Idi na sadržaj

Coming out

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zastave duginih boja podignute u znak proslave Nacionalnog dana izlaska iz ormara u Nizozemskoj

Izlazak iz ormara (engl. coming out of the closet), često skraćeno kao coming out, metafora je koja se uglavnom koristi za opisivanje samoobjelodanjivanja seksualne orijentacije, romantične orijentacije ili rodnog identiteta LGBTQ osoba. Iako se uglavnom koristi u kontekstima koji uključuju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, ponekad se koristi kao skraćenica u drugim kontekstima otkrivanja vlastitog identiteta, poput otkrivanja ateizma, ireligioznosti ili vlastitih političkih pripadnosti.

Samoobjelodanjivanje LGBTQ osoba često se oblikuje i o njemu se raspravlja kao o pitanju privatnosti jer posljedice mogu biti veoma različite za različite pojedince, od kojih nekima može biti ugrožena sigurnost zaposlenja ili lična sigurnost usljed takvog otkrivanja. Taj čin može se posmatrati kao psihološki proces ili putovanje;[1] donošenje odluka ili preuzimanje rizika; strategija ili plan; masovni ili javni događaj; govorni čin i pitanje ličnog identiteta; obred prijelaza; oslobađanje ili emancipacija od ugnjetavanja; iskušenje;[2] sredstvo za osjećanje LGBTQ ponosa umjesto srama i društvene stigme; ili kao čin koji prijeti karijeri.[3]

Izraz izlazak iz ormara izvor je drugih izraza u gej slengu koji se odnose na dobrovoljno otkrivanje ili nedostatak istog.[4] LGBTQ osobe koje su već otkrile ili više ne skrivaju svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet jesu izašle iz ormara ili su jednostavno out, to jest, otvoreno LGBTQ. Nasuprot tome, LGBTQ osobe koje tek trebaju izaći ili su odlučile da to ne učine, označavaju se kao osobe u ormaru. Autanje (engl. outing) predstavlja namjerno ili slučajno otkrivanje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta LGBTQ osobe koje izvrši neko drugi, bez pristanka prve osobe. Prema tome, autanje samog sebe je samoobjelodanjivanje. Stakleni ormar odnosi se na javnu tajnu javne ličnosti za koju se naširoko smatra da je LGBTQ iako ta osoba nije službeno izašla iz ormara.[5]

Historija

[uredi | uredi izvor]
Zagovornik gej prava iz 19. vijeka Karl Heinrich Ulrichs

Između 1864. i 1869. godine, Karl Heinrich Ulrichs napisao je niz pamfleta – te održao predavanje Udruženju njemačkih pravnika godine 1867. – zagovarajući dekriminalizaciju seksualnih odnosa između muškaraca, u kojima je bio iskren o vlastitoj homoseksualnosti. Historičar Robert Beachy izjavio je o njemu: "Mislim da je razumno opisati [Ulrichsa] kao prvu gej osobu koja se javno autala."[6]

U Njemačkoj početkom 20. vijeka "izlazak iz ormara" označen je kao "samoprijavljivanje" i nosio je ozbiljne pravne i reputacijske rizike.[7] U svom djelu iz 1906. godine, Das Sexualleben unserer Zeit in seinen Beziehungen zur modernen Kultur (Seksualni život našeg doba u njegovom odnosu prema modernoj civilizaciji),[8] njemačko-jevrejski ljekar Iwan Bloch molio je starije homoseksualce da se autaju članovima svoje porodice i poznanicima. Godine 1914. Magnus Hirschfeld ponovo se osvrnuo na tu temu u svom glavnom djelu Homoseksualnost muškaraca i žena, raspravljajući o društvenom i pravnom potencijalu nekoliko hiljada uglednih homoseksualnih muškaraca i žena, koji bi otkrili svoju seksualnu orijentaciju policiji kako bi utjecali na zakonodavce i javno mnijenje.[9] Hirschfeld nije podržavao 'samoprijavljivanje' i odbacio je mogućnosti političkog pokreta zasnovanog na otvorenim homoseksualcima.[7]

Prvi istaknuti Amerikanac koji je otkrio svoju homoseksualnost bio je pjesnik Robert Duncan. Godine 1944, koristeći vlastito ime u anarhističkom časopisu Politics, napisao je da su homoseksualci ugnjetavana manjina.[10] Izrazito tajno društvo Mattachine, koje su godine 1950. u Los Angelesu osnovali Harry Hay i drugi veterani kampanje Wallace za predsjednika, izašlo je pred oči javnosti nakon što je Hal Call preuzeo grupu u San Franciscu 1953. godine. Mnogi su gejevi tamo izašli iz ormara.

Godine 1951. Donald Webster Cory[11][12] objavio je svoje značajno djelo Homoseksualac u Americi, u kojem navodi: "Društvo mi je uručilo masku koju moram nositi ... Gdje god da idem, u svakom trenutku i pred svim slojevima društva, ja se pretvaram." Cory je bio pseudonim, ali su njegovi iskreni i otvoreno subjektivni opisi poslužili kao podsticaj rastućoj homoseksualnoj samosvijesti i nastajućem homofilnom pokretu.

Šezdesetih godina 20. vijeka Frank Kameny došao je na čelo borbe. Nakon što je 1957. godine otpušten s posla astronoma u Vojnoj kartografskoj službi zbog homoseksualnog ponašanja, jer se smatralo da to čini ljude ranjivima na pritisak ucjene i ugrožava sigurne položaje, Kameny je odbio otići u tišini. Otvoreno se borio protiv svog otpuštanja, na kraju se žaleći Vrhovnom sudu SAD-a. Kao glasni vođa rastućeg pokreta, Kameny je zagovarao beskompromisne javne akcije. Kamen temeljac njegovog uvjerenja bio je da "moramo u homoseksualnu zajednicu usaditi osjećaj vrijednosti pojedinačnog homoseksualca", što se moglo postići jedino kroz kampanje koje bi otvoreno vodili sami homoseksualci.

Širenjem podizanja svijesti (CR) kasnih 1960-ih, izlazak iz ormara postao je ključna strategija pokreta za gej oslobođenje kako bi se podigla politička svijest za suprotstavljanje heteroseksizmu i homofobiji. U isto vrijeme i nastavljajući se kroz 1980-e, gej i lezbijske grupe za razgovor uz društvenu podršku, od kojih su se neke nazivale "grupama za izlazak iz ormara", usredotočile su se na dijeljenje "priča" (iskustava) o izlasku iz ormara s ciljem smanjenja izolacije i povećanja LGBTQ vidljivosti i ponosa.

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je današnji izraz "coming out" nastao početkom 20. vijeka iz analogije koja uspoređuje uvođenje homoseksualaca u gej supkulturu sa "zabavom izlaska" mlade debitantice. Riječ je o proslavi za mladu ženu iz više klase koja ima svoj debi – njeno formalno predstavljanje društvu – jer je postala punoljetna ili ispunjava uslove za brak. Kako historičar George Chauncey ističe:

Gejevi u prijeratnim godinama [prije Prvog svjetskog rata] ... nisu govorili o izlasku iz onoga što mi nazivamo "gej ormarom", već prije o ulasku u ono što su nazivali "homoseksualnim društvom" ili "gej svijetom", svijetom koji nije bio ni tako mali, ni tako izoliran, ni, često, tako skriven kao što "ormar" implicira.[13]

Zapravo, kako Elizabeth Kennedy primjećuje, "upotreba pojma 'ormar' za označavanje" prethodnih vremena poput "1920-ih i 1930-ih mogla bi biti anahrona".[14]

Članak o izlasku iz ormara[15] u mrežnoj enciklopediji glbtq.com navodi da su zapažanja seksologinje Evelyn Hooker uvela upotrebu izraza "coming out" u akademsku zajednicu pedesetih godina 20. vijeka. Članak se nastavlja oslanjajući se na Chaunceyjevo zapažanje da se naknadni pomak u konotaciji dogodio kasnije. Fokus prije 1950-ih bio je na ulasku u "novi svijet nade i solidarnosti zajednice", dok je prizvuk nakon Stonvolske pobune bio izlazak iz ugnjetavanja ormara.[15] Ta promjena fokusa sugerira da je "izlazak iz ormara" miješana metafora koja spaja "izlazak" s metaforom ormara: evolucija engleskog idioma "kostur u ormaru" (engl. "skeleton in the closet") koji se specifično odnosi na život poricanja i tajnovitosti prikrivanjem vlastite seksualne orijentacije. Metafora ormara je, zauzvrat, proširena na sile i pritiske heteroseksističkog društva i njegovih institucija.

Pitanja identiteta

[uredi | uredi izvor]

Kada je izlazak iz ormara opisan kao postepen proces ili putovanje,[1] to znači da on uključuje osvještavanje i priznavanje vlastitog rodnog identiteta, rodnog izražavanja ili neheteronormativne seksualne orijentacije ili privlačnosti. Ta preliminarna faza, koja uključuje preispitivanje duše ili ličnu epifaniju,[16] često se naziva "izlazak pred samim sobom" i predstavlja početak samoprihvatanja. Mnoge LGBTQ osobe kažu da je ova faza za njih započela tokom adolescencije ili djetinjstva, kada su po prvi put postale svjesne svoje seksualne orijentacije prema pripadnicima istog spola.

Izlazak iz ormara također je opisan kao proces zbog ponavljajuće potrebe ili želje za autanjem u novim situacijama u kojima se za LGBTQ osobe pretpostavlja da su heteroseksualne ili cisrodne, kao što je na novom poslu ili kod sklapanja novih poznanstava. Glavni referentni okvir za one koji izlaze iz ormara uključivao je korištenje perspektive iznutra/izvana, pri čemu neki pretpostavljaju da osoba može zadržati svoj identitet ili orijentaciju u tajnosti i odvojeno od svog vanjskog izgleda. To nije tako jednostavno kao što se često misli, jer kako tvrdi Diana Fuss (1991), "problem naravno s retorikom iznutra/izvana ... jeste u tome što takve polemike prikrivaju činjenicu da je većina nas istovremeno i unutra i vani".

Razvoj LGBTQ identiteta

[uredi | uredi izvor]

Svaka priča o izlasku iz ormara predstavlja pokušaj osobe da se pomiri s tim ko je zapravo ona i sa svojom seksualnom orijentacijom.[17] Stvoreno je nekoliko modela koji opisuju autanje kao proces razvoja gej i lezbijskog identiteta, npr. Dank, 1971; Cass, 1984; Coleman, 1989; Troiden, 1989. Od tih modela, najšire prihvaćen je Cass model identiteta koji je uspostavila Vivienne Cass.[18] Taj model ocrtava šest odvojenih faza kroz koje prolaze pojedinci koji uspješno izlaze iz ormara: konfuzija identiteta, usporedba identiteta, tolerancija identiteta, prihvatanje identiteta, ponos identiteta i sinteza identiteta. Međutim, ne slijedi svaka LGBTQ osoba takav model. Na primjer, neki mladi LGBTQ ljudi postaju svjesni i prihvataju svoje istospolne želje ili rodni identitet u pubertetu na način sličan onom na koji heteroseksualni tinejdžeri postaju svjesni svoje seksualnosti, odnosno bez ikakvog osjećaja različitosti, stigme ili srama u pogledu spola ljudi koji ih privlače.[19] Bez obzira na to razvijaju li mladi LGBTQ ljudi svoj identitet na osnovu nekog modela, tipična dob u kojoj se mladi u Sjedinjenim Američkim Državama autaju sve je niža. Srednjoškolci, pa čak i učenici viših razreda osnovnih škola izlaze iz ormara.[20][21][22]

Nova istraživanja sugeriraju da će se gej muškarci iz religioznog okruženja vjerovatno autati na internetu putem Facebooka i drugih društvenih mreža, poput blogova, jer one nude zaštitnu međuljudsku udaljenost. To je u velikoj suprotnosti s rastućim pokretom u istraživanju društvenih mreža koji ukazuje na to da upotreba interneta, posebno Facebooka, može dovesti do negativnih posljedica po mentalno zdravlje, poput povećanog nivoa anksioznosti. Iako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se procijenilo da li se ti rezultati mogu poopćiti na veći uzorak, ova nedavna otkrića otvaraju vrata mogućnosti da se internetska iskustva gej muškaraca mogu razlikovati od iskustava heteroseksualaca po tome što će im ona prije donijeti prednosti za mentalno zdravlje nego negativne posljedice.[23]

Transrodni identitet i autanje

[uredi | uredi izvor]
Glumica Abigail Thorn autala se kao transrodna osoba

Transrodne osobe znatno se razlikuju u odabiru kada, da li i kako će otkriti svoj transrodni status porodici, bliskim prijateljima i drugima. Prevalencija diskriminacije[24] i nasilja nad transrodnim osobama (u Sjedinjenim Američkim Državama, naprimjer, za transrodne osobe postoji 28 posto veća vjerovatnoća da će biti žrtve nasilja)[25] može učiniti izlazak iz ormara rizičnom odlukom. Strah od osvetničkog ponašanja, kao što je izbacivanje iz roditeljskog doma dok su maloljetni, razlog je zbog kojeg transrodne osobe odgađaju autanje svojim porodicama dok ne punoljetstva.[26] Roditeljska zbunjenost i neprihvatanje transrodnog djeteta može rezultirati time da roditelji tretiraju novootkriveni rodni identitet kao "fazu" ili poduzimaju napore da svoju djecu vrate u "normalu" korištenjem usluga mentalnog zdravlja kako bi promijenili rodni identitet djeteta.[27][28]

Internet može odigrati značajnu ulogu u procesu izlaska iz ormara transrodnih osoba. Neki prvo izađu iz ormara putem svog internetskog identiteta, što im pruža priliku da virtualno i na siguran način prođu kroz iskustva prije nego što rizikuju društvene sankcije u stvarnom svijetu.[29][30] Međutim, dok mnoge transrodne osobe pronalaze podršku na internetu koju možda nemaju u stvarnom životu, druge se susreću sa zlostavljanjem i uznemiravanjem. Prema studiji koju su godine 2012. objavili Blumenfeld i Cooper,[31] mladi koji se identificiraju kao LGBTQ imaju 22 posto manju vjerovatnoću da će prijaviti zlostavljanje na internetu jer možda imaju roditelje koji im ne vjeruju ili ih ne razumiju, ili se pak boje da bi se morali autati kako bi objasnili incident. To dalje pokazuje barijere s kojima se transrodni pojedinci mogu suočiti prilikom izlaska iz ormara.

Autanje kao transrodna osoba može biti složenije od izlaska iz ormara kao seksualna manjina. Vidljive promjene koje se mogu pojaviti kao dio promjene vlastitog rodnog identiteta – poput promjene garderobe, hormonske terapije i promjene imena – mogu učiniti autanje pred drugim ljudima manje stvarom izbora. Nadalje, elementi koji prate promjenu roda mogu imati finansijske, fizičke, medicinske i pravne implikacije. Dodatno, transrodni pojedinci mogu doživjeti predrasude i odbacivanje od strane seksualnih manjina i drugih u LGBTQ zajednici, uz općenitu LGBTQ pristranost s kojom se mogu suočiti u glavnoj kulturi, što može izazvati osjećaj izoliranosti.[30]

Aseksualni i aromantični identitet

[uredi | uredi izvor]

Aseksualne i aromantične osobe mogu doživjeti drugačije izazove prilikom izlaska iz ormara s kojima se drugi pojedinci u LGBTQ zajednici možda ne susreću.[32] Nacionalna LGBT anketa iz 2018. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala je da je samo 17 posto aseksualaca dobilo pozitivne reakcije prilikom izlaska iz ormara, u poređenju sa preko 40 posto ostalih LGBTQ osoba.[33] Studija iz 2016. godine pokazala je da su aseksualni pojedinci često doživljavali skepticizam i nerazumijevanje u vezi s postojanjem njihovog identiteta kada bi se autali kao aseksualni.[34] Pregled iz 2024. godine koji je izradio Michael Paramo naglasio je da se od aseksualnih i aromantičnih osoba pri izlasku iz ormara često traži da educiraju ljude o svojim identitetima zbog nedostatka razumijevanja njihovog postojanja.[35]

Aseksualne i aromantične osobe mogu se suočiti s rizicima od seksualnog napada, prisile ili drugih pritisaka da se povinuju seksualnom ili romantičnom ponašanju svojih seksualnih ili romantičnih partnera ili osoba van njihovih veza.[35] Također, mogu iskusiti odbacivanje od strane partnera ili simpatije zbog toga što su aseksualne ili aromantične, što može učiniti određene aseksualne i aromantične osobe neodlučnima da izađu iz ormara.[36][37] Studija iz 2023. godine, čija je koautorica Yasmin Benoit, otkrila je da aseksualne osobe u Ujedinjenom Kraljevstvu nisu bile sklone otkriti svoj identitet unutar zdravstvenog okruženja zbog straha od pritiska da se povinuju seksualnom ponašanju.[33] Uzori s interneta mogu biti korisni za aseksualne osobe prilikom izlaska iz ormara zbog nedostatka zastupljenosti u vezi s aseksualnošću.[38]

Pravna pitanja

[uredi | uredi izvor]

U onim dijelovima svijeta gdje su homoseksualni činovi kažnjivi ili zabranjeni, gej muškarci, lezbijke i biseksualne osobe mogu trpjeti pravne posljedice zbog izlaska iz ormara. Naročito tamo gdje je homoseksualnost krivično djelo, izlazak iz ormara može predstavljati samooptuživanje. Ti zakoni i dalje postoje u 75 zemalja širom svijeta, uključujući Egipat, Iran i Afganistan.

Osobe koje se odluče autati kao nebinarne ili transrodne često se suočavaju sa složenijim i drugačijim problemima s pravnog stajališta. Širom svijeta, pravna izmjena zabilježenog roda ili imena na osnovu vlastitog identiteta često je zabranjena ili izuzetno teška.[39] Veliki negativni utjecaj nejednakosti u propisima javlja se u obliku mentalnih posljedica, jer se transrodne osobe koje moraju zakonski proglasiti rod s kojim se ne identificiraju ili koristiti svoje mrtvo ime (engl. dead name) mogu suočiti s neugodnim situacijama i stresom.

Posljedice

[uredi | uredi izvor]

U ranim fazama procesa razvoja LGBTQ identiteta ljudi mogu osjećati zbunjenost i proći kroz previranja. Godine 1993. Michelangelo Signorile napisao je knjigu Queer u Americi, u kojoj je istraživao štetu nanesenu kako osobi u ormaru tako i društvu općenito zbog činjenice da je neko u ormaru.[40]

S obzirom na to da su LGBTQ osobe historijski bile marginalizirane kao seksualne manjine, izlazak iz ormara ostaje izazov za veći dio svjetske LGBTQ populacije i može dovesti do negativne heteroseksističke diskriminacije i nasilja nad LGBTQ osobama.

Studije su pokazale da je prikrivanje seksualne orijentacije povezano s lošijim mentalnim zdravljem,[41] fizičkim zdravljem,[42] i funkcioniranjem u vezama. Naprimjer, otkriveno je da istospolni parovi koji nisu izašli iz ormara nisu toliko zadovoljni u svojim vezama kao istospolni parovi koji jesu to učinili.[43] Rezultati drugog istraživanja ukazuju na to da što manje ljudi zna za seksualnu orijentaciju lezbijke, to ona ima više anksioznosti, manje pozitivne afektivnosti i niže samopoštovanje.[44] Nadalje, portal Gay.com navodi da su pojedinci u ormaru prijavljeni kao grupa s povećanim rizikom od samoubistva.[45]

Zavisno od odnosa između roditelja i djece, dijete koje se autuje kao lezbijka, gej, biseksualna ili transrodna osoba može doživjeti pozitivne ili negativne posljedice. Čvrsti, ispunjeni ljubavlju odnosi između djece i njihovih roditelja mogu se pojačati, ali ako je odnos već nategnut, ti se odnosi mogu dodatno narušiti ili uništiti izlaskom djeteta iz ormara.[46] Ako osobe koje izlaze iz ormara budu prihvaćene od strane svojih roditelja, to omogućava otvorene razgovore o izlascima i vezama i omogućava roditeljima da pomognu svojoj djeci u suočavanju s diskriminacijom te u donošenju zdravijih odluka u pogledu HIV/AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti.[47] Budući da roditelji, porodice i bliske osobe također mogu odbaciti nekoga ko izlazi iz ormara, LGBTQ pojedinac možda neće uvijek uživati u pozitivnim posljedicama svoje odluke.[48] Naprimjer, tinejdžeri čiji su ih roditelji odbacili prilikom izlaska iz ormara kasnije su kao mlade odrasle osobe pokazivali više znakova zloupotrebe droga, depresije, pokušaja samoubistva i rizičnog seksualnog ponašanja.[49] Neke studije otkrivaju da zdravstvene posljedice autanja više ovise o reakcijama roditelja nego o samom otkrivanju identiteta.[50]

Izvršen je niz studija o utjecaju izlaska iz ormara na roditelje. Izvještaj Robinsona i saradnika iz 1989. godine o roditeljima autanih gej i lezbijskih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama pokazao je da je 21 posto očeva i 28 posto majki sumnjalo da je njihovo dijete gej ili lezbijka, uglavnom na osnovu rodno atipičnog ponašanja tokom djetinjstva. Istraživanje iz 1989. godine pokazalo je da su dvije trećine roditelja reagovale negativno.[51] Studija iz 1995. godine (koja je koristila reakcije mladih ljudi) otkrila je da je polovina majki gej ili biseksualnih studenata "reagovala s nevjericom, poricanjem ili negativnim komentarima", dok su očevi reagovali malo bolje. Približno 18 posto roditelja reagovalo je "činovima netolerancije, pokušajima da obrate dijete u heteroseksualnost te verbalnim prijetnjama uskraćivanjem finansijske ili emocionalne podrške".[52]

Ako budu odbačeni od strane svojih porodica, mnogi LGBTQ mladići i djevojke mogu postati beskućnici tokom procesa izlaska iz ormara. LGBTQ omladina spada među najveće populacije mladih beskućnika; to je obično uzrokovano reakcijom drugih, naročito roditelja, na samoidentifikaciju i priznavanje homoseksualnosti, ili poistovjećivanje s LGBTQ zajednicom.[53] Približno 20 do 30 posto mladih beskućnika identificira se kao LGBTQ.[54] Indijanska i autohtona LGBTQ omladina čini najveću populaciju koja pati od beskućništva: 44 posto, u poređenju s bilo kojom drugom rasom.[55] Približno 55 posto beskućnika iz reda LGBTQ i 67 posto transrodne omladine beskućnika protjerano je iz domova od strane roditelja ili su pobjegli zbog svoje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta i izražavanja.[54] U poređenju sa transrodnim ženama i nebinarnom omladinom, transrodni muškarci imaju najveći postotak stambene nestabilnosti.[55] Beskućništvo među LGBTQ omladinom utječe i na mnoga područja života pojedinca, dovodeći do viših stopa viktimizacije, depresije, suicidalnih misli, zloupotrebe droga, rizičnog seksualnog ponašanja i učestvovanja u nezakonitijim i opasnijim aktivnostima.[56] Studija o putevima beskućništva među latino LGBTQ omladinom iz 2016. godine pokazala je da se beskućništvo među LGBTQ pojedincima može pripisati i strukturnim pitanjima kao što su sistemi zbrinjavanja, te sociokulturni i ekonomski faktori.[57]

Jimmie Manning proveo je istraživanje 2015. godine o pozitivnom i negativnom ponašanju iskazanom tokom razgovora o izlasku iz ormara. Tokom istraživanja saznao je da bi gotovo svi njegovi učesnici pripisali negativna ponašanja isključivo sebi tokom razgovora o izlasku iz ormara, a pozitivna ponašanja sagovorniku. Manning predlaže daljnje istraživanje u tom smjeru kako bi se pronašao način da i sagovornik i pojedinac koji izlazi iz ormara jednako vide i iskazuju pozitivna ponašanja.[58]

Metafore iznutra/izvana

[uredi | uredi izvor]

Dihotomija

[uredi | uredi izvor]

Narativ ormara postavlja implicitni dualizam između onoga biti "unutra" ili "vani", pri čemu su oni koji su "unutra" često stigmatizirani zbog toga što žive lažne, nesretne živote.[59] Slično tome, filozofkinja i kritička analitičarka Judith Butler (1991) navodi da metafora iznutra/izvana stvara binarnu opoziciju koja se pretvara da je ormar mračan, marginalan i lažan, te da izlazak na "svjetlo prosvjetljenja" otkriva istinski (ili esencijalni) identitet. Unatoč tome, Butler je spremna pojaviti se na događajima kao lezbijka i tvrdi da je "moguće raspravljati o tome da ... ostaje politički imperativ da iskoristimo te neophodne greške ili kategorijske greške ... kako bismo okupili i predstavljali ugnjetavanu političku izbornu jedinicu".

Kritike

[uredi | uredi izvor]

Diana Fuss (1991) objašnjava: "problem s retorikom iznutra/izvana ... jeste u tome što takve polemike prikrivaju činjenicu da je većina nas istovremeno i unutra i vani". Nadalje, "Biti vani, u uobičajenom gej govoru, upravo znači ne biti više vani; biti vani znači konačno biti izvan vanjštine i svih isključenosti i uskraćivanja koje takav status autsajdera nameće. Ili, rečeno na drugi način, biti vani zapravo znači biti unutra – unutar područja vidljivog, izrecivog, kulturološki razumljivog." Drugim riječima, izlazak iz ormara konstruira ormar koji navodno uništava i sebstvo koje navodno otkriva, "prva pojava homoseksualca kao 'vrste', a ne kao 'privremene aberacije', ujedno označava i trenutak nestanka homoseksualca – u ormar".

Nadalje, Seidman, Meeks i Traschen (1999) tvrde da bi "ormar" mogao postati zastarjela metafora u životima modernih Amerikanaca iz dva razloga.

  1. Homoseksualnost se sve više normalizira, pa se čini da su sram i tajnovitost koji se često vezuju uz nju u opadanju.
  2. Metafora ormara temelji se na ideji da je upravljanje stigmom način života, a ipak se upravljanje stigmom može u sve većoj mjeri obavljati u skladu s različitim situacijama.

Međutim, kada se razumije kao čin samoobjelodanjivanja, izlazak iz ormara (kao i svako samoobjelodanjivanje) ne može se obaviti jednom za svagda. Eve Sedgwick piše u knjizi Epistemologija ormara:

smrtonosna elastičnost heteroseksističke pretpostavke znači da … ljudi pronalaze nove zidove koji oko njih niču čak i dok drijemaju: svaki susret s novim razredom učenika, a da ne spominjemo novog šefa, socijalnog radnika, službenika za kredite, stanodavca, doktora, podiže nove ormare čiji zahtjevni i karakteristični zakoni optike i fizike iziskuju barem od gej osoba nova ispitivanja, nove proračune, nove nacrte i zahtjeve za tajnovitošću ili otkrivanjem.[60]

Kao što Tony Adams demonstrira u knjizi Narrating the Closet, upoznavanje novih ljudi stvara novu priliku za otkrivanje vlastite seksualnosti.[61]

Nacionalni dan izlaska iz ormara

[uredi | uredi izvor]

Nacionalni dan izlaska iz ormara obilježavaju svake godine 11. oktobra[62] članovi LGBTQ zajednica i njihovi saveznici. Riječ je o međunarodnom danu podizanja građanske svijesti o izlasku iz ormara i raspravi o LGBTQ pitanjima među općom populacijom u nastojanju da se da poznato lice pokretu za prava LGBTQ osoba. Taj dan inspirisao je vladu Sjedinjenih Američkih Država da oktobar prizna kao Mjesec LGBTQ historije.

Dan su godine 1988. osnovali Robert Eichberg, njegov partner William Gamble i Jean O'Leary kako bi proslavili Drugi nacionalni marš u Washingtonu za lezbijska i gej prava održan godinu ranije, u kojem je 500.000 ljudi marširalo na Washington s ciljem promocije gej i lezbijske ravnopravnosti.

U Sjedinjenim Američkim Državama događajem upravlja Kampanja za ljudska prava u okviru Nacionalnog projekta izlaska iz ormara, nudeći resurse LGBTQ pojedincima, parovima, roditeljima i djeci, kao i heteroseksualnim prijateljima i rođacima, kako bi promovisala svijest o LGBTQ porodicama koje žive poštene i otvorene živote. Candace Gingrich postala je glasnogovornica dana u aprilu 1995. Iako se još uvijek naziva "Nacionalni dan izlaska iz ormara", taj dan se obilježava u Kanadi, Njemačkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj također 11. oktobra, a u Ujedinjenom Kraljevstvu 12. oktobra. Kako bi proslavila Nacionalni dan izlaska iz ormara 11. oktobra 2002, Kampanja za ljudska prava izdala je album koji je nosio isti naziv kao tema te godine: Being Out Rocks. Među umjetnicima koji su učestvovali bili su Kevin Aviance, Janis Ian, k.d. lang, Cyndi Lauper, Sarah McLachlan i Rufus Wainwright.

Mediji

[uredi | uredi izvor]

Veoma popraćeni izlasci iz ormara

[uredi | uredi izvor]

Vladini zvaničnici i politički kandidati

[uredi | uredi izvor]

Sportisti

[uredi | uredi izvor]

Prvi američki profesionalni sportist u timskom sportu koji je izašao iz ormara bio je David Kopay, bivši running back lige NFL koji je od 1964. do 1972. igrao za pet timova (San Francisco, Detroit, Washington, New Orleans i Green Bay). Autao se 1975. godine u intervjuu za Washington Star.[68]

Prva profesionalna sportistkinja koja se autala dok je još aktivno igrala bila je češko-američka teniserka Martina Navratilova, koja je izašla iz ormara kao lezbijka tokom intervjua za The New York Times 1981. godine.[68] Engleski nogometaš Justin Fashanu autao se godine 1990. te je do kraja svoje karijere bio izložen homofobičnim uvredama gledatelja, protivnika i saigrača.

Godine 1995, dok je bio na vrhuncu igračke karijere, Ian Roberts postao je prvi visokoprofilni australijski sportist i prvi igrač ragbija u svijetu koji se autao kao gej.[69] John Amaechi, koji je igrao u ligi NBA sa timovima Utah Jazz, Orlando Magic i Cleveland Cavaliers (kao i međunarodno sa klubom Panathinaikos iz Grčke košarkaške lige te Kinder Bologna iz Italijanske košarkaške lige), autao se u februaru 2007. godine u emisiji Outside the Lines na mreži ESPN. Napisao je i memoare, Man in the Middle, koje je objavio ESPN Books, a u kojima istražuje svoj profesionalni i lični život kao košarkaš u ormaru. On je bio prvi NBA igrač (bivši ili trenutni) koji je izašao iz ormara.

Godine 2008, australijski skakač u vodu Matthew Mitcham postao je prvi otvoreno gej sportist koji je osvojio olimpijsku zlatnu medalju. To je postigao na Olimpijskim igrama u Pekingu u disciplini skokovi s tornja na 10 metara u muškoj konkurenciji.[70]

Prvi irski igrač okružnog saveza GAA koji je izašao iz ormara dok je još igrao bio je igrač hurlinga Dónal Óg Cusack u oktobru 2009, u preduvidima svoje autobiografije.[71] Gareth Thomas, koji je igrao međunarodni ragbi union i ragbi ligu za Vels, autao se u intervjuu za Daily Mail u decembru 2009. pred kraj svoje karijere.[72]

Godine 2013, američki košarkaš Jason Collins (član kluba Washington Wizards) autao se kao gej, postavši prvi aktivni muški profesionalni sportist u velikom sjevernoameričkom timskom sportu koji se javno autao kao gej.

Dana 15. augusta 2013, hrvač WWE-ja Darren Young izašao je iz ormara, čime je postao prvi otvoreno gej aktivni profesionalni hrvač.

Dana 9. februara 2014, bivši obrambeni linijski igrač (engl. defensive lineman) iz Missourija Michael Sam autao se kao gej. Na draftu održanom 10. maja 2014. izabrao ga je tim St. Louis Rams kao 249. ukupnog pika u sedmoj rundi, čime je postao prvi otvoreno gej igrač kojeg je draftovala jedna NFL franšiza. Otpušten je iz St. Louisa, a s trening sastava odbacili su ga Dallas Cowboysi. Sam je bio u sastavu tima Montreal Alouettes, ali se otad povukao iz američkog nogometa.

Dana 21. juna 2021, defanzivni end tima Las Vegas Raiders Carl Nassib objavio je na svom profilu na Instagramu da je gej, postavši prvi aktivni NFL igrač koji se javno autao.[73][74]

U oktobru 2021. profesionalni nogometaš Josh Cavallo autao se kao gej putem videozapisa objavljenih na računima svog tima na društvenim mrežama, postavši jedini otvoreno gej profesionalni nogometaš najvišeg nivoa na svijetu.[75]

U maju 2022, napadač nogometnog kluba Blackpool Jake Daniels autao se kao gej, postavši prvi aktivni muški britanski nogometaš koji je to učinio nakon Justina Fashanua 1990. godine.[76]

U februaru 2023, češki nogometaš Jakub Jankto, tadašnji vezni igrač kluba Sparta Prag na posudbi iz španskog Getafea, objavio je na Twitteru da je gej, postavši prvi muški nogometaš koji je izašao iz ormara dok je bio aktivan reprezentativac.[77]

Umjetnici i zabavljači

[uredi | uredi izvor]

Godine 1997. u emisiji The Oprah Winfrey Show, američka komičarka Ellen DeGeneres autala se kao lezbijka. Njen izlazak iz ormara u stvarnom životu odjeknuo je u komediji situacije Ellen u epizodi "The Puppy Episode", u kojoj se njen lik Ellen Morgan autuje preko aerodromskog razglasa.Dana 29. marta 2010, portorikanski pjevač Ricky Martin javno se autao u objavi na svojoj zvaničnoj web-stranici, navodeći: "Ponosan sam što mogu reći da sam sretan homoseksualac. Veoma sam blagoslovljen što sam to što jesam."[78] Martin je izjavio da su ga "ove godine šutnje i promišljanja učinile snažnijim i podsjetile da prihvatanje mora doći iznutra te da mi takva istina daje moć da pobijedim emocije za koje nisam ni znao da postoje."[79] Pjevač Adam Lambert autao se nakon što su slike na kojima se ljubi s drugim muškarcem javno počele kružiti dok je bio učesnik u osmoj sezoni emisije American Idol. U januaru 2013, dok je prihvatala počasnu nagradu Cecil B. DeMille na Zlatnom globusu, američka glumica i rediteljica Jodie Foster dala je prvo javno priznanje svoje seksualne orijentacije, rekavši: "Ja sam već izašla iz ormara prije hiljadu godina, u kamenom dobu, u onim veoma neobičnim danima kada bi se krhka mlada djevojka otvorila prijateljima, porodici i saradnicima, a zatim postepeno svima koji su je znali, svima koje je zapravo srela."[80]

Vojno osoblje

[uredi | uredi izvor]

Godine 1975, Leonard Matlovich, dok je služio u Zračnim snagama Sjedinjenih Američkih Država, izašao je iz ormara kako bi osporio politiku američke vojske o zabrani službe homoseksualcima. Široka medijska pokrivenost uključivala je naslovnu priču u časopisu Time te televizijski film na mreži NBC.[81][82]

Godine 2011, dok su se SAD pripremale ukinuti ograničenja na vojnu službu otvoreno gej osobama, viši avijatičar Randy Phillips proveo je kampanju na društvenim mrežama kako bi prikupio podršku za izlazak iz ormara. Video koji je objavio na YouTubeu, na kojem razgovara sa svojim ocem i govori mu da je gej, postao je viralan.[83] Prema sažetku jednog novinara, on je "majstorski iskoristio društvene mreže i dobar trenutak kako bi se smjestio u središte uspješne priče o građanskim pravima".[84]

Pastori

[uredi | uredi izvor]

U oktobru 2010, pastor i biskup megacrkve Jim Swilley autao se svojoj pastvi. YouTube video same službe postao je viralan. Intervjui s časopisom People,[85] s Joy Behar,[86] Don Lemonem[87], ABC Newsom[88] i mrežom NPR[89] usredotočili su se na samoubistva izazvana vršnjačkim nasiljem,[90] za koja je biskup Swilley rekao da su ga potakla na "izlazak iz ormara". Godinu dana kasnije potvrdio je teške posljedice, ali i slobodu koju je doživio. "Imati slobodu je nešto što ne bih mijenjao ni za šta."[91] "Biti u braku kao autentični vi, propovijedati kao autentični vi i živjeti svoj život kao autentični vi neizmjerno je bolje nego činiti sve te stvari pretvarajući se da ste neko drugi."[92]

Sin biskupa Swilleya, Jared Swilley, basista i frontmen benda Black Lips, rekao je: "Bilo je to definitivno šokantno, ali zapravo mi je bilo drago kad mi je to saopćio. Sada se osjećam bliskijim s njim."[93] Drugi sin biskupa Swilleya, Judah Swilley, član postave u emisiji Preachers of Atlanta na mreži Oxygen, suprotstavlja se homofobiji u crkvi.[94]

Novinari

[uredi | uredi izvor]

U augustu 2019, Nicky Bandini, sportska novinarka i televizijska voditeljica koja sarađuje s listom The Guardian i mrežom ESPN, autala se kao transrodna osoba, rekavši da je prethodno pisala pod imenom Paolo Bandini. Objavila je videozapis na Twitteru i članak s vlastitim mišljenjem u The Guardianu, rekavši da joj je trebalo nekoliko godina da izađe iz ormara kao transrodna osoba. Bandini je izjavila da se tri i po decenije nosila s rodnom disforijom prije nego što je svijetu konačno priznala svoj status transrodne žene.[95]

Prikazi izlaska iz ormara

[uredi | uredi izvor]

Godine 1987, dvodijelna epizoda iz Kvebeka u sklopu televizijske serije Avec un grand A, pod nazivom "Lise, Pierre et Marcel", prikazala je oženjenog muškarca u ormaru koji je primoran autati se kada njegova supruga otkrije da je imao aferu s drugim muškarcem. Godine 1996, hvaljeni britanski film Beautiful Thing pozitivno je prikazao dvojicu dječaka u tinejdžerskim godinama kako se mire sa svojim seksualnim identitetom.

Autor Rodger Streitmatter opisao je autanje u medijima komičarke Ellen DeGeneres, kao i epizodu "The Puppy Episode" iz 1997. u seriji Ellen, kao "bez sumnje najjavniji izlazak u gej historiji", koji je promijenio medijske prikaze lezbijki u zapadnoj kulturi.[96] Godine 1999. debitirala je serija Queer as Folk autora Russella T Daviesa, popularna TV-serija emitovana na britanskom kanalu Channel 4, koja se prvenstveno fokusirala na živote mladih gej muškaraca; a naročito na petnaestogodišnjaka koji prolazi kroz proces otkrivanja svoje seksualnosti onima oko sebe. Ta se priča također istaknuto pojavila u američkoj verziji serije Queer as Folk, koja je premijerno prikazana 2000. godine.

Televizijska serija The L Word, koja je debitirala 2004. godine, fokusira se na živote grupe lezbijki i biseksualnih žena. Tema izlaska iz ormara istaknuta je u pričama više likova.

U epizodi "Gay Witch Hunt" iz serije The Office, nominovanoj za nagradu Emmy, Michael nenamjerno autuje Oscara pred cijelim uredom.

Web-serija Coming Out, koja je debitirala 2013. godine, prva je televizijska emisija u Kvebeku o životu gej osoba.[97]

Amazonova serija Transparent iz 2014. prikazuje transrodnu ženu koja izlazi iz ormara pred svojom odraslom djecom u dobi od 75 godina i prati njen proces društvene tranzicije. Serija naglašava različite reakcije društvenog kruga te žene na njeno autanje, kao i brojna prilagođavanja u jeziku i rodnom izražavanju koje koristi kako bi ostvarila svoju tranziciju. Glavni lik Mauru glumi Jeffrey Tambor; a neki su kritizirali seriju zbog toga što je ulogu transrodne žene dodijelila cisrodnom muškarcu.

Treća sezona norveške tinejdžerske dramske serije Skam, objavljena 2015. godine, bila je usredotočena na autanje glavnog lika i njegovu vezu s drugim dječakom.

Film Love, Simon, zasnovan na knjizi Simon vs. the Homo Sapiens Agenda, debitirao je 2018. godine. Riječ je o prvom filmu većeg studija o gej tinejdžeru koji izlazi iz ormara.[98]

Godine 2020, druga adaptacija, pod nazivom Love, Victor, počela se emitovati na platformi Hulu. Ta se TV-serija referira na film Love, Simon i knjigu Simon vs. the Homo Sapiens Agenda. Serija je premijerno prikazala svoju treću sezonu 2022. godine. Nastavila je i proširila svoju originalnu priču o još jednom mladom studentu u ormaru.

Proširena upotreba u LGBTQ medijima, izdavaštvu i aktivizmu

[uredi | uredi izvor]

"Out" (bos. vani) je uobičajena riječ ili prefiks koji se koristi u naslovima knjiga, filmova, časopisa, organizacija i TV-emisija s LGBTQ tematikom. Neki od poznatih primjera su časopis Out, ugašeni časopis OutWeek te mreža OutTV.

Konteksti izvan LGBTQ okvira

[uredi | uredi izvor]

U političkim, svakodnevnim ili čak duhovitim kontekstima, izlazak iz ormara u proširenom značenju podrazumijeva samoobjelodanjivanje tajnih ponašanja, uvjerenja, pripadnosti, ukusa, identiteta i interesovanja osobe, što može izazvati zaprepaštenje ili donijeti sramotnost. Neki od primjera uključuju izraze: "izlazak kao alkoholičar",[99] "autanje kao učesnik BDSM-a",[100] "izlazak iz ormara za metle" (kao vještica),[101] "autanje kao konzervativac",[102] "autanje kao osoba sa invaliditetom",[103] "autanje kao liberal",[104] "autanje kao međuspolna osoba",[105] "autanje o višestrukim identitetima (disocijativni poremećaj identiteta)",[106] "autanje kao poliamorna osoba",[107] "autanje kao seksualni radnik",[108] te "izlazak iz sjene" kao imigrant bez dokumenata u SAD-u.[109] Pojam se također koristi i među članovima zajednica pacijenata s disforijom tjelesnog integriteta na internetu da se označi proces kazivanja o njihovom stanju prijateljima i porodicama.

Sa svojim pripadajućim metaforama, ova stilska figura proširena je i na ateizam, npr. "autanje kao ateist".[110] Inicijativa za podizanje javne svijesti o slobodoumnosti i ateizmu, pod nazivom "Out Campaign", obilato koristi metaforu "out".[111] Tu kampanju pokrenula je Robin Elisabeth Cornwell, a podržava je i istaknuti ateist Richard Dawkins, koji je izjavio da "postoji velika populacija ateista u ormaru koji trebaju 'izaći'.[112]

Utjecaj pandemije COVID-19

[uredi | uredi izvor]

Tokom pandemije COVID-a 19 promijenjen je redoslijed osoba kojima su LGBTQ djeca otkrivala svoj identitet. Tradicionalno se djeca povjeravaju prijateljima prije nego što odu do svojih porodica, ali taj je redoslijed bio obrnut. Naglašava se da čak i u tim slučajevima djeca prvo kažu svojim porodicama jedino ako one pokazuju znakove prihvatanja.[113]

Promjena globalnih okolnosti tokom pandemije odigrala je ulogu u iskustvu izlaska iz ormara za veliki broj LGBTQ osoba. Mnogi su u to vrijeme bili primorani boraviti u okruženjima koja ih nisu prihvatala. Američke LGBTQ osobe suočavale su se s većim rizikom od negativnih posljedica pandemije u odnosu na svoje heteroseksualne vršnjake. Niži postotak tih pojedinaca ima zdravstveno osiguranje, veći postotak njih puši i veći je postotak zaposlen u osjetljivim industrijama. Svi ti faktori pridonijeli su znatno gorim posljedicama za tu populaciju tokom pandemije.[114]

LGBTQ zajednica svjedočila je pojačanom osjećaju izoliranosti tokom tog razdoblja, što je utjecalo na njihova iskustva s autanjem. Mnogi pojedinci su opisali kako im je nedostajao način da se povežu s LGBTQ zajednicom, što im je umanjilo sposobnost da steknu samopouzdanje u svoj identitet. Istraživači tvrde da je to ozbiljno štetno za ionako izoliranu zajednicu.[114] Međutim, dovoljno vremena za promišljanje pokazalo se korisnim za neke pojedince u pogledu njihove slike o sebi i vlastitog otkrivanja. Neki ljudi uspjeli su se pomiriti sa svojim identitetom, a kao rezultat toga poraslo im je i samopouzdanje. Drugi su pak smatrali da je povećana prisutnost te zajednice na internetu omogućila znatno više interakcije sa zajednicom u odnosu na period prije pandemije.[115]

Nedostatak proslava uživo tokom Mjeseca ponosa, koji se obično održava u junu, utjecao je na povezanost te zajednice. Te su okolnosti, koje su utjecale na taj važan trenutak za zajednicu, smanjile samopouzdanje s kojim su se LGBTQ osobe osjećale ugodno dijeleći svoje identitete. Smatra se da su ti događaji na kojima se susreću licem u lice zapravo događaji na kojima se gradi zajednica. Istraživači tvrde da je bez njih nestao i onaj ključni aspekt njihovog sistema podrške.[116]

Te nezapamćene globalne okolnosti možda su uzrokovale da pojedinci potencijalno odgode izlazak iz ormara, utječući na njihove jedinstvene priče. Navedeno opisuje kako je pandemija prisilila brojne LGBTQ omladince da ostanu u domaćinstvima koja ih ne prihvataju. Oni tvrde da to također može odgoditi i njihov proces izlaska iz ormara.[117] Zbog zatočenosti u takvim okruženjima, posljedično je moglo stradati i mentalno zdravlje.[118] LGBTQ odrasle osobe suočile su se s jedinstvenim izazovima u poređenju sa svojim mlađim vršnjacima. Došlo je do znatnog gubitka posla u poređenju s osobama koje ne pripadaju LGBTQ zajednici, što je utjecalo na njihovu ekonomsku stabilnost, dok je veći dio omladinske populacije bio prisiljen ostati kod kuće.[119]

Zabilježeno je nekoliko primjera gdje je otvorenost u pogledu LGBTQ identiteta predstavljala nedostatak u pandemijskom okruženju u raznim državama. Na Filipinima, lezbijski par nije dobio pomoć u hrani tokom pandemije jer se nisu uklapale u tradicionalnu definiciju porodice. U tom slučaju, objelodanjivanje njihovog identiteta pokazalo se štetnim po njihove interese. Država je također pribjegla javnom poniženju u obračunu s trojicom gej muškaraca koji su prekršili pravila policijskog časa.[120]

U pogledu rodnih manjina, u medicinskom okruženju dogodilo se nekoliko poremećaja koji su ometali zahvate za potvrdu roda. Također je došlo do brojnih prekida kod termina zakazanih uživo. Ekonomske razlike također su odigrale bitnu ulogu u transrodnom iskustvu.[121]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Coming Out: A Journey". Utah Pride Center. Arhivirano s originala, 25 August 2009. Pristupljeno 24 June 2009.
  2. ↑ "GAA star Donal Og Cusack: Teammates helped me through ordeal of revealing I am gay". Belfast Telegraph. 20 October 2009. Arhivirano s originala, 12 March 2023. Pristupljeno 16 January 2012.
  3. ↑ Grant, Japhy (20 February 2009). "Rupert Everett Says Coming Out Killed His Career". Queerty. Arhivirano s originala, 15 October 2010.
  4. ↑ Adams, Tony E. (2011). Narrating the Closet: An Autoethnography of Same-Sex Attraction. Walnut Creek, CA: Left Coast Press. ISBN 978-1-59874-620-4.
  5. ↑ Musto, Michael (22 September 2008). "The Glass Closet". Out. Arhivirano s originala, 5 July 2012.
  6. ↑ Stack, Liam (1 July 2020). "Overlooked No More: Karl Heinrich Ulrichs, Pioneering Gay Activist". The New York Times. Arhivirano s originala, 4 July 2020. Pristupljeno 4 July 2020.
  7. 1 2 Marhoefer, Laurie (Fall 2019). "Did Sex Bring Down the Weimar Republic?". Bulletin of the GHI Washington (jezik: engleski) (65): 59–71. ISSN 1048-9134.
  8. ↑ Bloch, Ivan (1906). Das Sexualleben unserer Zeit in seinen Beziehungen zur modernen Kultur. [Seksualni život našeg doba u njegovom odnosu prema modernoj civilizaciji], 1910.
  9. ↑ Johansson&Percy, str. 24
  10. ↑ "Robert Duncan and Romantic Synthesis: A Few Notes" Arhivirano 6. 9. 2010. na Wayback Machine. Ovaj je članak također ponovo objavljen kao "On Robert Duncan" na mrežnom mjestu Modern American Poetry
  11. ↑ "Donald Webster Cory". glbtq.com. Arhivirano s originala, 6 June 2009. Pristupljeno 7 May 2018.
  12. ↑ "Sagarin bio". Glbtq.com. 18 September 1913. Arhivirano s originala, 6 June 2009. Pristupljeno 24 June 2009.
  13. ↑ Chauncey, George (1994). Gay New York: gender, urban culture, and the makings of the gay male world, 1890–1940. New York. str. 7. ISBN 978-0-7867-2335-5. OCLC 298105088.
  14. ↑ Kennedy, Elizabeth. "'But We Would Never Talk about It': The Structure of Lesbian Discretion in South Dakota, 1928–1933" u knjizi Inventing Lesbian Cultures in America, uredila Ellen Lewin (1996). Boston: Beacon Press. str. 25, 214
  15. 1 2 "Coming Out". glbtq.com. 31 August 2009. Arhivirano s originala, 14 October 2014. Pristupljeno 8 October 2014.
  16. ↑ "Gay Epiphany". Arhivirano s originala, 14 October 2014. Pristupljeno 8 October 2014.
  17. ↑ Chirrey, Deborah (2003). "I Hereby Come Out: What Sort Of Speech Act Is Coming Out?". Journal of Sociolinguistics. 7 (1): 24–37. doi:10.1111/1467-9481.00209.
  18. ↑ "Sexual Identity: The Case Model" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 25 March 2016. Pristupljeno 19 April 2021.
  19. ↑ "LGBT Coming Out of the Closet News and Information". Sexual Diversity (jezik: engleski). January 2019. Pristupljeno 2022-10-10.
  20. ↑ Salon: Amy Benfer, "We're here! We're queer! We're 13!", September 24, 2009 Arhivirano 27. 9. 2009. na Wayback Machine, pristupljeno 16. januara 2012.
  21. ↑ Denizet-Lewis, Benoit (27 September 2009). "Coming Out in Middle School". The New York Times Magazine. Arhivirano s originala, 13 May 2011. Pristupljeno 30 April 2010.
  22. ↑ Coming Out Younger Arhivirano 8. 7. 2013. na Wayback Machine, članak s portala Jezebel.com.
  23. ↑ Etengoff, C. i Daiute, C. (2015). "Online Coming Out Communications between Gay Men and their Religious Family Allies: A Family of Choice and Origin Perspective", Journal of GLBT Family Studies.
  24. ↑ "Groundbreaking Report Reflects Persistent Discrimination Against Transgender Community". GLAAD. 4 February 2011. Arhivirano s originala, 3 August 2011. Pristupljeno 21 April 2021.
  25. ↑ Bolles, Alexandra (4 June 2012). "Violence Against Transgender People and People of Color is Disproportionately High, LGBTQH Murder Rate Peaks". GLAAD. Arhivirano s originala, 28 December 2015. Pristupljeno 16 December 2015.
  26. ↑ Gay and Lesbian Alliance Against Defamation. "Sassafras Lowrey's Kicked Out Anthology Shares Stories of LGBTQ Youth Homelessness" Arhivirano 4. 8. 2011. na Wayback Machine, "GLAAD", SAD, 25. februara 2010. Pristupljeno 25. februara 2011.
  27. ↑ "Coming Out to Family as Transgender". Human Rights Campaign. Arhivirano s originala, 3 January 2011. Pristupljeno 5 December 2010.
  28. ↑ "Transgender Children & Youth: Understanding the Basics". Human Rights Campaign. Arhivirano s originala, 10 September 2017. Pristupljeno 23 August 2017.
  29. ↑ Marciano, A. (2014). "Living the VirtuReal: Negotiating transgender identity in cyberspace". Journal of Computer-Mediated Communication. 19 (4): 824–838. doi:10.1111/jcc4.12081.
  30. 1 2 Stitt, Alex (2020). ACT For Gender Identity: The Comprehensive Guide. London: Jessica Kingsley Publishers. ISBN 978-1785927997. OCLC 1089850112.
  31. ↑ Cooper, Robyn M.; Blumenfeld, Warren J. (April 2012). "Responses to Cyberbullying: A Descriptive Analysis of the Frequency of and Impact on LGBT and Allied Youth". Journal of LGBT Youth. 9 (2): 153–177. doi:10.1080/19361653.2011.649616. ISSN 1936-1653. S2CID 144818660.
  32. ↑ Smith, Reiss (2023-04-06). "Being asexual can mean feeling like an outsider – even in the LGBTQ+ community". PinkNews. Arhivirano s originala, 8 April 2024. Pristupljeno 2024-02-10.
  33. 1 2 "Only 1 in 10 Asexual People in the UK Are Out at Work, New Report Finds". Them (jezik: engleski). 2023-11-08. Arhivirano s originala, 30 November 2023. Pristupljeno 2024-02-10.
  34. ↑ Robbins, Nicolette K.; Low, Kathryn Graff; Query, Anna N. (2016). "A Qualitative Exploration of the 'Coming Out' Process for Asexual Individuals". Archives of Sexual Behavior. 45 (3): 751–760. doi:10.1007/s10508-015-0561-x. ISSN 1573-2800. PMID 26334774. S2CID 27894762.
  35. 1 2 Paramo, Michael (2024). Ending the Pursuit: Asexuality, Aromanticism and Agender Identity (jezik: engleski). Unbound Publishing. str. 10–12, 36. ISBN 978-1-80018-286-8.
  36. ↑ "Understanding Asexuality". The Trevor Project. 2021. Arhivirano s originala, 5 April 2024. Pristupljeno 14 March 2024.
  37. ↑ "What Does Aromantic Mean?". WebMD (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26 March 2023. Pristupljeno 2024-03-14.
  38. ↑ Jones, Catriona; Hayter, Mark; Jomeen, Julie (2017). "Understanding asexual identity as a means to facilitate culturally competent care: A systematic literature review". Journal of Clinical Nursing (jezik: engleski). 26 (23–24): 3811–3831. doi:10.1111/jocn.13862. ISSN 0962-1067. PMID 28430404.
  39. ↑ "The Best Ways to Achieve Trans Equality". www.opensocietyfoundations.org. Arhivirano s originala, 19 November 2018. Pristupljeno 20 November 2019.
  40. ↑ ponovo izdano 2003. u izdanju University of Wisconsin Press, ISBN 0-299-19374-8
  41. ↑ Pachankis, John E. (2007). "The psychological implications of concealing a stigma: A cognitive-affective-behavioral model". Psychological Bulletin. 133 (2): 328–345. doi:10.1037/0033-2909.133.2.328. ISSN 1939-1455. PMID 17338603. S2CID 12836716.
  42. ↑ Cole, Steve W.; Kemeny, Margaret E.; Taylor, Shelley E.; Visscher, Barbara R. (1996). "Elevated physical health risk among gay men who conceal their homosexual identity". Health Psychology. 15 (4): 243–251. doi:10.1037/0278-6133.15.4.243. ISSN 0278-6133. PMID 8818670.
  43. ↑ Berger, RM (1990). "Passing: Impact on the quality of same-sex couple relationships". Social Work. 35 (4): 328–332. PMID 2392712.
  44. ↑ Jordan, KM; Deluty, RH (1998). "Coming out for lesbian women: Its relation to anxiety, positive affectivity, self-esteem, and social support". Journal of Homosexuality. 35 (2): 41–63. doi:10.1300/J082v35n02_03. PMID 9524921.
  45. ↑ "Study: Closeted men at suicide risk". Gay.com. 4 May 2007. Arhivirano s originala, 6 May 2007. Pristupljeno 21 April 2021.
  46. ↑ Linda Nielsen (2012). Father-Daughter Relationships: Contemporary Research and Issues. Routledge. str. 255. ISBN 978-1-84872-933-9. Pristupljeno 25 October 2012.
  47. ↑ Mary Ann Lamanna; Agnes Riedmann; Ann Strahm (2011). Marriages, Families, and Relationships: Making Choices in a Diverse Society. Cengage Learning. str. 265. ISBN 978-1-111-30154-5. Pristupljeno 25 October 2012.
  48. ↑ Legate, Nicole; Ryan, Richard M.; Weinstein, Netta (March 2012). "Is Coming Out Always a 'Good Thing'? Exploring the Relations of Autonomy Support, Outness, and Wellness for Lesbian, Gay, and Bisexual Individuals". Social Psychological and Personality Science. 3 (2): 145–152. doi:10.1177/1948550611411929. ISSN 1948-5506. S2CID 52215152.
  49. ↑ Ryan, C.; Huebner, D.; Diaz, R. M.; Sanchez, J. (1 January 2009). "Family Rejection as a Predictor of Negative Health Outcomes in White and Latino Lesbian, Gay, and Bisexual Young Adults". Pediatrics. 123 (1): 346–352. doi:10.1542/peds.2007-3524. ISSN 0031-4005. PMID 19117902. S2CID 33361972.
  50. ↑ D'Augelli, Anthony R (1 July 2002). "Mental Health Problems among Lesbian, Gay, and Bisexual Youths Ages 14 to 21". Clinical Child Psychology and Psychiatry. 7 (3): 433–456. doi:10.1177/1359104502007003039. ISSN 0000-0000.
  51. ↑ Robinson, BE; Walters, LH; Skeen, P (1989). "Response of parents to learning that their child is homosexual and concern over AIDS: a national study". Journal of Homosexuality. 18 (1–2): 59–80. doi:10.1300/j082v18n01_03. PMID 2794499.
  52. ↑ Savin-Williams, Ritch; Eric M. Dubé (January 1998). "Parental Reactions to Their Child's Disclosure of a Gay/Lesbian Identity". Family Relations. 47 (1): 7–13. doi:10.2307/584845. JSTOR 584845.
  53. ↑ Tierney, William G.; Ward, James Dean (December 2017). "Coming Out and Leaving Home: A Policy and Research Agenda for LGBT Homeless Students". Educational Researcher. 46 (9): 498–507. doi:10.3102/0013189x17733964. ISSN 0013-189X. S2CID 148753736.
  54. 1 2 Choi, Soon Kyu; Wilson, Bianca DM; Shelton, Jama; Gates, Gary J (1 June 2015). "Serving Our Youth 2015: The Needs and Experiences of Lesbian, Gay, Bisexual, Transgender, and Questioning Youth Experiencing Homelessness". eScholarship. Arhivirano s originala, 19 February 2021. Pristupljeno 17 August 2018.
  55. 1 2 "Homelessness and Housing Instability Among LGBTQ Youth". The Trevor Project. February 3, 2023. Arhivirano s originala, 30 March 2023. Pristupljeno March 28, 2023.
  56. ↑ Reck, Jen (20 July 2009). "Homeless Gay and Transgender Youth of Color in San Francisco: "No One Likes Street Kids" – Even in the Castro". Journal of LGBT Youth. 6 (2–3): 223–242. doi:10.1080/19361650903013519. ISSN 1936-1653. S2CID 143765694.
  57. ↑ Castellanos, H. Daniel (26 October 2015). "The Role of Institutional Placement, Family Conflict, and Homosexuality in Homelessness Pathways Among Latino LGBT Youth in New York City". Journal of Homosexuality. 63 (5): 601–632. doi:10.1080/00918369.2015.1111108. ISSN 0091-8369. PMC 4930864. PMID 26503713.
  58. ↑ Manning, Jimmie (2015). "Positive and Negative Communicative Behaviors in Coming-out Conversations". Journal of Homosexuality. 62 (1): 61–97. doi:10.1080/00918369.2014.957127. PMID 25153806. S2CID 11388612.
  59. ↑ Seidman, Meeks i Traschen (1999)
  60. ↑ Sedgwick, Eve Kosofsky (1990). Epistemology of the Closet. Berkeley: University of California Press. str. 68. ISBN 0520070429. Arhivirano s originala, 7 March 2024. Pristupljeno 6 March 2024.
  61. ↑ Adams, Tony E. (2011). Narrating the Closet: An Autoethnography of Same-sex Attraction. Walnut Creek, CA: Left Coast Press. str. 107. ISBN 978-1-59874-620-4. Arhivirano s originala, 7 March 2024. Pristupljeno 6 March 2024.
  62. ↑ "History of National Coming Out Day". Human Rights Campaign. Arhivirano s originala, 12 October 2008. Pristupljeno 17 October 2008.
  63. ↑ "Representative Frank Discloses He Is Homosexual". The New York Times. 31 May 1987. Arhivirano s originala, 6 December 2008. Pristupljeno 19 October 2008.
  64. ↑ Kohen, Yael (13 August 2004). "McGreevey to Quit, Declares 'I Am a Gay American'". The New York Sun. Arhivirano s originala, 13 February 2020. Pristupljeno 10 March 2008.
  65. ↑ "McGreevey: 'I am a gay American'". CNN. 13 August 2004. Arhivirano s originala, 17 April 2008. Pristupljeno 10 March 2008.
  66. ↑ "AP Race Call: Democrat Sarah McBride wins election to U.S. House in Delaware's 1st Congressional District". AP News (jezik: engleski). 2024-11-06. Arhivirano s originala, November 7, 2024. Pristupljeno 2024-11-06.
  67. ↑ "Delaware's Sarah McBride prepares to become first openly transgender member of Congress, hoping for grace". CBS Philadelphia (jezik: engleski). 2025-01-02. Pristupljeno 2025-01-03.
  68. 1 2 "The Brief History of Gay Athletes". ESPN. 18 December 1998. Arhivirano s originala, 10 July 2009. Pristupljeno 19 September 2009.
  69. ↑ Peter, O'Shea (3 October 1995). "Out of the field". The Advocate. Here Publishing. Pristupljeno 10 October 2011.
  70. ↑ "Macklemore singing at grand final like 'seeping sewage into debutante ball'". Australian Broadcasting Corporation. 28 September 2017. Arhivirano s originala, 30 September 2017. Pristupljeno 7 May 2018.
  71. ↑ "I'm gay, reveals GAA star Donal Og Cusack in new autobiography". Belfast Telegraph. 19 October 2009. Arhivirano s originala, 29 December 2010. Pristupljeno 28 February 2011.
  72. ↑ Smith, Gary (3 May 2010). "Gareth Thomas ... The Only Openly Gay Male Athlete". Sports Illustrated. Arhivirano s originala, 2 May 2010.
  73. ↑ Price, Christopher (21 June 2021). "Raiders' Carl Nassib comes out as gay; is first active NFL player to do so". The Boston Globe. Arhivirano s originala, 21 June 2021. Pristupljeno 21 June 2021.
  74. ↑ Belson, Ken (21 June 2021). "Raiders' Carl Nassib Announces He's Gay, an N.F.L. First". The New York Times. Arhivirano s originala, 21 September 2021. Pristupljeno 22 June 2021.
  75. ↑ @AdelaideUnited (27 October 2021). "Josh's Truth" (tvit) – preko Twittera.
  76. ↑ "Jake Daniels: Blackpool forward becomes UK's first active male professional footballer to come out publicly as gay". Sky Sports (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 19 June 2022. Pristupljeno 2023-10-13.
  77. ↑ "Czech midfielder Jankto comes out as gay". BBC Sport (jezik: engleski). Pristupljeno 2023-10-13.
  78. ↑ "Ricky Martin Comes Out: 'I'm A Fortunate Homosexual Man'". HuffPost. 29 May 2010. Arhivirano s originala, 10 April 2010. Pristupljeno 26 April 2020.
  79. ↑ "Ricky Martin Comes Out of the Closet". Rolling Stone. 29 March 2010. Arhivirano s originala, 16 October 2014. Pristupljeno 8 October 2014.
  80. ↑ "Jodie Foster's Stirring Golden Globes Speech: 'I Already Did My Coming Out a Thousand Years Ago' (Video)". The Hollywood Reporter. 13 January 2013. Pristupljeno 13 January 2013.
  81. ↑ "I Am a Homosexual". Time. 8 September 1975. Arhivirano s originala, 31 May 2012.
  82. ↑ Steve Kornacki (1 December 2010). "The Air Force vs. the 'practicing homosexual'". Salon.com. Arhivirano s originala, 3 December 2010. Pristupljeno 16 January 2012.
  83. ↑ NBC News: "Soldier tells dad he's gay on YouTube", September 20, 2011 Arhivirano 27. 4. 2025. na Wayback Machine, pristupljeno 16. januara 2012.
  84. ↑ "Archie Comics' storyline has nothing on Randy Phillips". Guelph Mercury. 29 September 2011. Pristupljeno 16 January 2012.
  85. ↑ "Bishop Jim Swilley: A Minister Comes Out". Arhivirano s originala, 18 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  86. ↑ "Joy Behar Talks To Gay Bishop Jim Swilley & His Ex-Wife Debye Swilley". YouTube. 10 November 2010. Arhivirano s originala, 17 July 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  87. ↑ "Don Lemon Talks To Gay Bishop Jim Swilley". CNN. Arhivirano s originala, 21 February 2015. Pristupljeno 16 March 2016.
  88. ↑ "MegaChurch Pastor Declares He's Gay". ABC News. Arhivirano s originala, 23 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  89. ↑ "Out Of The Closet ... In The Pulpit Of A Megachurch". NPR.org. NPR All Things Considered. Arhivirano s originala, 24 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  90. ↑ "Georgia Megachurch Pastor Jim Swilley: I'm Gay, And I'm Telling You Because Of Those Bullycides". Queerty. 29 October 2010. Arhivirano s originala, 22 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  91. ↑ "Gay Ga. mega-church pastor reflects on year of coming out". The GAVoice. 11 November 2011. Arhivirano s originala, 23 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  92. ↑ "Five years later: The Swilleys on family, coming out and inclusive LGBT ministries". The GAVoice. 22 January 2016. Arhivirano s originala, 25 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  93. ↑ "Black Lips' Swilley discusses father's recent coming out". Creative Loafing Atlanta. Arhivirano s originala, 7 November 2010. Pristupljeno 16 March 2016.
  94. ↑ "Preachers of Atlanta Episode Guide". 19 November 2015. Arhivirano s originala, 10 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016.
  95. ↑ "I'm Nicky Bandini – and I'm still a sports writer". The Guardian. Pristupljeno 16 August 2019.
  96. ↑ Streitmatter, Rodger (2009). From 'Perverts' to 'Fab Five': The Media's Changing Depiction of Gay Men and Lesbians, Routledge. ISBN 0-7890-3670-3; str. 104.
  97. ↑ "Coming out – Première série web sur l'univers gai québécois". Info-Culture.biz. 2 April 2013. Arhivirano s originala, 14 October 2014. Pristupljeno 8 October 2014.
  98. ↑ Lawson, Richard. "Love, Simon Is a Charming Gay Studio Movie That Makes Us Hungry for More". HWD. Arhivirano s originala, 29 March 2018. Pristupljeno 14 March 2018.
  99. ↑ Theroux, Louis (3 November 2001). "The show must go on". Guardian. London. Arhivirano s originala, 24 December 2013. Pristupljeno 24 June 2009.
  100. ↑ "Coming out BDSM: upsides and downsides". Clarisse Thorn. Arhivirano s originala, 3 October 2014. Pristupljeno 8 October 2014.
  101. ↑ "How do I tell my family I'm a Wiccan?". Slate.com. 4 December 2003. Arhivirano s originala, 10 June 2009. Pristupljeno 24 June 2009.
  102. ↑ Richardson, Valerie (2004). "Coming-out day for conservatives". The Washington Times. Arhivirano s originala, 6 February 2007.
  103. ↑ "Coming out as disabled". Ekklesia. 10 October 2011. Arhivirano s originala, 27 June 2015. Pristupljeno 22 January 2015.
  104. ↑ "Layout 1 (Page A1)" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 2 November 2014. Pristupljeno 13 September 2017.
  105. ↑ "The LA radio host who came out as intersex and why no one gossiped". Gay Star News. 18 July 2013. Arhivirano s originala, 13 October 2014. Pristupljeno 8 October 2014.
  106. ↑ "COMPD – Introduction". 2multiples.com. Pristupljeno 24 June 2009. [mrtav link]
  107. ↑ "Polyamorists Come Out of the Closet – National Review Online". National Review Online. 18 June 2014. Arhivirano s originala, 6 October 2014. Pristupljeno 8 October 2014.
  108. ↑ "What It's Like to Come Out of the Hooker Closet". Arhivirano s originala, 14 October 2014. Pristupljeno 9 December 2018.
  109. ↑ Corrunker, Laura (1 January 2012). ""Coming Out of the Shadows": DREAM Act Activism in the Context of Global Anti-Deportation Activism". Indiana Journal of Global Legal Studies. 19 (1): 143–168. doi:10.2979/indjglolegstu.19.1.143. ISSN 1543-0367. S2CID 154084010. Arhivirano s originala, 19 September 2016.
  110. ↑ "U.S. Rep. Pete Stark "Comes Out" as an Atheist". Harvard Law Record. Arhivirano s originala, 4 June 2009. Pristupljeno 24 June 2009.
  111. ↑ "The Out Campaign (original announcement)". The Official Richard Dawkins Website. 30 July 2007. Arhivirano s originala, 30 April 2008. Pristupljeno 30 December 2007.
  112. ↑ MacAskill, Ewen (1 October 2007). "Atheists arise: Dawkins spreads the A-word among America's unbelievers". Guardian Unlimited. London: The Guardian. Arhivirano s originala, 22 December 2007. Pristupljeno 30 December 2007.
  113. ↑ "Coming out as LGBTQ during COVID-19: What's different?". Children's Minnesota (jezik: engleski). 2021-04-08. Pristupljeno 2025-02-27.
  114. 1 2 "The Impact of the COVID-19 Pandemic on LGBT Communities in the UK". LGBT Foundation (3rd Edition). May 2020.
  115. ↑ Stitt-Fredericks, Isabelle (2022). "LGBTQ+ Experiences with the COVID-19 Pandemic". KnightScholar. 2021.
  116. ↑ Orea-Giner, Alicia; Ong, Faith; Recio-Moreno, Gonzalo (2024-07-22). "Silencing the Rainbow: The Territorial Effects of Pride Cancellation". Event Management (jezik: engleski). 28 (6): 863–881. doi:10.3727/152599524X17077053867836. ISSN 1525-9951.
  117. ↑ "Implications of COVID-19 for LGBTQ Youth Mental Health and Suicide Prevention" (PDF). The Trevor Project. Pristupljeno February 27, 2025.
  118. ↑ A. Gattamorta, Karina; Salerno, John P.; Roman Laporte, Roberto (2022-08-08). "Family Rejection during COVID-19: Effects on Sexual and Gender Minority Stress and Mental Health among LGBTQ University Students". LGBTQ+ Family (jezik: engleski). 18 (4): 305–318. doi:10.1080/27703371.2022.2083041. ISSN 2770-3371.
  119. ↑ Dawson, Lindsey; Kirzinger, Ashley; Kates, Jennifer (2021-03-11). "The Impact of the COVID-19 Pandemic on LGBT People". KFF (jezik: engleski). Pristupljeno 2025-02-27.
  120. ↑ "How COVID-19 aid is leaving LGBTQ+ people out". The New Humanitarian (jezik: engleski). 2020-06-24. Arhivirano s originala, 27 February 2025. Pristupljeno 2025-02-27.
  121. ↑ "The Impact of the COVID-19 Pandemic on the Transgender Community, and What You Can Do About It". The Clayman Institute for Gender Research (jezik: engleski). 2023-04-26. Pristupljeno 2025-02-27.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Argent, Jay (2017) Coming Out: High School Boys Share Their Stories. [Charleston]: CreateSpace Independent Publishing. ISBN 978-1547151936
  • Beasley, Neil (2016) Football's Coming Out: Life as a Gay Fan and Player. [London]: Floodlit Dreams Ltd. ISBN 978-0992658564
  • Berube, Allan (2010) Coming Out under Fire: The History of Gay Men and Women in World War Two (2. izd.). Chapel Hill: University of North Carolina Press. ISBN 978-0807871775
  • Blaschke, Ronny (2008) Versteckspieler: Die Geschichte des schwulen Fußballers Marcus Urban. Göttingen: Verlag Die Werkstatt. ISBN 978-3895336119
  • Dossie Easton, Catherine A. Liszt, When Someone You Love Is Kinky. Greenery Press, 2000. ISBN 1-890159-23-9.
  • Kinsella, Vinne (2016) Fashionably Late: Gay, Bi, and Trans Men Who Came Out Later in Life. Portland: Eldredge Books ISBN 978-0997749106
  • LaSala, Michael (2010) Coming Out, Coming Home: Helping Families Adjust to a Gay or Lesbian Child. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0231143837
  • McCall Tigert, Leanne; Brown, Timothy (2001). Coming Out Young and Faithful. Cleveland, Ohio: Pilgrim Press. ISBN 9780829814149. OCLC 45958034.
  • Rogers, Robbie; Marcus, Eric (2014) Coming Out to Play. London: The Robson Press. ISBN 978-1849547208
  • Seidman, Steven. Beyond the Closet: The Transformation of Gay and Lesbian Life. Routledge, 2003. ISBN 0-415-93207-6.
  • Stramel, James. Gay Virtue: The Ethics of Disclosure. Disertacija, Univerzitet Južne Kalifornije, 1996.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Coming_out&oldid=3831213"