Cvjetna simetrija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Normalni cvijet Streptocarpus (zigomorfnost ili simetrija slike uogledalu; desno) peloričan (radijalno simetričan) cvijet na istoj biljci

Cvjetna simetrija opisuje može li se i kako [cvijet], posebno njegov [periant], podijeliti u dva ili više identičnih dijelova ili slike u ogledalu. Ponekad cvjetovi uopće ne mogu imati osovinu [simetrije], obično zato što su njihovi dijelovi spiralno raspoređeni.

Aktinomorfni[uredi | uredi izvor]

Krunica Wurmbea stricta ima aktinomorfni aranžman

Većina cvjetova je aktinomorfna (zvijezdasto oblikovana, radijalna), što znači da se mogu podijeliti u 3 ili više identičnih sektora koji su međusobno povezani rotacijom oko središta cvijeta. Tipski, svaki sektor može sadržavati jednu čašicu i jednu krunicu i tako dalje. Možda je ali ne mora biti moguće podjeliti cvijet na simetrične polovine istim brojem uzdužnih ravnina koje prolaze kroz os: Oleander je primjer cvijeta bez takvih ravnina slike u ogledalu. Aktinomorfni cvetovi se također nazivaju radijalno simetrični ili redovni cvetovi. Ostali primjeri aktinomorfnh cvjetova su ljiljan ( Lilium , Liliaceae) i maslačak (Ranunculus , Ranunculaceae ).

Zigomorfni[uredi | uredi izvor]

Prizemna orhideja Satyrium carneum ima tipski zigomorfnu anatomiju cvijeta

Zigomorfni ("grč. ζυγόν - zygon = jaram, cvijet + μορφή, morfe = oblik) cvjetovi mogu se podijeliti samo jednom ravni u dvije polovine slike u ogledalu, slično kao jaram ili lice osobe. Primjeri su orhideje i cvjetovi većine članova reda Lamiales (npr., Scrophulariaceae i Gesneriaceae). Neki autori preferiraju pojam monosimetrija ili bilateralna simetrija.[1]

Asimetrija[uredi | uredi izvor]

Nekoliko vrsta biljaka ima cvijetove bez ikakve simetrije i, stoga, imaju "nepravilnost anatomije cvijeta". Primjeri: Valeriana officinalis]] i Canna indica.[2]

Razlike[uredi | uredi izvor]

Aktinomorfni cvjetovi su kod baznih angiospermi; zigoorfni cvjetovi su izvedeni obli koji se evoluirao više puta.[3] Neki poznati i naizgled aktinomorfni takozvani cvjetovi, poput onih kod fatimice (Bellis perennis i maslačk (Asteraceae) i većine vrsta roda Protea, zapravo su grozdovi sitnih (ne nužno aktinomorfnih) cvjetova, raspoređenih u grubo radijalno simetrično ocvijeće oblika poznatog kao glava, kapitulum ili pseudantij.

Pelorija[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Pelorizam
Digitalis purpurea (obična zubača) ima aberantni pelorični terminalni cvijet i normalno zigomorfne cvjetove

Pelorija ili pelorični cvijet je aberacija u kojoj biljka koja normalno stvara zigomorfne cvjetove umjesto toga stvara aktinomorfne. Ta aberacija može biti razvojna ili može imati genetičku osnovu: cvjetnu simetriju kontrolira CYCLOIDEA. Biljke roda Antirrhinum nastale su uklanjanjem ovog gena. Mnogi moderni kultivari vrste Sinningia speciosa ("gloxinia") uzgajani su i imaju pelorične cvjetove jer su veći i ljepši od normalno zigoorfnih cvjetova ove vrste.

Charles Darwin istražio je peloriju u rodu Antirrhinum, dok je istraživao nasljeđivanje cvjetnih karakteristika za svoje djelo The Variation of Animals and Plants under Domestication („Varijacija životinja i biljaka u pripitomljavanju“). Kasnija istraživanja, koristeći Digitalis purpurea, pokazala da su njegovi rezultati bili u velikoj mjeri u skladu s mendelovskom teorijom.</ref>[4][5][6]

Simetrijske grupe[uredi | uredi izvor]

Ako uzmemo u obzir samo one cvjetove koji se sastoje od jednog , a ne cvjetnu glavu ili ocvjeće, cvjetove možemo grupirati u relativno mali broj 2D skupina simetrije. Monokotiledone su prepoznatljive po trimeznim laticama, često imaju rotacijsku simetriju reda 3. Ako cvijet ima i tri linije ogledalske simetrije, grupa kojoj pripada je dihedarska grupa D3. Ako ne, onda on pripada cikličkoj grupi C3. Eudicotiledone sa tetrameroznim ili pentameroznim laticama mogu imati rotacijsku simetriju reda 4 ili 5. Opet, imaju li i ravnine slike u ogledalu, odlučuje da li pripadaju dvostranim (D4 i D5) ili cikličkim skupinama (C4 ili C5). Krunica nekih monokotiledonskih cvjetova razvija se kako bi replicirala latice, tako da se površno čini da neki imaju rotacijsku simetriju reda 6 i pripadaju bilo grupi simetrije D6 ili C6. Međutim, simetrija cvjetova rijetko je savršena.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Craene 2010, p. 25.
  2. ^ Weberling, Focko (1992). Morphology of Flowers and Inflorescences. Cambridge University Press. str. 19. ISBN 0-521-25134-6.
  3. ^ Losos, J.B.; Mason, K.A; Singer, S.R. Biology (8th izd.). New York: McGraw Hill.
  4. ^ Darwin 1868, str. 33–34
  5. ^ Darwin 1868, str. 46
  6. ^ Keeble, Frederick; Pellew, C; Jones, WN (1910). "The Inheritance of Peloria and Flower-Colour in Foxgloves (Digitalis purpurea)". New Phytologist. 9 (1–2): 68–77. doi:10.1111/j.1469-8137.1910.tb05554.x. JSTOR 2427515.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]