Džemaludin Alić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Džemaludin Alić je bosanskohercegovački književnik. Rođen je 19. maja 1947. godine u Tetovu kod Zenice. Gimnaziju je završio u Zenici a studije južnoslovenskih književnosti i jezika uspješno je okončao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1972. godine.

Objavio je više knjiga pjesama:

  • Tamni kristal, Zagreb, 1969.
  • Razbijanje površine, Sarajevo, 1969.
  • Pjev sve tišeg srca, Zagreb 1971.
  • Sezona lova, Zagreb, 1974.
  • Nesanica, Sarajevo, 1976.
  • Put u iskon, Sarajevo, 1978.
  • Rađanje Atlantide, Sarajevo, 1988.
  • Sarajevo, oko moje, Split, 1992.

Za knjigu pjesama Tamni kristal dobija nagradu Fonda A.B. Simić 1969. godine u Zagrebu.

Džemaludin Alić piše i prozu, kritiku i esej. Prvi roman I smrt će proći objavljuje 1978. godine u Zagrebu, a zatim slijede romani Trošenje grijeha, Sarajevo, 1980.; Kukci, Banja Luka, 1988.; Demijurg, Tuzla, 1989., i Pataren, Sarajevo, 2001.

Knjigu priča Zamka za Ishaka Ledinu objavljuje u Sarajevu 1982. godine. Komadanje Orfeja,izbor kritike, polemike i eseja objavljuje u Tuzli 1986. godine, a Antologiju bosanskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljuje u časopisu Život, 7-8, 1980. godine.

  • Roman Kukci preveden je na makedonski jezik i objavljen pod naslovom Skakulci u Skoplju 1991. godine.
  • Antologija bosnaskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljena je na esparanto jeziku u Sarajevu 1982. godine.

Nakon izbijanja rata u Republici Bosni i Hercegovini Alić sa porodicom živi u gradu Splitu u Hrvatskoj gdje izdaje list RBiH, a od kraja 1993. godine živi u egzilu u Njemačkoj sa statusom slobodnog umjetnika. U egzilu je napisao knjigu pjesma Bosna Bosona, roman Pataren i djelo Devetnaest stoljeća Bosne, Frankfurt a/M, 1988.