Carol (film)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Carol
Originalni poster filma
RežiserTodd Haynes
Producent
Scenarist(i)Phyllis Nagy na osnovu romana Cijena soli Patricie Highsmith
Uloge
MuzikaCarter Burwell
KinematografijaEdward Lachman
MontažaAffonso Gonçalves
Produkcija
Distributer
Premijera17. maj 2015.
Trajanje118 minuta
Zemlja
Jezikengleski
Budžet11,8 miliona dolara[1]
Zarada2,8 miliona dolara[2]

Carol je britansko-američka romantična drama snimljena 2015. godine u režiji Todda Haynesa. Autor scenarija je Phyllis Nagy na osnovu romana Patricie Highsmith Cijena soli (također poznat kao Carol ). U filmu glume Cate Blanchett, Rooney Mara, Sarah Paulson, i Kyle Chandler. Radnja se dešava 1952. godine u New Yorku, a film je priča o mladoj ambicioznoj fotografkinji i njenom odnosu sa starijom ženom koja prolazi kroz težak razvod.

Snimanje filma Carol bilo je u fazi pripreme više od 11 godina od strane britanske producentske kuće Number 9 Films i Film4 Productions, u koprodukciji njujorškog Killer Filmsa. Glavno snimanje je počelo u martu 2014. godine, u Cincinnatiju, Ohio, a trajalo je 34 dana. Film je sniman u formatu Super 16 mm. Carol je izabran da se natječe za Zlatnu palmu na Kanskom filmskom festivalu, gdje je Mara osvojila nagradu za najbolju glumicu. Film je dobio pozitivne kritike. Ograničena premijera bila je 20. novembra 2015. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, a u Velikoj Britaniji objavljena je 27. novembra, 2015. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Tokom ranih 1950-ih, Therese Belivet, privremena radnica u prodavnici i sa težnjom da bude fotograf, radi u odjelu za igračke robne kuće na Manhattanu za vrijeme božićne sezone. Njoj je prišla jedna glamurozna starija žena, Carol Aird, koja na preporuku Therese kupuje model vlaka za svoju kćerku kao poklon. Između njih se iznenada javlja privlačnost. Carol slučajno ostavlja svoje rukavice na blagajni, a Therese ih šalje poštom na njenu kućnu adresu u New Jerseyu.

U međuvremenu, Carol prolazi kroz težak razvod sa svojim nemarnim mužem, Harge, i bori se da zadrži starateljstvo nad kćerkom, Rindy. Zbog samoće a i zahvalnosti zbog Thereseinog čina vraćanja njene rukavice, Carol je poziva na ručak. Njih dvije su opčinjene jedna drugom ali su dosta oprezne. Carol poziva Therese u svoj dom da se odmori gdje se sprijateljuju. Therese iz daljine snima nekoliko slika Carol dok je kupovala božićno drvce. Harge je sumnjičav naspram odnosa njegove supruge sa Therese zbog njenog kratkog randevua koji je imala nekoliko godina ranije sa njenom najboljom prijateljicom Abby. Therese je svjedok razmirica između Hargea i Carol i potpuno joj je jasan aspekt Caroline seksualnosti. Harge odlazi na poslovni put do Floride i odvodi Rindy s njim, ostavljajući Carol samu za Božić. Carol naglo odvozi Therese nazad na vlak da ide kući.

Carol ponovo kontaktira Therese da se izvini. Pod naizgled opreznim prijateljstvom, odnos Carol i Therese i dalje raste. Carol daje Therese novu kameru i film kao poklon. Carol saznaje da ju je Harge tužio za puno starateljstvo nad djetetom, na osnovu "moralne klauzule" preko koje bi se mogla razotkriti Carolina privlačnost prema ženama. Carol odlučuje da oputuje u Chicago kako bi mogla pobjeći od stresa zbog razvoda, i zatim poziva Therese da joj se pridruži. Theresein momak, Richard, osjeća se ugroženim zbog Carolinog poziva, zatim on i Therese raskidaju vezu. Richard joj govori da će je se Carol uskoro otarasiti. Tokom novogodišnje noći, Carol i Therese konačno priznaju jedna drugoj svoja snažna romantična osjećanja, i one vode ljubav po prvi put u njihovoj hotelskoj sobi. Sljedećeg jutra one otkrivaju da je privatni detektiv, po imenu Tommy, kojeg su srele na svom putovanju, kada je bio maskiran kao prodavač, bio unajmljen od strane Hargea da ih prati i pribavi dokaze njihove afere. On je već poslao audio kasete Hargeu, koje će on iskoristiti protiv Carol prilikom sudske rasprave oko starateljstva nad Rindy. Carol naglo odlazi da se vrati nazad u New York da se bori za svoju kćer. Ona šalje Abby da odveze Therese kući. Nazad u New Yorku, Therese pokušava kontaktirati Carol putem telefona, ali Carol prekida vezu, shvativši da ne može nastaviti odnos s Therese ukoliko želi da opet vidi svoju kćer. Therese je slomljenog srca, pa odlučuje da slijedi karijeru fotografa. Ubrzo dobiva posao u New York Timesu uglavnom zbog slika koju je napravila sa Carol tokom vremena koje su provele zajedno.

Slomljenog srca i sama, ona ne može da se pretvara da je neka druga osoba, i sa neoborivim dokazima protiv nje, Carol kaže Hargeu da preuzme potpuno starateljstvo nad Rindy, iako ona insistira na povremenim posjetama, prijeteći da će ga prijaviti na sudu, ako on to odbije. Ona piše pismo Therese i traži da je opet vidi. Therese i Carol se ponovo sastaju u hotelu Ritz-Carlton. Carol joj kaže da ona sada radi u salonu namještaja i da joj je dozvoljeno da posjeti Rindy dva puta mjesečno. Carol poziva Therese da živi s njom u njenom stanu, ali Therese odbija, zato što je još uvijek uvrijeđena zbog Carolinog prethodnog odbijanja i kontrole nad njihovom vezom. Carol kaže Therese da je voli ali njihov sastanak se naglo završava.

Kasnije te iste noći Therese prihvata poziv na zabavu, ali tamo shvata da se ona ne može uklopiti u okolinu. Therese odlazi da pronađe Carol u restoranu, i njih dvije u prepunoj sali gledaju jedna drugu hrabro izražavajući tajna ljubavna osjećanja u jednom represivnom društvu.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Kritike[uredi | uredi izvor]

Svi ekscentrični dodiri koji su napravili Todd Haynesov posao zanimljivim, ali udaljenim - sve neobične promjene ljudskog ponašanja, svi detalji razdoblja koje on koristi da bi prošlost izgledala čudno i vanzemaljski - objedinjuju se u filmu Carol, ostvarenje koje nosi režiserov pečat, ali pokazuje neposrednost emocija što je nešto novo. Otkako je snimio film "Safe" (1995), činilo se neizbježnim da će Haynes napraviti veliki film, a sada je to upravo i učinio. Neki kažu da je prošlost nepoznata zemlja, tako Haynes prilazi prikazu New Yorka ranih 1950-ih. To je mjesto koje inspiriše i čežnje i strahove, svijet puno ljepši nego naš svijet, ali sa skrivenim pravilima i opasnostima. U početnoj sceni, Cate Blanchett ulazi u dječji dio robne kuće za vrijeme Božića. Unutrašnjost odslikava zlatno doba, posljednji trenutak u historiji prije nego što je sve pretvoreno u plastiku. Sve je napravljeno od drveta i metala, u svijetlim i jakim bojama, naglašavajući scene sa muzikom orgulja ... to je malo čudno. Carol je adaptacija romana Cijena soli Patricie Highsmith koji je pod pseudonimom objavljen 1952. godine; revolucionarno djelo lezbijske literature koje se rasprodalo u više od milion primjeraka. Interakcija ovih žena, jedna u 20-tim, druga u svojim 40-tim, u centru je "Carol", film koji nije tajna, ali preovladava osjećaj misterioznog. Era 1950-ih prikazana je precizno, a opet sa čudnim osjećajem suspenzije, kao da se posmatra očima stranca - bilo našim vlastitim, ili očima likova koji se sakrivaju u njoj. Kroz Therese, koja želi postati fotograf, upoznajemo se sa urbanim boemskim životom; kroz Carol, vidimo imućna predgrađa, ali oba miljea su suptilno iskrivljena. Emocionalni pejzaž, iako utiče, privlači svojom misterijom, kada se Therese putuje vlakom kući sama, nakon što je imala tešku noć gledajući Carol i njenog bivšeg supruga (Kyle Chandler) kako se bolno prepiru. Ona počinje da plače, a mi vjerujemo tim suzama, čak i kad nismo sigurni u njihov uzrok. Da li ona osjeća udaljenost od ovog novog poznanstva? Da li ona osjeća simpatije? Ili je postala svjesna očaja svog zatočenja? Mara je izuzetna pojava na ekranu, sa delikatnom ljepotom koja, u njenom slučaju, nekako ukazuje ne slast ili krhkost, ali i na nepoznate dubine. Ona bi mogla odigrati sveticu ili ubicu, ubicu koji bi sviju ubijedio da misle da je ona svetica, i bila bi savršeno uvjerljiva da samo gleda u kameru i razmišlja na taj način. U filmu Carol, ona ima jednu veliku tajnu, ili možda mnogo malih, tako da se Carol nađe često pitajući se šta ona misli. Kao i u svim uspješnim vezama, nijedna strana ne može nikada u potpunosti osvojiti druge, tako da , uprkos Carolinim prednostima - njenim bogatstvom, zrelošću, socijalnom stabilnošću - sumnjamo da bi Therese mogla biti jača. Što se tiče Blanchett, praktički svaki film u kojem se ona pojavi šalje nas sve u potragu za još jednim sinonimom za riječ "veliki". Njen nastup ovdje je pažljivo osmišljen proizvod misli i inspiracije - pokreta poput mačke u džungli, studiozne elegancije, očiju koje gledaju iznad tih nemoguće visokih jagodica kao zatvorenik iza rešetaka. Ali najdirljivija stvar koju ona radi je pokazati pustoš koja dolazi od života u suprotnosti sa sopstvenom prirodom. Haynes izmamljuje dva velika nastupa i pruža savršen okvir za njih, ne samo u smislu okruženja, nego kroz pametnu dodjelu uloga i pažnju na najmanje dijelove nastupa. Obratite pažnju kako čak i glumci sa samo jednim dijalogom privlače našu pažnju. Jedini izvještačeni komentar dolazi od Jake Lacya Thereseinog momka, Richarda - ali to je namjerno, da se pokaže da je ovaj mladić tipičan lik iz 1950-ih, ali ovaj jadnik to nije ni znao.

Mick LaSalle, San Francisco Chronicle[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Killer Films' Co-Founders Christine Vachon and Pamela Koffler on Lesbian Romance 'Carol' and Indie Resilience". The Hollywood Reporter. 25. 9. 2015. Pristupljeno 27. 9. 2015.
  2. ^ "Carol (2015)". Box Office Mojo. Pristupljeno 7. 12. 2015.
  3. ^ San Francisco Chronicle. ""Carol" — Exquisite performances as 2 women connect".

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]