Cowdenov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cowdenov sindrom
Drugi naziviCowdenova bolest, sindrom multiplog hamartoma
Kumulativni rizik za razvoj raka kod muškaraca i žena s Cowdenovim sindromom od rođenja do dobi od 70 godina
SpecijalnostOnkologija, dermatologija, gastroenterologija, neurologija
Frekvencija1/200.000 osoba

Cowdenov sindrom (također poznat kao Cowdenova bolest i sindrom višestrukih hamartoma) je autosomno dominantno nasljedno stanje koje karakteriziraju benigne izrasline zvani hamartomi, kao i povećan životni rizik od raka dojke, štitnjače, materice i drugih karcinoma.[1] Često se nedovoljno dijagnosticira zbog varijabilnosti u prezentaciji bolesti, ali 99% pacijenata prijavljuje mukokutane simptome u dobi od 20–29 godina.[2] Unatoč tome što ga neki smatraju prvenstveno kožnim stanjem, Cowdenov sindrom je multisistemski poremećaj koji također uključuje neurorazvojne poremećaje kao što je makrocefalija.[3]

Incidencija Cowdenove bolesti je oko 1/200.000, što je čini prilično rijetkom.[4] Nadalje, u liječenju ovog poremećaja neophodan je rani i kontinuirani skrining, kako bi se spriječile maligni bolesti.[4] Povezan je s mutacijama u genu PTEN na hromosomskoj poziciji 10q23.3, za gen supresije tumora inače poznatog kao homologa fosfataze i tenzina, koji dovodi do disregulacije mTOR-puta što dovodi do grešaka u ćelijskoj proliferaciji, ćelijskom ciklusu i apoptozama.[5] Najčešći maligni tumori povezani sa sindromom su adenokarcinom dojke (20%), a zatim adenokarcinom štitnjače (7%), karcinom skvamoznih ćelija kože (4%), a ostatak iz debelog creva, materice ili ostalih organa(1%).[6]

Znaci i simptomi[uredi | uredi izvor]

Cowdenova bolest ispoljkava tipske trihilemome na obostranim dorzalnim površinama šaka

Kako je Cowdenova bolest multisistemski poremećaj, fizičke manifestacije se raščlanjuju po organskom sistemu:

Koža

Adolescentni pacijenti sa Cowdenovim sindromom razvijaju karakteristične lezije zvane trihilemomi, koje se obično razvijaju na licu, i verukozne papule oko usta i na ušima.[7] Uobičejeni su usni papilomai.[7] Nadalje, prisutne su i sjajne dlanske keratoze sa središnjim udubljenjem.[7] Pri rođenju ili u djetinjstvu, klasične karakteristike Cowdenove bolesti uključuju pigmentirane genitalne lezije, lipome, epidermne nevuse i cafe-au-lait fleke.[7] Mogu se javiti i kožni karcinomi pločastih ćelija.[6]

Štitna žlijezda

Dvije trećine pacijenata pati od poremećaja štitnjače, a oni tipski uključuju benigne folikulske adenome ili multičvorićnu strumu štitnjače.[8] Osim toga, pacijenti su podložniji razvoju raka štitnjače od opće populacije.[9] Procjenjuje se da manje od 10% osoba s Cowdenovim sindromom može razviti folikulski karcinom štitnjače.[8] Prijavljeni su i slučajevi papilskog karcinoma štitnjače.[3]

Ženski i muški genitourinarni trakt

Žene imaju povećan rizik od razvoja karcinoma endometrija, koji je najveći za osobe mlađe od 50 godina.[3] Još nije jasno da li se lejomiom maternice ( fibroidi) ili kongenitalne genitourinarne abnormalnosti češće javljaju kod pacijenata s Cowdenovim sindromom u odnosu na opću populaciju.[3] Pojava višestrukih lipoma testisa, odnosno lipomatoze testisa, karakterističan je nalaz kod muških pacijenata sa Cowdenovim sindromom.[3]

Gastrointestinalni trakt

Polipi su izuzetno česti jer se nalaze u oko 95% pacijenata sa Cowdenovim sindromom koji su podvrgnuti kolonoskopiji.[3] Brojni su u rasponu od nekoliko do stotina, obično hamartomatozni podtip, a distribuirani po debelom crijevu, kao i drugim područjima unutar gastrointestinalnog trakta.[3][10] Ostali tipovi polipa koje se rjeđe mogu sresti uključuju ganglioneuromatozne, adenomatozne i limfoidne polipe.[10] Difuzna glikogena akantoza jednjaka je još jedna gastrointestinalna manifestacija povezana s Cowdenovim sindromom.[3]

Dojke

Žene su pod povećanim rizikom od razvoja karcinoma dojke, koji je najčešća malignost uočena kod pogođenih pacijenata.[3] Iako su prijavljeni neki slučajevi, nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na povezanost između Cowdenovog sindroma i razvoja muškog karcinoma dojke.[3] Do 75% pokazuje benigna stanja dojke kao što su intraduktusni papilom, fibroadenom i fibrocistne promjene.[3] Međutim, još nema dovoljno dokaza da se utvrdi da li se benigna bolest dojke češće javlja kod pacijenata sa Cowdenovim sindromom u odnosu na osobe bez nasljednog sindroma raka.[3]

Centralni nervni sistem

Makrocefalija se opaža kod 84% pacijenata sa Cowdenovim sindromom.[11] Obično se javlja zbog abnormalno uvećanog mozga ili megaencepalije.[12] Pacijenti također mogu pokazivati dolihocefaliju.[12] Prijavljeni su i različiti stupnjevi poremećaja iz autističnog spektra i intelektualne nesposobnosti.Lhermitte-Duclosova bolest je benigni tumor malog mozga koji se kod pacijenata sa Cowdenovim sindromom obično ne manifestira do odrasle dobi.[13]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Cowdenov sindrom se nasljeđuje autosomno dominantno.[14] Mutacije zametne linije u genu PTEN (fosfatazni i tenzinski homolog), gen supresor tumora, nalaze se u do 80% ovih pacijenata.[10] Nekoliko drugih nasljednih sindroma raka, kao što je Bannayan-Riley-Ruvalcabaov sindrom, takođe su povezani sa mutacijama u genu PTEN.[15] PTEN negativno regulira citoplazmatski put receptora tirozin-kinaze, koji je odgovoran za rast i opstanak ćelija, a također funkcioniše i za popravljanje grešaka u replikaciji DNK.[10][14] Dakle, u nedostatku ovog proteina, kancerogene ćelije imaju veću vjerovatnoću da se razviju, prežive i proliferiraju.[10]

Nedavno je otkriveno da su heterozigotne mutacije zametne linije u SEC23B, komponenti vezikula II protemskog kompleksa omotača izlučenih iz endoplazmatskog retikuluma, povezane s Cowdenovim sindromom..[16] Nedavno je predložena moguća interakcija između PTEN i SEC23B, s obzirom na nove dokaze da svaki ima ulogu u biogenezi ribosoma, ali to nije konačno utvrđeno.[17]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Revidirani klinički kriteriji za dijagnozu Cowdenovog sindroma za pojedinačne slučajeve zavise od jednog od sljedećih: 1.) ispunjena su tri glavna kriterija ili više koji moraju uključivati makrocefaliju, Lhermitte-Duclosov sindrom ili GI hamartome 2.) dva glavna i tri manja kriterija.[3] Glavni i sporedni kriteriji su navedeni u nastavku:

Dijagnostički kriteriji Cowdenovog sindroma (prema Pilarski et al)[3]
Glavni kriteriji
Rak dojke
Epitelni rak ensometrija
Folikulski rak štitnjače
Gastrointestinalni hamartomi (uključujući ganglioneurome, ali isključujući hiperplazijske polipe; ≥3)
Lhermitte-Duclosova bolest odraslih
Makrocefalija (≥97 percentil: 58 cm za žene, 60 cm za muškarce)
Makulska pigmentacija glavića penisa
Višestrukesluzokožne lezije (bilo što od sljedećeg):
Višestruki trihilemomi (≥3, barem jednom dokazana biopsija)
Akralne keratoze (≥3 palmoplantarne keratotozne jame i/ili akralne hiperkeratotozne papule)
Sluzokožni neuromi (≥3)
Oralni papilomi (posebno na jeziku i gingivi), višestruki (≥3) ILI dokazani biopsijom ILI dijagnosticirani kod dermatologa
Mali kriteriji
Poremećaj iz autističkog spektra
Kolorektumski karcinom
Glikogena akantoza jednjaka (≥3)
Lipomi (≥ 3)
Mentalna nesposobnost (IQ ≤ 75)
Rak bubrega
Testisna lipomatoza
Rak štitnjače (papilski ili folikulska varijanta papilskog)
Strukturne lezije štitnjače (npr. adenom, multinodulska struma)
Vaskularne anomalije (uključujući višestruke intrakranijalne razvojne venske anomalije)

Skrining[uredi | uredi izvor]

Upravljanje Cowdenovim sindromom je usmjereno na rano otkrivanje i prevenciju tipova raka za koje se zna da se javljaju kao dio ovog sindroma.[1] Specifične smjernice za skrining za pacijente s Cowdenovim sindromom objavila je Nacionalna sveobuhvatna mreža za rak (NCCN).[11] Nadzor se fokusira na rano otkrivanje raka dojke, endometrija, štitnjače, debelog crijeva, bubrega i kože.[11] Pogledati ispod za kompletnu listu preporuka NCCN-a:

Smjernice za skrining za pacijente s Cowdenovim sindromom (prilagođeno iz NCCN-a)[11]
Žene Muškarci i žene
Svijest o dojkama počinje u dobi od 18 godina Godišnji sveobuhvatni fizički pregled počevši od 18 godina ili 5 godina prije najmlađe dobi dijagnoze komponentnog karcinoma u porodici (šta god prije nastupi), s posebnom pažnjom na pregled dojke i štitnjače
Klinički pregled dojki, svakih 6–12 mjeseci, počevši od 25 godina ili 5–10 godina prije najranijeg poznatog raka dojke u porodici Godišnji pregled štitnjače počevši od 18 godina ili 5–10 godina prije najranijeg poznatog raka štitnjače u porodici, što god je ranije
Godišnja mamografija i MR-skrining dojke počevši od 30–35 godina ili individualizirano na osnovu najranije dobi u porodici Kolonoskopija, počevši od 35 godina, zatim svakih 5 godina ili češće ako pacijent ima simptome ili se pronađu polipi
Za skrining karcinoma endometrija, podstaknuti edukaciju pacijenata i brz odgovor na simptome i učešće u kliničkom ispitivanju kako bi se utvrdila efikasnost ili neophodnost modaliteta skrininga Razmisliti o ultrazvuku bubrega počevši od 40 godina, a zatim svakih 1–2 godine
Razgovarati o mastektomiji i histerektomiji koja smanjuje rizik i savjetovati se u vezi sa stepenom zaštite, stepenom rizika od raka i mogućnostima rekonstrukcije Dermatološki tretman može biti indiciran za neke pacijente
Pozabaviti se psihosocijalnim, socijalnim i drugim aspektima kvaliteta života podvrgavanja mastektomiji i/ili histerektomiji koja smanjuje rizik Razmotriti psihomotoričku procjenu kod djece pri postavljanju dijagnoze i MR-mozga ako postoje simptomi
Edukacija o znakovima i simptomima raka

Liječenje[uredi | uredi izvor]

Maligosti koje se javljaju kod Cowdenovog sindroma obično se liječe na isti način kao oni koji se sporadično javljaju kod pacijenata bez nasljednog sindroma raka.[12] Dva značajna izuzetka su rak dojke i štitnjače.[12] Kod pacijenata s Cowdenovim sindromom kod kojih se prvi put dijagnosticira rak dojke, a razmotriti liječenje mastektomijom zahvaćene dojke, kao i preventivnu mastektomiju nezahvaćene kontralateralne dojke.[18] U slučaju raka štitnjače ili folikulskog adenoma, preporučuje se totalna tireoidektomija čak i u slučajevima kada se čini da je zahvaćen samo jedan režanj štitne žlijezde.[12] To je zbog velike vjerovatnoće recidiva, kao i zbog poteškoća u razlikovanju benignog od malignog rasta samo hemitireoidektomijom.[12]

Benigne mukokutane lezije uočene kod Cowdenovog sindroma obično se ne liječe osim ako ne postanu simptomske ili deformiraju.[12] Ako se to dogodi, brojne mogućnosti liječenja, uključujući lokalne agense, kriohirurgiju, kiretažu, a mogu se koristiti i laserska ablacija i ekscizija,.[12]

Historija[uredi | uredi izvor]

Cowdenov sindrom je opisan 1963. godine, kada su Lloyd i Dennis opisali novu nasljednu bolest koja je predisponirala rak. Ime je dobio po porodici Cowden, u kojoj je otkriven. Oni su opisali različite kliničke karakteristike uključujući „adenoidnu facijus, hipoplaziju mandibule i maksile, visoko nepce, hipoplaziju mehkog nepca i uvule, mikrostomiju, papilomatozu usana i oralnog ždrijela, izbrazdani jezik [i] višestruke adenome štitne žlezde.”[19]

Genetička osnova Cowdenovog sindroma otkrivena je 1997. godine, kada su mutacije zametne linije u lokusu na 10q23 povezane s novim PTEN-supresorom tumora.[20]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mester J, Eng C (januar 2015). "Cowden syndrome: recognizing and managing a not-so-rare hereditary cancer syndrome". Journal of Surgical Oncology. 111 (1): 125–30. doi:10.1002/jso.23735. PMID 25132236. S2CID 33056798.
  2. ^ Gosein MA, Narinesingh D, Nixon CA, Goli SR, Maharaj P, Sinanan A (august 2016). "Multi-organ benign and malignant tumors: recognizing Cowden syndrome: a case report and review of the literature". BMC Research Notes. 9: 388. doi:10.1186/s13104-016-2195-z. PMC 4973052. PMID 27488391.
  3. ^ a b c d e f g h i j k l m n Pilarski R, Burt R, Kohlman W, Pho L, Shannon KM, Swisher E (novembar 2013). "Cowden syndrome and the PTEN hamartoma tumor syndrome: systematic review and revised diagnostic criteria". Journal of the National Cancer Institute. 105 (21): 1607–16. doi:10.1093/jnci/djt277. PMID 24136893.
  4. ^ a b Habif TP (2016). Clinical dermatology : a color guide to diagnosis and therapy (Sixth izd.). [St. Louis, Mo.] ISBN 978-0-323-26183-8. OCLC 911266496.
  5. ^ Porto AC, Roider E, Ruzicka T (2013). "Cowden Syndrome: report of a case and brief review of literature". Anais Brasileiros de Dermatologia. 88 (6 Suppl 1): 52–5. doi:10.1590/abd1806-4841.20132578. PMC 3876002. PMID 24346879.
  6. ^ a b Callen JP. Dermatological signs of systemic disease (Fifth izd.). Edinburgh. ISBN 978-0-323-35829-3. OCLC 947111367.
  7. ^ a b c d Bolognia J, Schaffer JV, Duncan KO, Ko CJ (2014). Dermatology essentials. Oxford. ISBN 9781455708413. OCLC 877821912.
  8. ^ a b Kasper D, Fauci AS, Hauser SL, Longo DL, Jameson JL, Loscalzo J (8. 4. 2015). Harrison's Principles of Internal Medicine 19/E (Vol.1 & Vol.2) (19th izd.). McGraw Hill. str. 2344. ISBN 978-0-07-180215-4.
  9. ^ Niederhuber JE, Armitage JO, Doroshow JH, Kastan MB, Tepper JE, Abeloff MD. Abeloff's clinical oncology (Fifth izd.). Philadelphia, PA. ISBN 9781455728657. OCLC 857585932.
  10. ^ a b c d e Ma, Huiying; Brosens, Lodewijk A. A.; Offerhaus, G. Johan A.; Giardiello, Francis M.; de Leng, Wendy W. J.; Montgomery, Elizabeth A. (januar 2018). "Pathology and genetics of hereditary colorectal cancer". Pathology. 50 (1): 49–59. doi:10.1016/j.pathol.2017.09.004. ISSN 1465-3931. PMID 29169633.
  11. ^ a b c d Jelsig AM, Qvist N, Brusgaard K, Nielsen CB, Hansen TP, Ousager LB (juli 2014). "Hamartomatous polyposis syndromes: a review". Orphanet Journal of Rare Diseases. 9: 101. doi:10.1186/1750-1172-9-101. PMC 4112971. PMID 25022750.
  12. ^ a b c d e f g h Gustafson S, Zbuk KM, Scacheri C, Eng C (oktobar 2007). "Cowden syndrome". Seminars in Oncology. 34 (5): 428–34. doi:10.1053/j.seminoncol.2007.07.009. PMID 17920899.
  13. ^ Pilarski R (februar 2009). "Cowden syndrome: a critical review of the clinical literature". Journal of Genetic Counseling. 18 (1): 13–27. doi:10.1007/s10897-008-9187-7. PMID 18972196. S2CID 5671218.
  14. ^ a b Kumar V, Abbas AK, Aster JC, Perkins JA (2014). Robbins and Cotran pathologic basis of disease (Ninth izd.). Philadelphia, PA. ISBN 9781455726134. OCLC 879416939.
  15. ^ Turnpenny, Peter D.; Ellard, Sian (2012). Emery's elements of medical genetics (14th izd.). Philadelphia, PA: Elsevier/Churchill Livingstone. ISBN 9780702040436. OCLC 759158627.
  16. ^ Yehia, Lamis; Niazi, Farshad; Ni, Ying; Ngeow, Joanne; Sankunny, Madhav; Liu, Zhigang; Wei, Wei; Mester, Jessica; Keri, Ruth; Zhang, Bin; Eng, Charis (5. 11. 2015). "Germline Heterozygous Variants in SEC23B Are Associated with Cowden Syndrome and Enriched in Apparently Sporadic Thyroid Cancer". Am J Hum Genet. 97 (5): 661–676. doi:10.1016/j.ajhg.2015.10.001. PMC 4667132. PMID 26522472.
  17. ^ Yehia, Lamis; Jindal, Supriya; Komar, Anton; Eng, Charis (15. 9. 2018). "Non-canonical role of cancer-associated mutant SEC23B in the ribosome biogenesis pathway". Hum Mol Genet. 27 (18): 3154–3164. doi:10.1093/hmg/ddy226. PMC 6121187. PMID 29893852.
  18. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom : 0
  19. ^ LLOYD, KENNETH M. (1. 1. 1963). "Cowden's Disease". Annals of Internal Medicine. 58 (1): 136. doi:10.7326/0003-4819-58-1-136. ISSN 0003-4819.
  20. ^ Liaw, Danny; Marsh, Debbie J.; Li, Jing; Dahia, Patricia L. M.; Wang, Steven I.; Zheng, Zimu; Bose, Shikha; Call, Katherine M.; Tsou, Hui C.; Peacoke, Monica; Eng, Charis (maj 1997). "Germline mutations of the PTEN gene in Cowden disease, an inherited breast and thyroid cancer syndrome". Nature Genetics. 16 (1): 64–67. doi:10.1038/ng0597-64. ISSN 1061-4036.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Nedostaci unutarćelijskih signalnih peptida i proteina