Carinski most

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Carinski most
Carinski Most 05047.JPG
Premošćuje Neretvu
Mjesto Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Mostar
Vrijeme gradnje 1916–1918.
Otvorenje 1918, 1920,1996.
Saniranje 1995–1996.
Rušenje 1992.
Namjena Cestovni
Arhitekta Miloš Komadina
Materijal Armirani beton
Najveći raspon 52,7 m

Carinski most jedan je od mostova u Mostaru.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Ovaj most premošćuje Neretvu uzvodno od Starog mosta u blizini autobuske stanice, na mjestu nekadašnje carine (po kojoj je ovaj dio Mostara i dobio ime Carina) i na mjestu gdje je Neretva najuža.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Idejni projekt mosta za cestovni i željeznički saobraćaj izradio je poznati inženjer iz mostarske historije Miloš Komadina. Projekt je predviđao konstrukciju od armiranog betona sa dva luka – veći luk premošćivao bi Neretvu, a manji kameni plato obale.

Radovi na izradi mosta započeli su 1916. godine. Most su gradili austro-ugarski vojnici i ratni zarobljenici (italijanski, srpski i ruski). Pušten je u saobraćaj 9. marta 1918. i dobio ime Most kralja Karla. Nedovršeni i sporedni radovi nastavljeni su nakon završetka austro-ugarske okupacije 1920. i nova vlast nazvala ga je Most Kralja Aleksandra. Nakon Drugog svjetskog rata bio je nazvan Most Ive Lole Ribara. Mostarci ga oduvijek zovu Carinski most.

Srušen je 11. juna 1992, zajedno s Mostom Hasana Brkića i Željezničkim mostom u Raštanima. Veliki luk miniran je i u potpunosti srušen, za razliku od malog luka, koji je ostao čitav s nadlučnom konstrukcijom. Oba stuba za oslonac i srednji stub također su su ostali čitavi. Troškovi obnove iznosili su 5 miliona KM. Investitor je bila Misija Evropske unije u Mostaru (EUAM), koja je odlučila, da zbog lošeg stanja ostalih dijelova mosta, obnovi kompletan most u izvornom obliku, uz proširenje za 1 m zbog povećanog cestovnog prometa.

Obnova je trajala 15 mjeseci, a završena je 1996. Ovo je prvi most obnovljen u Mostaru nakon rata.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Širina luka iznosi 52,7 m. Širina svoda u tjemenu je 8,40 m, a péta luka 9,40 m. Luk nad obalom ima raspon od 35 m (visina strijele 7 m), uz širinu otvora 34,26 m. Visine stubova su: zapadni obalni 6,5 m, srednji 6 m, a istočni 3 m. Širina kolovoza bila je 7 m, uz 2 nogostupa po 1,5 m. Na mostu su bile ugrađene tračnice za normalni i uski kolosijek. Most je izgrađen sa bogato ukrašenim ogradama i kioscima na zapadnom dijelu mosta.[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Krešimir Šaravanja, Mostovi Mostara iz austro-ugarskog razdoblja, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "MOSTOVI MOSTARA IZ AUSTRO-UGARSKOG RAZDOBLJA". cidom.org. Pristupljeno 24. 1. 2017. 

Koordinate: 43°20′53″N 17°48′37″E / 43.34806°N 17.81028°E / 43.34806; 17.81028