Causa sui

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Causa sui (latinski: uzrok sam po sebi, samouzrokovano) latinski je pojam koji označava nešto što se generiše u sebi. Korišten u odnosu na svrhu koju objekti mogu sebi dodijeliti, koncept koji je bio centralni u djelima Barucha Spinoze, Sigmunda Freuda, Jean-Paul Sartrea i Ernesta Beckera.

U društvenim naukama[uredi | uredi izvor]

U slučaju Freuda i Beckera, koncept se često koristio kao posuda besmrtnosti, u kojoj nešto može stvoriti značenje ili nastaviti stvarati značenje izvan vlastitog života.

Norman O. Brown, u svom hvaljenom Život protiv smrti, tvrdi da je Frojdov Edipov kompleks u suštini causa sui ("otac sebe") projekta, gdje, nakon traumatskog priznanja da smo odvojeni od majke – da smo 'drugi', tražimo ponovno ujedinjenje s majkom.[1]

U teizmu[uredi | uredi izvor]

U tradicijskom zapadnom teizmu, iako Bog ne može biti stvoren bilo kojom drugom silom ili bićem, on se ne može definirati kao causa sui, jer bi to impliciralo spinozijevsku panteističku ideju o 'postajanju', što je u suprotnosti s vjerovanjem skolastičke teologije da je Bog nesposoban promijeniti se.[2]

Katolički koncept... Boga kao apsolutno nezavisnog i samopostojećeg po prirodi, i, prema tome, svesavršenog bez ikakve mogućnosti promjene od cijele vječnosti, potpuno je suprotan panteističkom konceptu apsolutnog ili čistog bića [koje] evoluira , određuje i ostvaruje se kroz sva vremena.[2]

Promjena podrazumijeva razvoj, a pošto se Bog treba smatrati Apsolutnim Savršenstvom, nema dalje potrebe za promjenom: on je takozvani actus purus ili aseitnost.[3][4][5] Umjesto toga, nedavna teologija procesa ubacuje ovaj koncept među atribute Boga u kršćanstvu.[6]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brown, Norman O. (1985). Life Against Death: The Psychoanalytical Meaning of History (Second izd.). Wesleyan University Press. str. 127. ISBN 978-0819561442. According to basic psychoanalytic theory, the castration complex establishes the peculiar capacity of human bodies to devise nonbodily activities (sublimations) and the peculiar capacity of the human self for self-denial (the super-ego). We can begin, I think, to make sense of these paradoxes if we think of the Oedipal project as the causa sui (father-of-oneself) project, and therefore in essence a revolt against death generally, and specifically against the biological principle separating mother and child. The castration complex is the consequence of the collision between this project and the perception of the fact of sexual differentiation separating mother and son.
  2. ^ a b Sauvage, George (1907). "Aseity". Catholic Encyclopedia, New Advent. Pristupljeno July 14, 2012.
  3. ^ John Panteleimon Manoussakis (2006). After God. Richard Kearney And the Religious Turn in Continental Philosophy. New York: Fordham University Press. str. 439. P. 413.ISBN 978-0-82322-532-3.
  4. ^ Thomas Joseph White (2010). The Analogy of Being. Invention of the Antichrist Or the Wisdom of God?. Grand Rapids, Michigan: William B. Eerdmans Publishing Company. str. 440. P. 384. ISBN 978-0-80286-533-5.
  5. ^ Dolf te Velde (2010). Paths beyond tracing out. Eburon Uitgeverij B.V. str. 698. P. 302. ISBN 978-9-05972-366-5.
  6. ^ "Sri Granth". Pristupljeno 4 September 2015.

Šablon:Baruch Spinoza