Džemila Zekić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Fotografija Džemile Hanumice Zekić, objavljena 1939. u časopisu Novi behar izdanje br. 15-19 (1. april, str. 46-48)

Džemila Zekić (Sarajevo, 1917. - Sarajevo, 2004.) bila je bošnjačka pjesnikinja. Uz Raziju Handžić, jedna je od najizraslijih književnica u ukupnom književnom životu Bošnjaka između dva svjetska rata.[1] Započela je svoj književni rad u književnom životu Bosne i Hercegovine, pokušavajući da piše u svim savremenim književnim oblicima tog vremena. U njenom stvaralaštvu možemo identificirati tri vrste poezije: vjersku, intimnu i društvenu. Tu su i dva prozna narativna oblika: prvi koji je bio preuzet iz tradicije usmene književnosti (balade i sevdalinke), dok je drugi prozni oblik došao kao reakcija na stvarnost, i stoga se može označiti kao moralno-didaktički. Osim književnih tekstova, pisala je i kritičke tekstove na neka društvena pitanja tog vremena.[2]

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Džemila Hanumica Zekić, rođena je 30. marta 1917. godine u Sarajevu. Potomak je Ahmeda Vehbi Zekića iz Stoca, pjesnika hronograma na turskom jeziku s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Ahmed Vehbi Zekić umro je 1801. godine u Travniku kao kadija. Napisao je tarih o smrti Mehmeda Mejlije Guranije. Džemila Zekić je još u srednjoj školi pokazala pjesnički talenat i ostala mu vjerna do kraja života. Za života nije objavila nijednu zbirku ni poezije ni proze, ali se prema radovima objavljenim u tadašnjoj periodici može zaključiti da je Džemila Hanumica Zekić bila najplodnija književnica ovog perioda. Svoje radove, poeziju i prozu, objavljivala je u časopisima Novi behar, Dječiji novi behar, Gajret, Islamski glas i Kalendar Narodne uzdanice. Pjesnički uzor joj je bila pjesnikinja Umihana Čuvidina. Poezija Džemile Hanumice Zekić obiluje pjesmama vjerskog karaktera, koje su nastale kao plod Džemilinog istinskog vjerovanja u Boga, zatim, uz vjersku poeziju, tu se mogu pronaći pjesme intimnog i socijalnog karaktera. U pjesmama u kojima pjesnikinja pjeva o ljubavi i zaljubljenosti može se osjetiti ista ona čežnja i melanholija koja je vidljiva u bošnjačkim sevdalinkama, te se stoga ona može svrstati u književnike i književnice koji su onomad inspirativna vrela svojih djela pronalazili u motivima iz tradicije.[3] Džemila Zekić je umrla u Sarajevu 2004. godine kao tada najstarija bosanska književnica.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nehrudin Rebihić: Književnica Džemila Hanumica Zekić, Godišnjak SKZ Preporod, Sarajevo, 2014, str. 343
  2. ^ "Književnica Džemila Hanumica Zekić.". ceeol.com. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  3. ^ Nehrudin Rebihić: Književnica Džemila Hanumica Zekić, Godišnjak SKZ Preporod, Sarajevo, 2014, str. 344.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]