Centaurea

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Centaurea
(Rod: Zečine)
Centaurea paniculata (Tipska vrsta roda)
Centaurea paniculata
(Tipska vrsta roda)
Sistematika
Carstvo Plantae
Potcarstvo Tracheobionta
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Potklasa Asteridae
Red Asterales
Porodica Asteraceae
Potporodica Carduoideae
Pleme Cardueae
Potpleme Centaureinae
Rod Centaurea

Centaurea (zečina) je rod sa između 350 i 600 vrsta cvjetnica u porodici Asteraceae. Pripadnici roda nalaze se samo sjeverno od ekvatora, većinom u Istočnoj hemisferi; Bliski Istok i okolne regije posebno su bogate vrstama. U zapadnom dijelu Sjedinjenih Država, žute zečine su invazivna vrsta. Oko 1850. godine, sjeme biljki stiglo je u državu Kalifornija. Vjeruje se da su te sjemenke došle iz Južne Amerike.

Opis i ekologija[uredi | uredi izvor]

Zečine su robusne korovske biljke. Njihovi listovi, šiljasti kod nekih vrsta, uglavnom su duboko podijeljeni na izdužene režnjeve, barem u donjem dijelu biljaka, postajući cjeloviti prema vrhu. Cvjetovi (ustvari pseudantiji) su u cvasti različitih boja, u rasponu od intenzivnih plavih, crvenih i žutih, do bilo koje mješavine ovih i svjetlijih nijansi do bijele. Često su cvjetovi diska mnogo tamniji ili svjetliji od cvjetnog diska koji se također fenotipski i sterilnisu. Svaki pseudantij sjedi na vrhu u obliku šalica ili u obliku izbrazdanih korpica ([braktja]), odatle i naziv „košarasti“. Mnoge vrste, posebno one koje naseljavaju više suha područja, imaju dug i jak, vertikalni glavni korijen.

Obična zečina (Centaurea nigra)
Primjer izdijeljenih listova u rodu Centaurea (C. bella)

Određene vrste imaju tendenciju da dominiraju prostranim krajolikom, zajedno s nekolicinom drugih biljaka, tipično jednom ili dvije trave, kao i mnogim drugim velikim biljkama. Naprimjer, uobičajena rana trava („C. nigra“) obilna je u mezotrofnim travnjacima Engleske i obližnjim regijama. Najistaknutije su na pašnjacima ili livadama kojima dominira Dactylis glomerata, kao i bilo koji od „lisičijih repova“ (Cynosurus cristatus) i lažna zob (Arrhenatherum elatius). Često se nalazi i u mezotrofilnim travnjacima na rendzinama i sličnim krečnjačkim tlima, uzajednici s "Carex flacca"), Festuca ovina ili Brachypodium pinnatum) i ' 'Leontodon hispidus ili Bromus erectus. Na ovim travnjacima, Centaurea scabiosa nalazi se mnogo rjeđe, često u vezi s Festuca rubra, pored prethodno pomenutih. Zbog svoog dominirajućeg habitusa u ekosistemu pod dobrim uslovima, mnoge vrste roda „Centaurea“ mogu postati invazivni korov u regionima u kojima nisu autohtone. U dijelovima Sjeverne Amerike, Centaurea diffusa), Centaurea maculosa i žuta Centaurea solstitialis uzrokuju ozbiljne probleme u poljoprivredi zbog nekontroliranog širenja. Sjeme se obično prenosi ljudskim prometom, posebno na gumama terenskih vozila. Dvije zečine su štetna uglavnom zbog toga što su snažno alelopatske, proizvodeći snažne toksine u korijenu, koji zaustavljaju rast onih biljaka oko njih koje nisu tome prilagođene.[1]Žuta zvjezdasta zečina, nejestiva je za većinu stoke zbog svojih bodlji i očigledno otrovna za [[konja|konje] i druge kopitare. Međutim, razvijene su efikasne metode biološkog suzbijanja insekata koji su štetočine ovih korova; različak se također može iskoristiti za ciljanu ispašu. Kontrolirano opožarivanje također se može koristiti, mada je vremenski period važan kako bi se izbjeglo da su biljke već ostavile sjeme i da im se omogući dovoljno vremena da ponovo izrastu iz podloge.[2] Neke druge vrste roda Centaurea, uglavnom one koji se javljaju između Italije i Kavkaza su endemi jednog ostrva ili doline, a neke od njih su ugrožene, i preko ivice izumiranja. Endemi zapadnog Kavkaza, Centaurea leptophylla i Centaurea straminicephala su najmanje prorijeđenje, a Centaurea hedgei i Centaurea pecho, sa istog područja sigurno nisu u izobilju. Uočeno je da bi brana Yusufeli negativnouticala na posljednje četiri vrste, što bi zapravo moglo uništiti dovoljno staništa da bi dvije rjeđe gurnulo preko ivice izumiranja.

Melitaea phoebe
Ovaj leptir može provesti čitav život živeći od C. jacea.

Mnoge zečine su proizvođači obilnog nektara, posebno na visokokrečnjačkim tlima. Visoki prinos nektara čini ih vrlo privlačnim za insekte poput leptira, uključujući ugrožene Lycaeides melissa samuelis, koja posjećuje uvele pjegave zečine i jednodnevni moljac; tipske Zygaenidae, kao što je Zygaena loti ili [[Zygaena filipendulae . Larve nekih od vrsta Lepidoptera koriste vrste "Centaurea" kao prehrambene biljke.. Nekoliko njih se koristi u biološkoj kontroli invazivnih vrsta biljaka.

Larve nekoliko vrsta porodice Curculionidae, potporodice Lixinae također se hrane biomasom biljaka roda Centaurea . Neki rodovi, kao što je Larinus, čija se larva hrani cvjetnim glavicama. Postoje mnoge vrste, posebne prilagodbe određenim vrstam a zečine i koriste se i u biološkoj kontroli. Tu se ubrajaju L. curtus koji jede stabljike, L. minutus za difuznu glavicu i L. obtusus za pjegavu zečinu. Larve Bangasternus fausti jedu difuznu, pjegavu zečinu ( C. virgata ssp. Squarrosa ), dok one žuti ' 'B. orientalis' 'ne živi ni od čega drugog, osim žute i povremeno purpurne zečine (' 'C. calcitrapa' '). Ali možda najučinkovitija u uništavanju sjemena žutih zečina je larva vrste Eustenopus villosus ). Larve Cyphocleonus achates se rađaju u korijenu pjegavih i u manjoj mjeri difuzno rascvjetalih zečins, ponekad ubijajući čitavu biljku. U biološkoj kontroli, također akođe se koriste se Tephritidae (paunove muhe), čije se larve hrane „centaureama“. Larve vrste "Chaetorellia acrolophi" jedu pjegave zečine i neke druge vrste. Žuta "C. australis", svake godine ima početnu generaciju koja često koristi cvjetove "C. cyanus", kao hranau za larve; kasnije generacije prelaze na drugu žutu vrstu. Muhe se obično smatraju manje efikasnim u uništavanju rastućih sjemenki u odnosu na izdanke, ali mogu biti superiorne u određenim uvjetima; zdjelovanje muha, u kombinaciji sa ostalim insektima neznatno povećava njihov učinak.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Iako prilično značajan broj relativno dobro informiranih pojedinaca, ovaj rod može smatrati rodom koji sveukupno negativno utiče na ljudske, posebno poljoprivredne interese, situacija nije dovoljna ubjdljiva da se jednostavno proglasi potpunosti negativnum rodom ili, barem, najagresivnijim u širenju vrsta. Naprimjer, zbog njihove umjerene do visoke proizvodnje nektara, koja se može odvijati tokom relativno dugog perioda, mnoge vrste roda Centaurea popularni su izvori hrane za insekte koji mogu u suprotnom napasti određene usjeve . Možda bi bilo preporučljivo nekim vrstama poljoprivrednih imanja dozvoliti određene vrste iz ovog roda, kao što je C. cyanus u evropskom okruženju , da raste pored polja. Iako podržavaju i privlače mnoge korisne vrste, ova su područja poznata kao „banka buba“. Osim toga, imaju značaj kao oprašivači, za razliku od mnogih poljskih kultura kao što je kukuruz. Nadalje, ne tretirajući se pesticidima, pružajući više šanse biodiverzitetu biljaka koje rastu u divljim predjelima u blizini farmi koje privlače više insekata i podržavaju ptice koje se mogu hraniti štetočinama koje bi mogli naštetiti usjevima. Proizvodnja insekata posebno je velika u bankama buba koje imaju dovoljno biljaka u ulozi domaćina za nezrele insekte, a ne samo u ulozi hrane za odrasle i / ili za skloništa.

Neke biljke koje se u određenim područjima smatraju invazivnim ili problematičnim, mogu imati korisne osobine koje nadmašuju njihove negativne kvalitete s gledišta čovjeka, iako to ponekad zahtijeva određeno upravljanje – posebno ako nije uspostavljena odgovarajuća biološka kontrola za agresivnije vrste. Primjer je divlji pastrnjak, Pastinaca sativa, koji ima cvjetove kojima se hrane grabežljivi (i drugi korisni) insekti, kao i velika cjevasta stabljika koja je zimsko utočište domaćim pčelama, osama i drugim organizmima koji mogu biti korisni za poljoprivredu. Biljka se smatra invazivnom u nekim područjima Sjedinjenih Država, a često se smatra i nepoželjnom zbog sposobnosti izazivanja kontaktnih iritacija na koži. No, ujedno služi i kao biljka domaćin za leptira crne lastavice, pomaže unošenju hranjivih sastojaka iz tla dubokim korijenom i posjeduje zimzeleno lišće čak i u klimatskim zonama poput američke zone 6. Ovo lišće povećava toplinu i vlagu tla, što može biti korisno za određene oblike života.[3] Ova vrlo visoka proizvodnja nektara, zajedno s ranim razdobljem cvjetanja, čini biljku korisnom za uspostavljanje pčelinjih kolonija u proljeće – periodu u kojem komercijalne mješavine sjemena na travnjacima s cvjetnim livadama često nisu dobro opskrbljen,.[4] Također imaju situacijski-koristan kvalitet u proljeće, kao i jednogodišnje koje nemaju korijene koje je teško ukloniti. Biljke koje daju potrebne strukturne potpore za beskičmenjake i male kičmenjačke predatore mogu pomoći u održavanju niske ukupne populacije štetočina.

C. solstitialis), invazivni korov od kojeg se dobija fini med

.

Arktin iz Centaurea imperialis ubija ćrlije kancera u kulturi.

Sistematika i tsksonomija[uredi | uredi izvor]

Kao imenjački član subtribusa Centaureinae iz tribusa Cynareae, zečine su vjerovatno najuže povezani s rodovima kao što su Carthamus , Cnicus, Crupina ili Notobasis i nešto manje bliže većini drugih čičaka. Čini se da monotipski Cnicus u stvari pravilno pripada rodu Centaure .[5] Istraživanja s kraja 20. stoljeća pokazuju da je rod Centaurea, kako je tradicionalno definirano polifiletski. Brojni napori iz 19. i 20. stoljeća na reorganizaciji sistematizacije roda nisu bili uspješni, a još nije jasno kakve će posljedice imati nedavna istraživanja za klasifikaciju ovog i drugih srodnih rodova.

Vrsta Centaurea centaurium stoji nekako odvojeno od glavne loze i zbog toga taksonomske posljedice u preuređivanju mogu biti teške, jer postoji na stotine vrsta koje trebaju biti premještene u nove rodove. Stoga je predloženo da se ova vrsta promijeni u jednu od glavnih linija da bi se izbjegao ovaj problem. Ono što se čini izvjesnim jeste da se zečine tretiraju kao sekcija Plectocephalus; bit će vraćen kao poseban rod u bliskoj budućnosti. Rod Cheirolophus, ranije obično obuhvaćen centaureama, sada se već tretira kao poseban rod.

Sinonimi[uredi | uredi izvor]

  • Acosta Adans.
  • Aegialophila Boiss. & Heldr.
  • Calcitrapa Vaill.
  • Calcitrapoides Vaill.
  • Chartolepis Cass.
  • Cheirolepis Boiss.
  • Cnicus L., nom. cons.
  • Colymbada Hill
  • Crocodilium Vaill.
  • GrossheimiaSosn. & Takht.
  • Hyalea (DC.) Jaub. & Spach
  • Jacea Mill.
  • Melanoloma Cass.
  • Phaeopappus (DC.) Boiss.
  • Plectocephalus D. Don
  • Stephanochilus Maire
  • Tomanthea DC.
  • Wagenitzia Dostál
  • Amberboa sect. Phaeopappus DC.
  • Centaurea sect. Hyalaea DC.[6]

Odabrane vrste[uredi | uredi izvor]

Vrste koje su sada uključene u rod Centaurea su:

Nekadašnje[uredi | uredi izvor]

Biljne vrste koje su stavljene u rod Centaurea, u ranije vrijeme uključuju:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hierro & Callaway (2003), Vivanco et al. (2004).
  2. ^ Emery & Gross (2005).
  3. ^ Hicks, DM; Ouvrard, P; Baldock, KCR (2016). "Food for Pollinators: Quantifying the Nectar and Pollen Resources of Urban Flower Meadows". PLoS ONE. 11 (6): e0158117. Bibcode:2016PLoSO..1158117H. doi:10.1371/journal.pone.0158117. PMC 4920406.
  4. ^ "Which flowers are the best source of nectar?". Conservation Grade. 2014-10-15. Pristupljeno 2017-10-18.
  5. ^ Panero & Funk (2002), Keil (2006), Keil & Ochsmann (2006).
  6. ^ Centaurea en The Euro+Medit Plantbase, Botanic Garden and Botanical Museum Berlin Dahlem, 2006 - Display software last updated: January 2011
  7. ^ AMEA Botanika İnstitutunun əməkdaşları Azərbaycan florasında yeni növ aşkarlayıblar. science.gov.az

Biblografija[uredi | uredi izvor]

  • Emery, S.M. & Gross, K.L. (2005): Effects of timing of prescribed fire on the demography of an invasive plant, spotted knapweed Centaurea maculosa. Journal of Applied Ecology|J. Appl. Ecol. 42(1): 60-69. doi:10.1111/j.1365-2664.2004.00990.x (HTML abstract)
  • Hierro. J.L. & Callaway, R.M. (2003): Allelopathy and exotic plant invasion. Plant and Soil 256(1): 29–39. doi:10.1023/A:1026208327014 PDF fulltext
  • Keil, David J. (2006): 21. Plectocephalus. In: Flora of North America North of Mexico Vol. 19 (Magnoliophyta: Asteridae, part 6: Asteraceae, part 1). Oxford University Press. ISBN 0-19-530563-9 HTML fulltext
  • Keil, David J. & Ochsmann, J. (2006): 24. Centaurea. In: Flora of North America North of Mexico Vol. 19 (Magnoliophyta: Asteridae, part 6: Asteraceae, part 1). Oxford University Press. ISBN 0-19-530563-9 HTML fulltext
  • Panero, J.L. & Funk, V.A. (2002): Toward a phylogenetic subfamilial classification for the Compositae (Asteraceae). Proceedings of the Biological Society of Washington|Proc. Biol. Soc. Wash. 115(4): 909–922. PDF fulltext
  • Pieroni, A.; Janiak, V.; Dürr, C.M.; Lüdeke, S.; Trachsel E. & Heinrich, M. (2002): In vitro Antioxidant Activity of Non-cultivated Vegetables of Ethnic Albanians in Southern Italy. Phytotherapy Research|Phytother. Res. 16(5): 467–473. doi:10.1002/ptr.1243 PDF fulltext
  • Stavridakis, Kleonikos G. (Κ. Γ. Σταυριδάκης) (2006): Wild edible plants of Crete - Η Άγρια βρώσιμη χλωρίδα της Κρήτης [English and Greek]. Rethymnon Crete. ISBN 960-631-179-1
  • Vivanco, J.M.; Bais, H.P.; Stermitz, F.R.; Thelen, G.C. & Callaway, R.M. (2004): Biogeographical variation in community response to root allelochemistry: Novel weapons and exotic invasion. Ecology Letters 7(4): 285–292. doi:10.1111/j.1461-0248.2004.00576.x PDF fulltext Supplementary material
  • Wäckers, Felix; van Rijn, Paul & Bruin, Jan (2005): Plant-Provided Food for Carnivorous Insects - a protective mutualism and its applications. Cambridge University Press, UK. ISBN 978-0-521-81941-1 Preview at Google Books
  • Mabberley, D.J. 1987. The Plant Book. A portable dictionary of the higher plants. Cambridge University Press, Cambridge. 706 p. ISBN 0-521-34060-8.
  • Robbins, W.W., M. K. Bellue, and W. S. Ball. 1970. Weeds of California. State of California, Dept. of Agriculture. 547 p.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]