu 1739. nabujala Miljacka je oštetila Carevu, Latinsku i Ali-pašinu ćupriju, a ubrzo su sva tri mosta obnovljena. Petnaestog novembra 1791. Miljacka je porušile sve sarajevske mostove, osim Šeher-Ćehajine ćuprije, pa i skoro čitavu Carevu ćupriju. Neposredno nakon ovog događaja preko Miljacke, u blizini Careve ćuprije, su sagrađena dva drvena mosta. Most je obnovio 1792. godine trgovac i bogataš hadži Mustafaga Bešlija (-1796.). Tom prilikom je Mehmed Džudi ef. Čohadžić spjevao tarih (natpis) o obnovi mosta: [1]

"To znači: Vlasnik hajra, aga vojske darežljivih, hadži Bešli aga kome se dobra dova čini:

Vidio je da je nesreća poplave porušila ovu ćupriju te ju je u ime Boga obnovio i sazidao.

Kada je dosuđeno da Božijom dobrotom bude gotoova, rekao je Džudija u dvije polovice stiha njoj dva tariha:

Hadži Bešlijina ćuprija je uistinu poput Iskenderova zida; Divna ćuprija građeniva Bešlije H. Mustafe 1207. " (1792/93). [2]

Koncem 19. vijeka, za vrijeme Austro-Ugarske okupacije, most je srušen zbog lošeg stanja u kojem se nalazio, nakon čega je sagrađen novi po ugledu na prvobitni most. Most je sačuvao svoj izvorni naziv.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kreševljaković, Hamdija, (1991), Izabrana djela III, str. 229-231, Veselin Masleša
  2. ^ Kreševljaković, Hamdija, (1991), Izabrana djela III, str. 231, Veselin Masleša