Dževdet Mustagrudić
Dževdet Mustagrudić - Deta (Podgorica, Kraljevina Jugoslavija, 1923. – Pazarić, Demokratska Federativna Jugoslavija, 1944) bio je nogometaš i član Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije.[1]
| Dževdet Deta Mustagrudić | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Lični podaci | |||||||||||||
| Puno ime | Dževdet Deta Mustagrudić | ||||||||||||
| Datum rođenja | 1922 | ||||||||||||
| Mjesto rođenja | Podgorica, Kraljevina Jugoslavija | ||||||||||||
| Datum smrti | septembar, 1944 | ||||||||||||
| Mjesto smrti | Pazarić, DFJ | ||||||||||||
| Pozicija | Napadač | ||||||||||||
| Profesionalni klubovi* | |||||||||||||
| |||||||||||||
Savjet za davanje prijedloga naziva, ulica i trgova Podgorice je 8. juna 2017. donio odluku da dvije saobraćajnice zajednički nose imena po fudbalerima Ibrahimu Methadževiću i Dževdetu Mustagrudiću.[2][3]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Odrastao je u Tuzima, mjestu pored Podgorice. Sa 15 godina, karijeru je 1937. počeo u klubu GSK Balšić Podgorica.[4] Igrao je za prvi tim sve utakmice Balšića. Padom Kraljevine Jugoslavije, Crna Gora se našla pod okupacionom zonom fašističke Italije, kada će se on sa čitavom porodicom preseliti u Sarajevo 1941. godine. Tu je počeo igrati za Đerzelez koji se takmičio nogometnoj ligi NDH.
Đerzelez[uredi | uredi izvor]
Bio je brz igrač, sa jakim i preciznim udarcem, i izvanredan tehničar. Igrao je jednako dobro sa obje noge, i kretao se po čitavom terenu. Bio je odličan u primanju lopte.[5]
Bio je jedan od najboljih igrača Đerzeleza u to vrijeme[6], a drugi igrači su pričali da protiv boljeg nisu igrali.[2] Za Đerzelez je u sezoni 1943. postigao 26 golova. Sredinom te godine je doživio veliku povredu, kada ga je povrijedio igraš HAŠK-a, Zdravko Pavlić.[7] Dva puta je igrao za reprezentaciju tadašnje Crne Gore.[4][8] Više puta je dobio ponudu hrvatskih klubova, koje je odbijao, smatrajući da će time izdati svoj klub i grad koji ga je lijepo primio.[4] Tadašnje sarajevske novine "Novi List" su 30. decembra 1943. pisali da je prelazak u HŠK Građanski Zagreb bila već završena stvar. On jeste posjetio Zagreb, i zbog toga ga je Đerzelez kaznio.[9]
Pristupanje partizanima[uredi | uredi izvor]
Iz Sarajeva je izašao posredstvom Nihada Kučukalića i Mirka Tošića koji su njega i nekolicinu drugih izveli na vrh Igmana, gdje su primljeni u SKOJ. Bio je u grupi učenika koji su bili predvođeni profesorima Resulovićem i Peljom.[10] Mustagrudić je pristupio Konjičkom partizanskom odredu u septembru 1944. Poginuo je samo 7 dana kasnije, kod Pazarića, blizu Sarajeva,[1] prilikom napada na njemački bunker kad ga je geler od minobacača smrtno pogodio u glavu. Bio je jedini poginuli od 80 učesnika te operacije. Sahranjen je u nekim od sela oko Konjica.[11]
Nekoliko dana nakon smrti stigla je poruka da se Mustagrudić uputi na jedan od aerodroma kako bi bio prebačen u Italiju gdje se trebao priključiti igračima Hajduka koji su nastupali kao tim NOV i POJ.[10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Muzej žrtava genocida Beograd, strana 231".
- ^ a b "Dan, Savjet dao saglasnost za imenovanje 12 novih saobraćajnica" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 5. 2019.
- ^ "Legende fudbala Peko i Deta dobili ulice". www.dan.co.me. Pristupljeno 6. 5. 2019.
- ^ a b c "Sarajevski sportaši pričaju vam o sebi i drugima, strana 6, broj 621". Novi List, Sarajevo. 21. 5. 1943.
- ^ "Tužna sudbina Dževdeta Mustagrudića". stav.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 8. 2023.
- ^ "ISTRAŽIVANJE / Pogledajte kako je izgledao prvi veći stadion u Sarajevu". Klix.ba. Pristupljeno 6. 5. 2019.
- ^ "Novi List, Sarajevo". 15. 5. 1943.
- ^ Burić, Ahmed. "/ Subjektivna povijest loptanja na Balkanu (II dio)". Radio Sarajevo. Pristupljeno 6. 5. 2019.
- ^ "Novi List, Sarajevo". 13. 4. 1944.
- ^ a b Moldovan, Dragan (11. 1. 1975). "Sportske novosti, Zagreb, str 43".
- ^ "Sarajevski dnevnik". 16. 1. 1946.