Džamija u Kraljevoj Sutjesci

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Džamija u Kraljevoj Sutjesci
Osnovne informacije
Lokacija Kakanj, Kraljeva Sutjeska
Oznaka baštine Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Arhitektonski tip Džamija
Specifikacije
Dužina 13,10 m
Širina 7,93 m
Munare 1
Materijali Drvo i čarpić

Džamija u Kraljevoj Sutjesci nalazi se na lijevoj obali rijeke Trstionice, u Kraljevoj Sutjesci, općina Kakanj, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

O Džamiji u Kraljevoj Sutjesci ima malo historijskih podataka. Nije sačuvana vakufnama osnivača, niti je sačuvan tarih sa hronogramom, a o objektu nema tačnih niti pouzdanih podataka o njegovom nastanku.

Deseti muharem je tradicionalni datum u kome muslimansko stanovništvo u okolini Kraljeve Sutjeske proslavlja Muhamedov rođendan. Održavanje mevluda u Kraljevoj Sutjesci uvršteno je kao jedno od četiri najznačajnije manifestacije Rijaseta Islamske zajednice u BiH. [2]

Legenda[uredi | uredi izvor]

Po narodnom predanju džamija potiče iz 1463. godine, kada je Kraljeva Sutjeska bila na vrhuncu svoga razvitka. Tradicija kaže da je džamiju podigao Mehmed II Osvajač, nakon osvajanja Bobovca, i to za samo nekoliko dana [3] U vrijeme srednjovjekovnog turskog osvajanja bila je pogranična džamija, u narodu poznata kao Vojnička džamija.

Opis[uredi | uredi izvor]

Džamija je pravougaone osnove, dimenzija 7.93 x 13.10 m. Zidana od čerpića uz korištenje drvenih hatula (temelji i zidovi prizemlja centralnog prostora džamije do visine sokla izvedeni su od kamena), a spoljne i unutarnje fasade su malterisane i okrečene. Krovna konstrukcija je drvena, a kao pokrov je primijenjen dvostruko falcovani crijep. Originalni pokrov, bio je od šindre.

Munara, osmougaonog presjeka, izvedena je od 8 drvenih rubnih stubova četverouganog presjeka, a poprečni presjek ovih drvenih stubova se postepeno sužava idući od baze munare prema njenom vrhu. Vertikalna konstrukcija munare oslonjena je na podnicu izrađenu u formi drvenog roštilja koji se oslanja na poprečni nosivi zid džamije. [4]

Zatvaranjem prostora trijema, te uspostavom gasulhane, abdestahane i učionice, stavljanjem crijepa kao krovnog pokrivača, soboslikarskim intervencijama u enterijeru,džamija je izgubila na svojoj originalnosti, što se ispravlja vraćanjem na prvobitno stanje. [2]

U haremu džamije se nalazi oko 50-ak nišana.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • R. Ćulum, Monografija džamije u Sutjesci-(Kraljevoj), Visoko
  • Džemal S., Proslava Mevludi-šerifa u Kraljevoj Sutjesci iz Kaknja, Glasnik Vrhovnog Islamskog starješinstva u FNRJ, VIII (XX)/1957; br.10-12, Sarajevo, 1957
  • Filipović, Milenko S., Visočka nahija, Mak, Biblioteka Trag; knj.1, Visoko - Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1928.)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Džamija u Kraljevoj Sutjesci". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 7. 5. 2017. 
  2. ^ a b "Kraljeva Sutjeska, tradicija čuvana stoljećima". Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. ^ "P. Anđelić, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću". Veselin Masleša, Sarajevo, 1973 - BIBLIOTEKA KULTURNO NASLIJEĐE. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. ^ "M. Bećirbegović - Džamije sa drvenom munarom". Pristupljeno 9. 2. 2016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]