Pantočekov dimak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Crepis pantocseki)
Jump to navigation Jump to search
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Pantočekov dimak
Crepis pantocsekii
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Angiospermae
Razred Eudicotiledonae
Red Asterales
Porodica Compositae
(Asteraceae)
Rod Crepis
Vrsta Crepis pantocsekii
(Vis.) Latzel

Pantočekov dimak (lat. Crepis pantocsekii (Vis.) Latzel – sinonimi: Gatyonia pantocsekii Vis., Crepis moesiaca Degen & BaId., C. vandasii Rohlena) – je biljka porodice Compositae (Cichoriaceae) – glavočike. Diploidna hromosomska garnitura mu sadrži 2n=10.[1]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ovaj dimak je visegodišnja biljka valjkastog korijena, visoka 30-50 cm. Stabljike su joj uspravne, u gornjem dijelu račvaste i rijetko jednostavne, sa više glavica, rjeđe sa jednom. Listovi su modrozeleni, perasto razrezani. Prorijedeno su dlakavi i osku­dno zljezdasti, donji obrnuto jajoliko-lance­tasti. Prema peteljci se postepeno sužavaju, a seg­menti su perasti ili cjeloviti, dok je vršni izduženo linearan.

Cvjeta u junu i julu, rjeđe i u augustu. Cvjetne glavice se sastoje od mnogo žutih cvijetova. Ovojne ljuske su raspoređene poredane u 2 reda ili su samo nejasno složene, kao crijepovi na krovu. Duge su oko 10-14 mm, a široke i 6-11 mm, mutnozelne i pustenasto-žljezdaste. Prema vrhu, smeđi plodovi (roške) su prema izrazito suženi i valjkasti. Dugi su oko 6 mm, a imaju 16-18 uzdužnih pruga. Papus je bijel, iste dužine ili neznatno duži od pčoda.

Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]

Ovaj dimak raste u pukotinama karbonatnih sti­jena planinskog, rjeđe subalpskog pojasa, na­ ročito na dolomitiziranim krečnjacima, dolomi­ tima i krečnjacima. Ova biljka je izrazita heliofita. Karakte­ristična vrsta je u fitocenozama endemicne zajednice sa vrstama rodova Microme­ria i Crepis, koje su opi­sane na ogoljelim dolomitima oko Lastve kod Trebinja.

Endem je [[Dinaridi|Jugoistočnih Dinarida, od Hercegovine do sjeverne Albanije.

Locus classicus je u Crnoj Gori, Bi­jela Gora: Dubovac kod Orahovca (Visiani, R. 1881).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]