Cikloserin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ciklosterin

Općenito
Hemijski spojCiklosterin
Druga imenaSeromicin,
4-amino-3-izoksazolidinon
IUPAC ime: (R)-4-Amino-1,2-oksazolidin-3-on
Molekularna formulaC3H6 N2O2
CAS registarski broj68-41-7
InChI1S/C3H6N2O2/c4-2-1-7-5-3(2)6/h2H,1,4H2,(H,5,6)/t2-/m1/s1
Osobine1
Tačka topljenja155, visina 156
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Cikloserin, koji se prodaje pod robnom markom Seromicin, je GABA inhibitor transaminaze i antibiotik, koji se koriste za liječenje tuberkuloza.[1][2]

Definicija i medicinska upoteba[uredi | uredi izvor]

Ciklosterin je tuberkulostatik koji se koristi, zajedno s drugim antituberkuloznim lijekovima, za liječenje aktivne tuberkuloze otporne na lijekove.[2] Uzima se na usta.[2]

Nuspojave i mehanizam[uredi | uredi izvor]

Uobičajene nuspojave uključuju alergijske reakcije, napade, pospanost, nestabilnost i ukočenost.[2] Ne preporučuje se osobama koje imaju bolesti kao što su zatajenje bubrega, epilepsija, depresija ili su alkoholičari.[2] Nejasno je da li je upotreba tokom trudnoće sigurna za dijete.[2] Cikloserin je po strukturi sličan onoj kod aminokiseline D-alanin i djeluje ometajući stvaranje bakterijskog ćelijskog zida.[2]

Historija i kultura[uredi | uredi izvor]

Cikloserin je otkriven 1954. godine iz jednog tipa bakterije roda Streptomyces.[3] Nalazi se Liste esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije.[4]

Medicinska upotreba[uredi | uredi izvor]

Tuberkuloza[uredi | uredi izvor]

Za liječenje tuberkuloze, cikloserin je klasificiran kao lijek druge linije, tj. njegova se upotreba razmatra samo ako se ne može koristiti jedan ili više lijekova prve linije. Dakle, cikloserin je ograničen na upotrebu samo protiv više sojeva otpornih na lijekove i opsežno otpornih na lijekove M. tuberculosis. Drugi razlog ograničene upotrebe ovog lijeka su neurološke nuspojave koje izaziva, budući da je u stanju prodrijeti u centralni nervni sistemi (CNS) i uzrokovati glavobolju, pospanost, depresiju] , vrtoglavicu, zbunjenost, parestezije, disartriju, hiperiritabilnost, psihozu, konvulzije i drhtanje (tremor).[5][6] Predoziranje cikloserinom može rezultirati parezom, napadajima i komom, a paralelno konzumiranje alkohola može povećati rizik od napadaja.[6] Istodobna primena piridoksina može smanjuju učestalost nekih od ovih nuspojava iz CNS-a (npr. konvulzije) uzrokovanih cikloserinom.

Psihijatrija[uredi | uredi izvor]

U 2015. Cochraneov pregled nije našao dokaze o koristi kod anksioznih poremećaja.[7] Drugi pregled otkrio je preliminarne dokaze o koristi.[8] Dokazi za upotrebu u vezi sa zavisnosti su preliminarni, ali i nejasni.[9]

Mehanizam djelovanja[uredi | uredi izvor]

Cikloserin djeluje kao antibiotik, inhibirajući biosintezu ćelijskog zida u bakterijama.[10][11] Kao ciklični analog D-alanina, cikloserin djeluje protiv dva ključna enzima važna u citosolnoj fazi sinteze peptidoglikana: alanin racemaza (Alr) i D-alanin:D-alanin ligaza (Ddl).[11] Prvi enzim je piridoksni 5'-fosfat ovisni enzim koji L-alanin pretvara u oblik D -alanina.[11] Drugi enzim je uključen u spajanje ova dva D -alaninskih ostataka zajedno katalizom stvaranja ATP-ovisnog D- alanin – D -alaninske dipeptidne veze između rezultirajućih molekula D-alanina.[11] Ako su oba ova enzima inhibirana, tada se ne mogu formirati D-alaninski ostaci, a prethodno formirane D-alaninske molekule ne mogu se spojiti zajedno.[11] To efektivno dovodi do inhibicije sinteze peptidoglikana.[11]

Hemijska svojstva[uredi | uredi izvor]

U blagim kiselim uslovima, cikloserin hidrolizira, dajući hidroksilamin i D serin.[12][13] Cikloserin se može zamisliti kao ciklirana verzija serina, s oksidacijskim gubitkom dihidrogena, čime se stvara veza dušik i kisik.

Cikloserin je stabilan u osnovnim uslovima, s najvećom stabilnošću pri pH = 11,5.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Polc, P.; Pieri, L.; Bonetti, E.P.; Scherschlicht, R.; Moehler, H.; Kettler, R.; Burkard, W.; Haefely, W. (1986). "l-Cycloserine: Behavioural and biochemical effects after single and repeated administration to mice, rats and cats". Neuropharmacology. Elsevier BV. 25 (4): 411–418. doi:10.1016/0028-3908(86)90236-4. ISSN 0028-3908. PMID 3012401.
  2. ^ a b c d e f g "Cycloserine". The American Society of Health-System Pharmacists. Arhivirano s originala, 20 December 2016. Pristupljeno 8 December 2016.
  3. ^ Gottlieb, David; Shaw, Paul D. (2012). Mechanism of Action (jezik: engleski). Springer Science & Business Media. str. 41. ISBN 9783642460517. Arhivirano s originala, 2016-12-20. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |name-list-format= (pomoć)
  4. ^ (World Health Organization) (2019). World Health Organization model list of essential medicines: 21st list 2019. Geneva: World Health Organization. hdl:10665/325771. WHO/MVP/EMP/IAU/2019.06. License: CC BY-NC-SA 3.0 IGO. Greška u vankuverskom stilu: initials u nazivu 1 (pomoć)
  5. ^ Nitsche MA, Jaussi W, Liebetanz D, Lang N, Tergau F, Paulus W (August 2004). "Consolidation of human motor cortical neuroplasticity by D-cycloserine". Neuropsychopharmacology. 29 (8): 1573–8. doi:10.1038/sj.npp.1300517. PMID 15199378.
  6. ^ a b "CYCLOSERINE: Human Health Effects". National Institutes of Health. Arhivirano s originala, 2014-04-16.
  7. ^ Ori R, Amos T, Bergman H, Soares-Weiser K, Ipser JC, Stein DJ (May 2015). "Augmentation of cognitive and behavioural therapies (CBT) with d-cycloserine for anxiety and related disorders". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 5 (5): CD007803. doi:10.1002/14651858.CD007803.pub2. PMID 25957940.
  8. ^ Schade S, Paulus W (April 2016). "D-Cycloserine in Neuropsychiatric Diseases: A Systematic Review". The International Journal of Neuropsychopharmacology. 19 (4): pyv102. doi:10.1093/ijnp/pyv102. PMC 4851259. PMID 26364274.
  9. ^ Myers KM, Carlezon WA (June 2012). "D-cycloserine effects on extinction of conditioned responses to drug-related cues". Biological Psychiatry. 71 (11): 947–55. doi:10.1016/j.biopsych.2012.02.030. PMC 4001849. PMID 22579305.
  10. ^ Lambert MP, Neuhaus FC (June 1972). "Mechanism of D-cycloserine action: alanine racemase from Escherichia coli W". Journal of Bacteriology. 110 (3): 978–87. PMC 247518. PMID 4555420.
  11. ^ a b c d e f Prosser GA, de Carvalho LP (February 2013). "Kinetic mechanism and inhibition of Mycobacterium tuberculosis D-alanine:D-alanine ligase by the antibiotic D-cycloserine". The FEBS Journal. 280 (4): 1150–66. doi:10.1111/febs.12108. PMID 23286234.
  12. ^ a b Kaushal G, Ramirez R, Alambo D, Taupradist W, Choksi K, Sirbu C (October 2011). "Initial characterization of D-cycloserine for future formulation development for anxiety disorders". Drug Discoveries & Therapeutics. 5 (5): 253–60. doi:10.5582/ddt.2011.v5.5.253. PMID 22466372.
  13. ^ Silverman, Richard (1998). "An Aromatization Mechanism of Inactivation of γ-Aminobutyric Acid Aminotransferase for the Antibiotic l-Cycloserine". Journal of the American Chemical Society. 120 (10): 2256–2267. doi:10.1021/ja972907b. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • "Cycloserine". Drug Information Portal. U.S. National Library of Medicine.