Crnojevići

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Crnojevići su bili zetska i prva crnogorska vladarska porodica.

Porijeklo[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

U sluzbi Srpske kraljevine[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Sukobi sa Balsicima[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Uspon[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Prva crnogorska drzava[uredi | uredi izvor]

[icon] Ova sekcija zahtijeva proširenje.

Pad pod Turke[uredi | uredi izvor]

Pominju se prvi put 1331. kao gospodari katunske nahije u vrijeme Srpskog kraljevstva. Vlastelin u Gornjoj Zeti Radič Crnojević se odmetnuo od Balše II Balšića, gospodara Zete. U nastalom sukobu Balšića i Crnojevića umiješala se i Bosna. Uzdajući se u pomoć bosanskog vladara Tvrtka I Kotromanića Crnojevići nezavisno upravljali Gornjom Zetom. Podržavao ih je bosanski vojvoda Sandalj Hranić Kosača, koji se oženio Jelenom Crnojević 1396. Kada su Balšići izumrli 1421. Crnojevići su u Zeti nastavili da se sukobljavaju sa Đurđem Brankovićem. Kada su Osmanlije 1479. zauzele Zetu Crnojevići se sklanjaju u Italiju, a poslije smrti Mehmeda II vraćaju se ponovo u Zetu i postaju osmanski vazali. Sa francuskim kraljem Karlom VIII Crnojevići su spremali ustanak protiv Osmanlija. Plan je propao, a Zeta je pripojena Sakadarskom sandžaku 1499. Todašnji gospodar Zete Đurađ sklonio se u Italiju, a njegov brat Stefan Crnojević prešao je na islam. Tako je prestala vladavina Crnojevića u Zeti 1499.

Najvažniji vladari iz kuće Crnojevića: Stefan Crnojević (1426-1465); Ivan Crnojević (1465-1490); Đurađ Crnojević (1490-1496); Stefan Crnojević (1496-1498).