Crkva svetog Petra i Pavla u Ošanjićima

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Crkva sv. Petra i Pavla u Ošanićima, u općini Stolac, Bosna i Hercegovina, crkva je Srpske pravoslavne crkve, i pripada Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

Crkva je podignuta prije 1505. godine. Njen ktitor bio je vojvoda Radosav iz porodice Hrabrena Miloradovića koji je i sahranjen u crkvi.

Opis[uredi | uredi izvor]

Crkva u osnovi je trikonhalna. Trikonhos nije česta graditeljska forma u vremenu nastanka crkve u Ošanjićima, njihovo vrijeme nastanka datira ranije. Pripadaju centralnom tipu građevina, iako su često produžavane prema zapadnoj strani manjim ili većim pravougaonim prostorom. Vanjske dimenzije crkve, zajedno sa pripratom, iznose 13,60 m dužine i 5,35 m širine.

U priprati crkve su dvije nadgrobne ploče. Ispred samog ulaza u crkvu je anepigrafska ploča, dimenzija 80x130 cm, sa ugraviranim prikazom strijelca. Na drugoj ploči, dimenzija 86X156 cm, nalazi se natpis:[2]

†Ase leži vojevoda Radosav? Hrabren? Z. G † 1505 1? to aprila 24

Historičari nisu razriješili ko je bio Radoslav ovdje sahranjen, zato su se zadovoljili samo konstatacijom da je on “pripadnik porodice Hrabrena-Miloradovića”, čiji su članovi sahranjeni u Radimlji. U svakom slučaju, on je bio zaslužan za gradnju ili obnovu crkve.

Iza apside je nadgrobna ploča (dimenzija 1,68x1,08x0,23 m) ispod koje je sahranjena monahinja Marta 1572. godine.

Ase leži monahi[nja] Marta 1572

Stolice[uredi | uredi izvor]

Oko 80 m zapadno od crkve nalaze se, jedna uz drugu, dvije kamene stolice klesane u dvije žive krečnjačke stijene. Stolice su klesane prosječnom tehnikom. Manja stolica je zapadno od veće i predstavlja mnogo grublji rad od veće. Obje imaju podnožišta, sjedište i naslon za leđa. Djelimično su oštećene zubom vremena.

Na njima je natpis. Prvi dio natpisa glasi:

†Ase sto vojevode Stipana Miloradovića", a drugi a ponovi ga vojevoda Petar?, sin? mu

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marko Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, zbornik sa simpozijuma «Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura», Izdanje Muzeja grada Zenice III, Zenica 1973, 298
  • Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1978. godine, Biblioteka Baština, Banja Luka, 2002.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Crkva u Ošanjićima". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 11. 2016.
  2. ^ "Marko Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II - r.b.: 62-69". Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine . Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.