Cerebralna paraliza
| Cerebralna paraliza | |
|---|---|
_2008.jpg) | |
| Dijete s cerebralnom paralizom tokom evaluacije od strane ljekara. | |
| Simptomi | Slaba kordinacija, ukočenost mišića, slabi mišići, drhtanja[1] |
| Komplikacije | Napadi, intelektualne poteškoće [1] |
| Trajanje | Doživotno[1] |
| Uzroci | Često neutvrđeni [1] |
| Faktori rizika | Prijevremeni porođaj, blizanci, određene infekcije tokom trudnoće, težak porod [1] |
| Dijagnostička metoda | Na osnovu djetetovog razvoja[1] |
| Tretman | Fizikalna terapija, Okupaciona terapija, govorna terapija, vanjski podupirači, ortopedska operacija[1] |
| Lijek | Diazepam, baklofen, botulinski toksin[1] |
| Frekvencija | 2.1 na 1,000[2] |
Cerebralna paraliza ( CP ) je grupa trajnih poremećaja kretanja koji se javljaju u ranom djetinjstvu.[1] Znakovi i simptomi variraju među ljudima i tokom vremena.[1][3] Često simptomi uključuju lošu koordinaciju, ukočene mišiće, slabe mišiće i tremor.[1] Mogu postojati problemi sa osjetom, vidom, sluhom, gutanjem i govorom.[1] Često se bebe s cerebralnom paralizom ne prevrću, ne sjede, ne pužu ili ne hodaju tako rano kao druga djeca njihovog uzrasta.[1] Drugi simptomi uključuju napadaje i probleme s razmišljanjem ili rasuđivanjem, koji se javljaju kod otprilike jedne trećine osoba s CP.[1] Iako simptomi mogu postati uočljiviji tokom prvih nekoliko godina života, osnovni problemi se ne pogoršavaju tokom vremena.[1]
Cerebralna paraliza je uzrokovana abnormalnim razvojem ili oštećenjem dijelova mozga koji kontroliraju kretanje, ravnotežu i držanje.[1][4] Najčešće se problemi javljaju tokom trudnoće; međutim, mogu se javiti i tokom porođaja ili ubrzo nakon porođaja.[1] Često je uzrok nepoznat.[1] Faktori rizika uključuju prijevremeni porođaj, blizance, određene infekcije tokom trudnoće poput toksoplazmoze ili rubeole, izloženost metil-živi tokom trudnoće, težak porođaj i traumu glave tokom prvih nekoliko godina života, između ostalog.[1] Vjeruje se da je oko 2% slučajeva uzrokovano naslijeđenim genetskim uzrokom.[5] Brojni podtipovi su klasifikovani na osnovu specifičnih prisutnih problema.[1] Na primjer, oni sa ukočenim mišićima imaju spastičnu cerebralnu paralizu, oni sa lošom koordinacijom imaju ataksičnu cerebralnu paralizu, a oni sa trzavim pokretima imaju atetoidnu cerebralnu paralizu.[1] Dijagnoza se zasniva na razvoju djeteta tokom vremena.[1] Analize krvi i medicinsko snimanje mogu se koristiti za isključivanje drugih mogućih uzroka.[1]
CP se djelimično može spriječiti imunizacijom majke i naporima da se spriječe povrede glave kod djece, na primjer kroz poboljšanu sigurnost.[1] Ne postoji poznati lijek za CP; međutim, potporni tretmani, lijekovi i operacija mogu pomoći mnogim osobama.[1] To može uključivati fizikalnu terapiju, radnu terapiju i logopedsku terapiju.[1] Lijekovi poput diazepama, baklofena i botulinum toksina mogu pomoći u opuštanju ukočenih mišića.[1] Operacija može uključivati produženje mišića i rezanje previše aktivnih živaca.[1] Često su od pomoći vanjske proteze i druga pomoćna tehnologija.[1] Neka pogođena djeca mogu postići gotovo normalan život odrasle osobe uz odgovarajući tretman.[1] Iako se alternativni lijekovi često koriste, ne postoje dokazi koji podržavaju njihovu upotrebu.[1]
Cerebralna paraliza je najčešći poremećaj kretanja kod djece.[6] Javlja se kod otprilike 2,1 na 1.000 živorođenih.[2] Cerebralna paraliza je dokumentovana kroz historiju, a prvi poznati opisi se javljaju u djelima Hipokrata u 5. vijeku prije nove ere.[7] Opsežno proučavanje ovog stanja započelo je u 19. stoljeću od strane Williama Johna Littlea, po kojem je spastična diplegija nazvana "Littleova bolest".[7] William Osler ga je prvi nazvao "cerebralna paraliza" od njemačkog naziva zerebrale Kinderlähmung (cerebralna dječja paraliza).[8] Ispituje se niz potencijalnih tretmana, uključujući terapiju matičnim ćelijama.[1] Međutim, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo da li je efikasan i siguran.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 "Cerebral Palsy: Hope Through Research". National Institute of Neurological Disorders and Stroke. juli 2013. Arhivirano s originala, 21. 2. 2017. Pristupljeno 21. 2. 2017.
- 1 2 Oskoui, M; Coutinho, F; Dykeman, J; Jetté, N; Pringsheim, T (Jun 2013). "An update on the prevalence of cerebral palsy: a systematic review and meta-analysis". Developmental Medicine & Child Neurology. 55 (6): 509–19. doi:10.1111/dmcn.12080. PMID 23346889.
- ↑ Haak, Peterson; Lenski, Madeleine; Hidecker, Mary Jo Cooley; Li, Min; Paneth, Nigel (oktobar 2009). "Cerebral palsy and aging". Developmental Medicine & Child Neurology (jezik: engleski). 51: 16–23. doi:10.1111/j.1469-8749.2009.03428.x. PMC 4183123. PMID 19740206.
- ↑ "Cerebral Palsy: Overview". National Institutes of Health. Arhivirano s originala, 15. 2. 2017. Pristupljeno 21. 2. 2017.
- ↑ "CEREBRAL PALSY, SPASTIC QUADRIPLEGIC, 1; CPSQ1". Online Mendelian Inheritance in Man. 28. 6. 2016. Arhivirano s originala, 1. 10. 2019. Pristupljeno 26. 1. 2018.
- ↑ "How many people are affected?". National Institutes of Health. 5. 9. 2014. Arhivirano s originala, 2. 4. 2015. Pristupljeno 4. 3. 2015.
- 1 2 Panteliadis, C; Panteliadis, P; Vassilyadi, F (Apr 2013). "Hallmarks in the history of cerebral palsy: from antiquity to mid-20th century". Brain & Development. 35 (4): 285–92. doi:10.1016/j.braindev.2012.05.003. PMID 22658818.
- ↑ "What is cerebral palsy?". The Cerebral Palsied Association of the Philippines Inc. Arhivirano s originala, 20. 12. 2016. Pristupljeno 4. 12. 2016.