Carigradski mir (1913)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Carigradski mir (1913)
{{{slika_alt}}}
VrstaMirovni sporazum
Potpisan29. septembar 1913. (1913-09-29)
LokacijaIstanbul, Osmanlijsko Carstvo
Potpisnici

Carigradski mir bio je sporazum između Osmanlijskog Carstva i Kraljevine Bugarske potpisan 29. septembra 1913. nakon Drugog balkanskog rata u Konstantinopolju,[1] današnjem Istanbulu.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

U Prvom balkanskom ratu koalicija Bugarske, Srbije, Grčke i Crne Gore porazila je Osmanlijsko Carstvo. Londonskim sporazumom Osmanlije su izgubile skoro sve svoje evropske posjede, osim male teritorije oko Mramornog mora.[2] Osmanlije su, međutim, uspjele povratiti istočnu Trakiju tokom Drugog balkanskog rata.[3] Iako su mirovni pregovori između Bugarske i njenih susjeda vođeni u Bukureštu, Osmanlijsko Carstvo tamo nije bilo zastupljeno i vodilo je odvojene pregovore koji su doveli do Carigradskog sporazuma.

Sporazum[uredi | uredi izvor]

Uslovi sporazuma su bili:[4][5]

  • Bugarska je priznala osmanlijsko osvajanje Adrianopola (mod. Edirne), Kirklarelija i Didimotika i okolnih teritorija.
  • Osmanlijsko Carstvo je ustupilo luku Aleksandropoli Bugarskoj.
  • Zamjena teritorije trebala je biti obavljena u roku od 10 dana.
  • Demobilizacija vojski na granici u roku od tri sedmice.
  • Oslobađanje ratnih zarobljenika sa obe strane.
  • Ponovno uspostavljene političkih i ekonomskih veza između dvije zemlje.
  • Sporazum u velikoj mjeri definiše današnje granice između istočne Trakije (evropska Turska), Bugarske i Grčke.

Posljedice[uredi | uredi izvor]

Osmanlijsko Carstvo i Bugarska bili su saveznici u Centralnim silama u Prvom svjetskom ratu. Prije ulaska Bugarske u rat, osmanlijska vlada je odlučila da Didimotiku ustupi Bugarskoj (da je ubijedi da se pridruži ratu na strani Centralnih sila) putem bugarsko-osmanlijske konvencije (1915). Međutim, Centralne sile su poražene 1918. i Bugarska je izgubila Zapadnu Trakiju i Didimotiku od Grčke.

Prema odredbama neuspješnog Sevrskog sporazuma, Turska je trebala Grčkoj ustupiti gotovo cijelu istočnu Trakiju, ali predložene teritorijalne promjene su negirane pobjedom Turske nad Grčkom u ratu za nezavisnost i naknadnim Lazanskim mirom, koji je ponovo potvrdio granice ustanovljene Carigradskim sporazumom i Bugarsko-osmanlijskom konvencijom (osim Didimotike).

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Anderson, Frank Maloy; Hershey, Amos Shartle (1918). "The Treaty of Constantinople, 1913". Handbook for the Diplomatic History of Europe, Asia, and Africa 1870–1914. Washington, DC: National Board for Historical Service, Government Printing Office. str. 443. Pristupljeno 26. 9. 2018.
  2. ^ "Treaty of London". Arhivirano s originala, 1. 5. 1997. Pristupljeno 12. 5. 2010.
  3. ^ Balkan wars Arhivirano 11. 8. 2010. na Wayback Machine
  4. ^ "A summary of treaties (in Turkish)". Arhivirano s originala, 20. 3. 2012. Pristupljeno 29. 5. 2023.
  5. ^ Sina Akşin: Çağdaş Türkiye 1908–1980, Cem Yayınevi, İstanbul, 2008 ISBN 978-975-406-566-4 str. 50