Lobode

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Chenopodium)
Chenopodium
(Rod loboda)
Chenopodium berlandieri
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaTracheophyta
RazredMagnoliopsida
RedCaryophyllales
PorodicaAmaranthaceae
PotporodicaChenopodioideae
PlemeChenopodieae
RodChenopodium
L., 1753
Vrste
Vidi tekst
Sinonimi
  • Einadia Raf.
  • Rhagodia R.Br.
  • Vulvaria Bubani, nom. illeg
  • Chenopodium sect. Leprophyllum Dumort.
  • Chenopodium sect. Chenopodiastrum Moq.

Lobode (lat. Chenopodium) je rod u porodici Amaranthaceae, cvjetnica u redu Caryophyllales, razred Magnoliopsida, divizija Tracheophyta.[1]

Ovaj biljni rod ima preko 100 vrsta[2] jednogodišnjih zeljastih biljaka. Naziv guščja noga prijevod je latinskog imena izvedenog od grčkih riječi hen (=guska) + podion (=noga), zbog oblika listova koji liče na stopalo guske.

Pripadnici roda rasprostranjeni su je po Evroaziji, Sjevernoj Americi i Australiji.

U Bosni i Hercegovinij i okolnim balkanskim područjima najčešće su bijela i trokutolisna loboda. Listovi trokutnolisne lobode mogu se pripremati kao špinat. Takozvana mirisava loboda (Dysphania ambrosioides) koja je u Evropi uvedena vrsta od 17. stoljeća (iz Amerike), i nije loboda, nego pripada rodu Dysphania. Pored toga, u ovom području raste 20-ak vrsta roda loboda:

U Australiji, veće vrste roda Chenopodium ubrajaju u grupu zbanu plavi grmovi. Chualar u Kaliforniji imenovan je po nazivu domorodačkih Amerikanaca, ali je ovaj termin za guščje noge učestao u regiji, vjerovatno po kalifornijskoj vrsti Blitum californicum.

Opis[uredi | uredi izvor]

Bijela loboda (Chenopodium album)

Vrste roda Chenopodium su jednogodišnje ili višegodišnje biljke, grmaste ili male stablašice. Nisu aromatske, ali ponekad su neprijatnog mirisa. Mlade stabljike i listovi često su gusto pokriveni vezikularnim dubokim dlačicama. Karakteristično je da se ti trihomi opstaju, kasnije se urušavaju i postaju u obliku čaše.[3]

Razgranate stabljike biljke rastu uspravno, uzlazno, rastegljivo ili se povijaju. Bočne grane su naizmjenične (najniže mogu biti gotovo nasuprotne). Alternativni ili nasuprotni listovi su petiolatni. Njihova tanka ili blago mesnata lisna plojka je ravna, rombastaa ili trouglasta, s cijelim, nazubljenim ili režnjevizim ivicama.

Cvasti su vršne i bočne. Sastoje se od špicasto ili vlatasto raspoređenih cvjetnih glavica. Biljke su jednodomne (rijetko dvodomne). U jednodomnim biljkama cvijeće su dimorfni ili pistilatni. Cvijet se sastoji od (4–) 5 perijantnih, konusnih segmenata. U osnovi ili blizu sredine, obično su sa membranskim obodom i sa okruglim do kockastim načičjima; imaju gotovo uvijek 5 prašnika i jedan jajnik sa 2 stigme.

U plodu, perjasantni segmenti ponekad ostaju obojeni, ali uglavnom se ne promijene, pomalo se zatvarajući ili šireći od ploda. Perikarp je membranast ili ponekad sočan, prijatno ili slabo pokriva sjeme. Sjemenke su horizontalno orijentiranei potisnuto-globularne do lentikularne, s zaobljenim do subakutnim rubom. Omotač crnog sjemena gotovo je gladak do fino prugast, pravilan ili beskoštičav.[4]

Upotreba i značaj[uredi | uredi izvor]

Kuhane sjemenke Chenopodium quinoa

Rod „Chenopodium“ sadrži nekoliko biljaka manjeg do umerenog značaja kao hrana i usevi kao listnato povrće koje se koriste poput usko povezanih špinata (Spinacia oleracea) i slično biljke zvane quelite u Meksiku i pseudožitarice. Tu se ubrajaju C. album, C. pallidicaule) i kvinoa ( C. quinoa). Na grčkom otoku Kreta, mještani jedu nježne izdanke i lišće vrste zvane "krouvida" (κρουβίδα) ili "psarovlito" (ψαρόβλητο), potpuno kuhane ili kuhane na pari. Kao što su proučavali Bruce D. Smith, Kristen Gremillion i drugi, lobode imaju historiju kulinarske upotrebe koja datira iz [[4000 p. n. e. ili ranije, kada je C. berlandieri bila glavni usjev kod američkih domorodaca istočnog poljoprivrednog kompleka, a bijelu lobodu je očigledno koristila kultura Ertebølle iz Evrope. Pripadnici istočne Yamnaya kulture također su brali bijelu lobodu kao očitu zamjenu za žitarice kako bi nadopunili jela od mesa i mliječnu prehranu, oko 3.500–2.500 godina p. n. e.

Danas postoji povećan interes za sjeme lobode koje je pogodne kao dio dijetalne hrane bez glutena. Quinoa ulje, izdvojeno iz sjemenki C. quinoa , ima slična svojstva, ali je kvalitetnija u odnosu na kukuruzno ulje. Ulje henopodijuma ekstrahira se iz sjemena epazota, kojeg više nema u ovom rodu. Shagreen koža je rađena u prošlosti upotrebom sitnih, tvrdih sjemenki lobode . C. album bila je jedan od glavnih organizama modela za molekulsko biološka istraživanja klorofilaza.

Lobodin polen, posebno rasprostranjene i obično obilne bijele lobode C. album, je alergen mnogim ljudima i čest uzrok polenske groznice. Ista vrsta, kao i neke druge, ima sjeme koje je moguće ustrajati godinama u banci sjemena tla. Mnoge vrste su tako značajni korovi , a neke su postale invazijske vrste.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Određene vrste rastu u velikim nakupinama pokrivača za male životinje. Lobodino lišće kao hranu jedu gusjenice nekih Lepidoptera. Sjeme jedu mnoge ptice, kao što je žuti djetlić (Emberiza citrinella), evropska ili bjelokrila vila (Malurus leucopterus) iz Australija. Lobodini patogeni uključuju pozitivnoosjetljive ssRNK viruse, virus jabučnih stabala, virus nekroze duhana i druge.

Odabrane vrste[uredi | uredi izvor]

Chenopodium oahuense
Chenopodium candolleanum
Chenopodium ficifolium
Chenopodium giganteum
Chenopodium album
Chenopodium album
Chenopodium berlandieri
Chenopodium candolleanum
Chenopodium curvispicatum
Chenopodium robertianum
Chenopodium pallidicaule
Quinoa (Chenopodium quinoa)
Chenopodium spinescens

Sinonimi:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Angiosperm Phylogeny Group (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385. ISSN 0024-4074.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  2. ^ Catalogue of Life: 2017 Annual Checklist
  3. ^ Gelin Zhu, Sergei L. Mosyakin & Steven E. Clemants: Chenopodium - In: Wu Zhengyi, Peter H. Raven, Deyuan Hong (Hrsg.): Flora of China. Volume 5: Ulmaceae through Basellaceae. Science Press/Missouri Botanical Garden Press, Beijing/St. Louis 2003, ISBN 1-930723-27-X, p. 378-.
  4. ^ Susy Fuentes-Bazan, Pertti Uotila, Thomas Borsch: A novel phylogeny-based generic classification for Chenopodium sensu lato, and a tribal rearrangement of Chenopodioideae (Chenopodiaceae). In: Willdenowia. Vol. 42, No. 1, 2012, p. 5-24.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]