Crkva svetog Ilije u Solakovoj Kuli

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva sv. Ilije u Solakovoj Kuli
Osnovne informacije
LokacijaKonjic
ReligijaKatoličanstvo
DržavaBosna i Hercegovina
Organizacijski statusžupna crkva
Oznaka baštineNacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Zaštitniksv. Ilija
Arhitektonski opis
Arhitekt(i)Karlo Paržik (zvonik)
Arhitektonski tipCrkva
Dovršeno1883. god
Specifikacije
Dužina27,50 m
Širina12,00 m
Toranj/-evi1
MaterijaliKamen

Crkva sv. Ilije proroka u Solakovoj Kuli katolička je crkva u Vrhbosanska nadbiskupija, općina Konjic, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 11. oktobra 2017. godine, donijela je odluku da se crkva, zajedno sa župnom kućom proglasi za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić, Goran Milojević (predsjedavajući komisije) i Radoje Vidović.

Nacionalni spomenik čini graditeljska cjelina: crkva sa pokretnom imovinom koju sačinjavaju glavni oltar, izvorni kipovi iz glavnog oltara - sv. Ilija i Blažena Djevica Marija, dva očuvana fragmenta izvorne krstionice i župna kuća sa pripadajućim dvorištem i ogradom.

Lokacija[uredi | uredi izvor]

Lokacija Crkva sv. Ilije Proroka u Solakovoj kuli je smještena na krajnjoj zapadnoj strani općine Konjic i predstavlja najužniju župu Vrhbosanske nadbiskupije. Crkva je smještena u središnjem dijelu naselja Solakova Kula, koje je udaljeno 35 km od Konjica i 14 km od mjesta Kostajnica.

Historija[uredi | uredi izvor]

Autor projekta katoličke crkve Sv. Ilije proroka iz 1883. godine nije poznat, dok je zvonik, prema natpisu na njemu, sagrađen 1925. godine, po projektu Karla Paržika.[2] Pisanih povijesnih podataka o izvornom objektu nema, niti su sačuvani nacrti. Godine 1942. župna kuća je zapaljen, i tom je prilikom nestala crkvena arhiva. Tokom 1960. godine vršeni su radovi na obnovi. Obim radova nije poznat. Za vrijeme i poslije Rat u Bosni i Hercegovinirata 1992. – 1995. godine, crkva i župna kuća su oštećene. Radovi na obnovi vršeni su u periodu od 2004. do 2005. godine, bez stručnog nadzora. Iako obnovljena, crkva se posjećuje samo dva puta godišnje: na Dušni dan 02. novembra i na Blagdan sv. Ilije 20. jula.

Opis[uredi | uredi izvor]

Crkva prema konceptu prostorne organizacije pripada tipu jednobrodnih crkava pravougaonog tlocrt dimenzija 27,5 x 12,0 m. i visine do krovnog vijenca oko 6,50 m.

Unutrašnji prostor je natkriven ravnom drvenom tavanicom koja čini dio rešetkaste dvovodne krovne konstrukcije, pokrivene crijepom Dimenzije zvonika su 4,12 x 8,78 m, i izveden je u osovini vanjskog zida ulazne fasade. Crkva ima masivne kamene zidove, debljine oko 70 cm, izvana i iznutra malterirane i žuto bojene. U podnožju zidova naglašen je postament izveden od nepravilno tesanih kamenih blokova. S obzirom na to da je crkva sagrađena na terenu u nagibu to se visina kamenog postamenta kreće od 40 cm na zapadnoj fasadi do 180 cm na sjeveroistočnom kutu objekta.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jusuf Mulić i drugi autori - Konjic i njegova okolina u vrijeme austrougarske vladavine. Sarajevo: Drugo i izmijenjeno izdanje – 2007. godina.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Crkva sv. Ilije" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 24. 6. 2019.[mrtav link]
  2. ^ Branka Dimitrijević - Karlo Paržik-doktorska disertacija

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]