Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Travniku

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Uspenja presvete Bogorodice
Osnovne informacije
LokacijaTravnik
ReligijaPravoslavlje
DržavaBosna i Hercegovina
Oznaka baštineNacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Arhitektonski tipCrkva
Smjer fasadeistok - zapad
Dovršeno1854. god
Specifikacije
Dužina18,00 m.
Širina11,20 m.
Toranj/-evi1
Visina tornja19,90 m.
MaterijaliSitna cigla - opeka

Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Travniku , Srpske pravoslavne crkve, Mitropolija dabrobosanska, je na području općine Travnik, Bosna i Hercegovina.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 9. do 12. februara 2010. godine donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry , Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća).[1] Nacionalni spomenik se sastoji od objekta crkve sa zidnim slikama i pokretnom imovinom koju čine ikonostas sa 38 ikona i 13 samostalnih ikona, zidom porte, te objekat nekadašnje Prve srpske škole u Travniku.

Historija[uredi | uredi izvor]

Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Travniku podignuta je 1854. godine, uz odobrenje osmanske uprave, na zemljištu poklonjenom od strane veleposjednika Šemsibega Ibrahimpašića – Kukavčića. Vjerski objekat je podignut neposredno nakon prebacivanja sjedišta bosanskih namjesnika iz Travnika u Sarajevo, koje se odigralo 1850. godine. Nije poznato ko je bio njen projektant ili graditelj, a nisu sačuvani ni podaci o detaljima gradnje.

Pored crkve podignuta je osnovna škola pod mazivom Prva srpska škola. Njena gradnja je završena oko 1870. godine. Izgrađena je uz odobrenje Safet-paše, koji je i sam dao materijalni doprinos gradnji. Nova srpska škola je 1903. godine preselila u tek završeni objekat „Fufićeve zaklade,“ odnosno u današnju Muzičku školu, a stara škola je dobila namjenu parohijalnog doma.

Godine 1911. izvršena je nadogradnja crkve, a 1923. godine izliveno je crkveno zvono u Splitu i postavljeno je u zvonik.

Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata crkva i škola nisu značajnije oštećeni. Tokom posljednjeg rata u BiH (period 1992-95) u crkvi nisu vršene vjerske aktivnosti, a objekat je oštećen. Godine 2000. crkva je ponovo stavljena u službu vjernika, a nekadašnja škola postaje nužni smještaj za socijalno ugrožene stanovnike Travnika.

U crkvi se čuvaju vrijedne ikone i rukopisne knjige iz 17. i 18. vijeka, a dio unutrašnjosti hrama tridesetih godina XX vijeka oslikao je akademski slikar Roman Petrović.

Opis[uredi | uredi izvor]

Građevina pripada tipu jednobrodnih crkvi sa zvonikom, zidanih kamenim blokovima. Ima pravougaonu osnovu dimenzija, 18,00m x 11,20m. U osovini crkve, koja je orijentisana u pravcu istok- zapad, sa zapadne strane, nalazi se zvonik dimenzija 2,60m x 2,60m, tako da ukupna dužina crkve, računajući i zvonik, iznosi 20,60m. Sa sjeverne i južne strane zvonika nalazi se po jedna sporedna prostorija identične širine zvonika i dužine od 4,30 m gdje su smješteni crkvena kancelarija i predulaz zvonika i galerije, s kojima je prostorija povezana drvenim stepenicama. Obje sporedne prostorije imaju zasebne ulaze, sa zapada, odnosno juga, i odvojene su zidom od prizemnog dijela zvonika.

Ukupna visina crkve do sljemena iznosi 10,60m, a visina zvonika iznosi 19,90m.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Glas srpski, Grad Banja Luka, Banja Luka, 2002.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Crkva Uspenja presvete Bogorodice u Travniku". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Pristupljeno 9. 2. 2017.[mrtav link]