Crkva sv. Nikole u Trijebnju

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Crkva sv. Nikole u Trijebnju, u općini Stolac, Bosna i Hercegovina, crkva je Srpske pravoslavne crkve, i pripada Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj. Crkva je proglašena za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. [1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Hram je podignut 1534. godine kao zadužbina vojvode Radoja Hrabrena, jednog od članova porodice Hrabreni-Miloradovići, koji su u tim krajevima poznati od XV stoljeća. Podaci o godini gradnje i ktitoru poznati su iz dva izvora. U natpisu koji je isklesan na pravougaonoj kamenoj ploči ugrađenoj u dio crkve, govori se o podizanju crkve 1534. i da je sazida i obnovi vojvoda Radoje.

Drugi izvor je freska na južnom zidu, portret ktitora sa modelom zadužbine i samo dijelom ktitorskog natpisa u čijem se petom redu čitaju i titula i puno ime osnivača.

Crkva je 1815. godine «prestala da poje». Obnovio ju je sredinom XIX stoljeća mostarski trgovac Samit Gavrilović.

Crkva sv. Nikole potpuno je uništena nakon 1993. godine. Objekat je porušen miniranjem i velika količina fragmenata nalazi se na licu mjesta. Svi prateći dijelovi cjeline su porušeni.

Od objekta crkve ostao je djelomično sačuvan zvonik zajedno sa trijemovima, te dio zapadnog zida objekta do visine krova i manji dio sjeverne pjevnice. Usljed velikih količina materijala koji se nalazi na sredini crkve nije moguće razaznati stepen oštećenja ostalih dijelova crkve.

Opis[uredi | uredi izvor]

Crkva sv. Nikole nastavlja one koncepcije u kasnoj srednjovjekovnoj arhitekturi u kojima je u svedenom obliku obnovljena raška tradicija. U osnovi bila je jednobrodna sa izduženom pravougaonom osnovicom, polukružnom apsidom i pjevnicama sa sjeverne i južne strane.

Freske Crkve sv. Nikole u Trijebnju nastale su po narudžbi vojvode Radoja Hrabrena i bile su jedne od najstarijih u Hercegovini. Nastale su između tridesetih i sedamdesetih godina 16. stoljeća. Rad trijebanjskog slikara i njegovih saradnika uticat će u zadnjim decenijama 16. i prvim decenijama 17. stoljeća na slikarstvo reprezentativnog karaktera, stilski i ikonografski i jasno oslonjenog na najbolju bizantijsku slikarsku tradiciju 14. stoljeća – na rad velikih srpskih slikara Longina i Georgija Mitrofanovića.

Danas se mogu još na ruševinama crkve vidjeti mali oslikani fragmenti na sjevernom i južnom zidu pjevnice, kao i na zapadnom zidu.

Ispred crkve postoji zvonik sa otvorenim trijemom u prizemlju, sagrađen 1857. godine prilikom obnove crkve.

U crkvi je bilo nekoliko ikona iz 19. stoljeća. Rukopisna liturgija danas je u manastiru Savini, i ima zapis koji saopštava da je iz 1618. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1978. godine, Biblioteka Baština, Banja Luka, 2002.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Crkva u Trijebnju". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)