Chicago Bulls

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Chicago Bulls
Chicago Bulls logo
Konferencija Istočna
Divizija Centralna
Osnovan 26. januar 1966.
Historija Chicago Bulls
(od 1966)
Dvorana United Center
Lokacija Chicago
Boje Crvena, crna[1][2]
         
Predsjednik Michael Reinsdorf
Generalni menadžer Marc Eversley[3]
Glavni trener Billy Donovan
Vlasnik Jerry Reinsdorf
Prvaci 6 (1991, 1992, 1993, 1996, 1997, 1998)
Konferencijske titule 6 (1991, 1992, 1993, 1996, 1997, 1998)
Divizijske titule 9
Midwest: 1 (1975)
Centralna: 8 (1991, 1992, 1993, 1996, 1997, 1998, 2011, 2012)
Penzionisani brojevi 4 (4, 10, 23, 33)
Veb-sajt bulls.com

Chicago Bulls košarkaški je klub iz Chicaga. Takmiči se u NBA ligi, a domaće utakmice igra u United Centeru. U njemu je igrao i vjerovatno najbolji košarkaš svih vremena Michael Jordan, s kojim je tokom 1990-ih klub osvojio šest titula prvaka. U sezoni 1995/96. imali su omjer pobjeda i poraza 72–10, što je 20 godina bio najbolji rezultat svih vremena u jednoj sezoni; ovaj rekord srušili su Golden State Warriorsi u sezoni 2015/16. ostvarivši omjer 73–9.

Historija[uredi | uredi izvor]

Klub je osnovan 16. januara 1966, kada je Chicagu odobreno da ima NBA franšizu pod nazivom Bulls. To je bila treća NBA franšiza u gradu nakon Chicago Stagsa (1946–1950) i Chicago Packersa / Zephyrsa (1961–1963, danas Washington Wizards). Osnivač Bullsa Dick Klein bio je i predsjednik i generalni menadžer kluba u njegovim prvim godinama.

Dolazak Michaela Jordana[uredi | uredi izvor]

U ljeto 1984. Bullse je poslužila sreća: imali su treći pik prvog kruga na draftu nakon Houston Rocketsa i Portland Trail Blazersa. Houston je birao Hakeema Olajuwona, Portland Sama Bowieja, a Bullsi su odabrali Michaela Jordana s Univerziteta Sjeverne Karoline.

Ekipa je dobila novog vlasnika, Jerryja Reinsdorfa, i novog generalnog menadžera, Jerryja Krausea, koji je odlučio graditi ekipu oko Jordana. Jordan je tokom svoje prve sezone bio treći strijelac lige, četvrti po ukradenim loptama, odvevši Bullse u doigravanje. Dobio je nagradu za najboljeg novajliju i uvršten u drugu ekipu lige.

Za sljedeću sezonu ekipa je dobila Johna Paxsona i Charlesa Oakleyja. Sa Jordanom i centrom Daveom Corzineom omogućena im je veća rotacija u igri za sljedeće dvije godine. Nakon loma kosti u stopalu početkom sezone 1985/86. Jordan je ipak završio kao drugi drugi strijelac ekipe. Bio je spreman za doigravanje nakon što su završili osmi na Istoku. Bullsi su se susreli s Boston Celticsima (67–15), koje je predvodio Larry Bird. Iako su Bullsi "pometeni", Jordan je u drugoj utakmici postigao 63 poena (što je i danas rekord za jednu utakmicu u doigravanju).

U sezoni 1986/87. Jordan je nastavio rušiti rekorde, tako što je bio vodeći strijelac lige s 37,1 poenom po utakmici i postao prvi igrač Bullsa koji je uvršten u prvu ekipu lige. Ipak, Bullse su u doigravanju još jednom "pomeli" Celticsi.

Na draftu 1987. Krause je birao centra Oldena Polynicea kao osmi pik i krilnog centra Horacea Granta kao deseti, ali su Polynicea odmah poslali u Seattle Supersonicse za peti pik, krilo Scottieja Pippena. S Paxsonom i Jordanom na pozicijama beka, Bradom Sellersom i Oakleyem na krilu, Corzineom na centru i Pippenom i Grantom na klupi, Bullsi su u sezoni 1987/88. postali još važnija ekipa u ligi i pobijedili u 50 utakmica. Ušli su u polufinale Istoka, gdje su naišli na Detroit Pistonse, koji su ih pobijedili u pet utakmica. Ipak, Jordan je proglašen najkorisnijim igračem lige, a tu nagradu osvojio je još četiri puta. To je bio i početak velikog rivalstva između ova dva kluba.

Era poslije Jordana[uredi | uredi izvor]

Nakon posljednje titule u sezoni 1997/98. i odlaska najboljih igrača, Bullsi su znatno oslabili. U svakoj sezoni osim 2002/03. zauzimali su posljednje mjesto u svojoj diviziji. Nakon te sezone Krause se povukao s mjesta generalnog menadžera, a naslijedio ga je Paxson, koji je razmijenio pik s drafta 2005. u Phoenix Sunse za dodatni pik na draftu 2004. i na tom draftu odabrao je Bena Gordona, Luola Denga i Chrisa Duhona te još doveo Andrésa Nocionija, tada slobodnog igrača, koji je nedugo prije toga osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Atini s reprezentacijom Argentine.

U sezoni 2004/05. Bullsi su uspjeli osvojiti drugo mjesto u svojoj diviziji s omjerom 47–35 (nakon što su sezonu počeli serijom od devet poraza) i plasirati se u doigravanje, ali tamo su već u prvom krugu u šest utakmica izgubili od Washington Wizardsa. Ipak, Gordon je postao prvi novajlija koji je dobio nagradu za najboljeg šestog igrača i prvi član Bullsa kome je to uspjelo nakon Tonija Kukoča 1996.

Na draftu 2005. Bullsi nisu birali, ali su te godine razmijenili Eddieja Curryja i Antonija Davisa u Knickse za Michaela Sweetneyja, Tima Thomasa i ono za što će ispostaviti da je drugi pik na draftu 2006, kao i pravo da razmijene pikove s Knicksima na draftu 2007.

Sezona 2005/06. bila je na kraju djelomično uspješna za Bullse jer su se plasirali u doigravanje kao sedmi s omjerom 41–41 zahvaljujući seriji 12–2 krajem sezone. No, u doigravanju su izgubili već u prvom krugu od Miami Heata u šest utakmica.

Na draftu 2006. Chicago je dobio drugi pik prvog kruga LaMarcusa Aldridgea, koga su odmah razmijenili u Portland Trail Blazerse za dvojicu krilnih igrača, Tyrusa Thomasa i Viktora Hrjapu. Kasnije su kupili i četverostrukog najboljeg odbrambenog igrača lige Bena Wallacea od Pistonsa te razmijenili Tysona Chandlera, posljednjeg preostalog iz Krauseove ere, za P. J. Browna i J. R. Smitha iz New Orleans / Oklahoma City Hornetsa, čime se u budžetu otvorio dodatni prostor, koji su iskoristili da dovedu svog nekadašnjeg ko-kapitena Adrian Griffina. Sezona je bila uspješna jer su završili s omjerom 49–33 na trećem mjestu u diviziji i petim na Istoku. Na početku doigravanja opet su naišli na Heat, ali su ga ovog puta Bullsi "pomeli" 4–0 i prošli u drugi krug, gdje su ih dočekali Pistonsi, koji su isto tako bez problema savladali Orlando Magic sa 4–0. To je bio njihov prvi okršaj u doigravanju nakon 1991, a Pistonsi su bili bolji nakon šest utakmica.

Sezona 2007/08. počela je tako što su kao deveti pik na draftu odabrali centra Joakima Noaha te Aarona Graya i JamesOna Curryja u drugom krugu. Otpisali su Sweetneyja i Malika Allena.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "NBA Unveils Logo for NBA All-Star 2020 in Chicago". Bulls.com. NBA Media Ventures, LLC. 17. 2. 2019. Arhivirano s originala, 19. 2. 2019. Pristupljeno 18. 2. 2019.
  2. ^ "Chicago Bulls Reproduction and Usage Guideline Sheet". NBA Properties, Inc. Arhivirano s originala, 22. 12. 2017. Pristupljeno 22. 12. 2017.
  3. ^ "Bulls name Marc Eversley General Manager". Bulls.com. NBA Media Ventures, LLC. 1. 5. 2020. Pristupljeno 1. 5. 2020.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]