Džamija u tvrđavi Ljubuški

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Ljubušku tvrđavu Osmanlije zauzimaju između 1468. i 1477. godine. Džamija na Gradu nalazila se van same tvrđave i gradskih bedema. Građena je od tesanog kamena vezanog krečom te pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Munara je bila izgrađena od kamena i bila je oktagonskog oblika visine oko 12 metara.[1] Njen vakif bio je Nesuh-aga Vučjaković, a sagrađena 1558/59. Džamija je služila svojoj svrsi do 1929. godine, a u toku Drugog Svjetskog rata Italijani je koriste kao magacin, da bi je prilikom povlačenja srušili. Iznad ulaznih vrata džamije nalazila se uklesana ploča sa natpisom na arapskom jeziku koju su Italijani krajem Drugog Svjetskog rata izuzeli i odnijeli u Italiju, gdje se i sada nalazi.

Džamija je imala slijedeće službenike :

  • hatib sa dva dirhema plaće dnevno,
  • imam sa tri dirhema plaće dnevno, jedan dirhem dnevno dobijao je za učenje jednog odlomka iz Kur'ana svaki dan u podne,
  • mujezin sa tri dirhema plaće dnevno, jedan dirhem dnevno dobijao je za učenje svaki dan jednog džuza iz Kur'ana za dušu Šemse hatun,
  • kajim sa dva dirhema plaće dnevno.[2]

Za imama, hatiba i mualima u tvrđavi Ljubuški 1739. postavljen je neki Ahmed-aga. Za izdržavanje džamije i mekteba u Ljubuškom i Mostaru, legator Nesuh-aga Vučjaković zaviještao je 123,000 dirhema u gotovu, 28 dućana, jednu predionicu za preradu kostrijeti u mostarskoj čaršiji, mlinice i stupe na rijeci Radobolji i Studenci.[3] Sve opravke na džamiji i plaćanje službenika vršilo je Vakufsko povjerenstvo u Mostaru. U blizini džamije nalazio se i harem koji je bio jedan od najstarijih kako u Ljubuškom tako u čitavom kraju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština Bošnjaka II, Islamski kulturni centar Mostar, 1999., str. 103.
  2. ^ Isto, str. 104.
  3. ^ Isto, str. 105.