Idi na sadržaj

Džizja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Džizja (arapski: جِزْيَة)[1] vrsta je poreza koji se naplaćuje nemuslimanskim podanicima države kojom upravlja islamski zakon.[2] Kur'an i hadisi spominju džizju bez navođenja njene stope ili iznosa,[3] a primjena džizje varirala je tokom islamske historije. Međutim, naučnici se uglavnom slažu da su rani muslimanski vladari prilagodili neke od postojećih sistema oporezivanja i modificirali ih u skladu s islamskim vjerskim pravom.[4][5][6][7][8]

Historijski gledano, porez džizje se u islamu shvata kao naknada za zaštitu koju muslimanski vladar pruža nemuslimanima, za oslobađanje od vojne službe za nemuslimane, za dozvolu prakticiranja nemuslimanske vjere s određenom komunalnom autonomijom u muslimanskoj državi i kao materijalni dokaz odanosti nemuslimana muslimanskoj državi i njenim zakonima.[9][10][11] Većina muslimanskih pravnika zahtijevala je od odraslih, slobodnih, razumnih muškaraca među zajednicom zimija da plaćaju džizju,[12] dok su oslobađali žene, djecu, starije osobe, osobe s invaliditetom, bolesne, duševne bolesnike, monahe, pustinjake, robove,[13][14][15][16][17] i musta'mine - nemuslimanske strance koji samo privremeno borave u muslimanskim zemljama.[4][13] Međutim, Ibn-Hazm je zahtijevao da svako ko je dostigao pubertet plaća džizju.[18] Islamski režimi dozvoljavali su zimijama da služe u muslimanskim vojskama. Oni koji su odlučili da se pridruže vojnoj službi također su bili oslobođeni plaćanja;[2][14][19][20][21][22] neki muslimanski učenjaci tvrde da su neki islamski vladari oslobađali od džizje one koji si nisu mogli priuštiti plaćanje.[14][23][24]

Zajedno sa haračom, terminom koji se ponekad koristio naizmjenično s džizjom,[25][26][27] porezi nametnuti nemuslimanskim podanicima bili su među glavnim izvorima prihoda koje su prikupljale neke islamske političke zajednice, poput Osmanskog Carstva i indijskih muslimanskih sultanata.[28] Stopa džizje obično je bila fiksni godišnji iznos koji je zavisio od finansijskih mogućnosti obveznika.[29] Izvori koji upoređuju poreze nametnute muslimanima i džizju razlikuju se u pogledu njihovog relativnog opterećenja ovisno o vremenu, mjestu, specifičnim porezima koji se razmatraju i drugim faktorima.[2][30][31]

Termin se pojavljuje u Kur'anu i odnosi se na porez ili danak od Narodi Knjige, posebno jevreja i kršćana. Sljedbenici drugih religija, poput zoroastrijanaca i hindusa, također su kasnije integrirani u kategoriju zimija i od njih se zahtijevalo da plaćaju džizju. Na Indijskom potkontinentu praksa je prestala do 18. stoljeća, a muslimanski vladari su izgubili svoja kraljevstva od Maratskog Carstva i Britanske Istočnoindijske kompanije. Gotovo je nestao tokom 20. stoljeća s nestankom islamskih država i širenjem vjerske tolerancije.[32] Porez više ne nameću nacionalne države u islamskom svijetu,[33][34] iako postoje prijavljeni slučajevi organizacija poput pakistanskih talibana i ISIS-a koji pokušavaju oživjeti ovu praksu.[32][35][36]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Afsaruddin, Asma. "jizyah, Islamic tax". Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 10. 11. 2021. Stopa oporezivanja i metode naplate uveliko su se razlikovale od provincije do provincije i bile su pod utjecajem lokalnih predislamskih običaja.
  2. 1 2 3 Abdel-Haleem, Muhammad (2010). Understanding the Qur'ān: Themes and Style. I. B. Tauris & Co Ltd. str. 70, 79. ISBN 978-1845117894.
  3. ↑ Sabet, Amr (2006), The American Journal of Islamic Social Sciences 24:4, Oxford; pp. 99–100.
  4. 1 2 Bowering, Gerhard; Crone, Patricia; Mirza, Mahan; et al., ured. (2013). The Princeton encyclopedia of Islamic political thought. Princeton, N.J.: Princeton University Press. str. 283. ISBN 978-0691134840. Slobodni odrasli muškarci koji nisu patili od bilo kakve fizičke ili mentalne bolesti bili su obavezni plaćati džizju. Žene, djeca, invalidi, mentalno oboljeli, stariji i robovi bili su izuzeti, kao i svi putnici i stranci koji se nisu naselili u muslimanskim zemljama. [...] Kako se islam širio, prethodne strukture oporezivanja zamijenjene su islamskim sistemom, ali muslimanski vođe često su usvajali prakse prethodnih režima u primjeni i naplati poreza.
  5. ↑ Bravmann 2009, str. 199–201, 204–5, 207–12.
  6. ↑ Mohammad, Gharipour (2014). Sacred Precincts: The Religious Architecture of Non-Muslim Communities Across the Islamic World. BRILL. str. XV. ISBN 978-9004280229. Izvori ukazuju na to da poreski sistem ranog islama nije nužno bio inovacija muslimana; čini se da je Omer usvojio isti poreski sistem koji je bio uobičajen u vrijeme osvajanja te teritorije. Porez na zemlju ili harač bio je prilagođena verzija poreskog sistema koji se koristio u sasanidskoj Perziji. U Siriji, Omer je slijedio bizantski sistem prikupljanja dva poreza na osnovu broja zemljišta i glava.
  7. ↑ Shah 2008, str. 20. "Jizia was not a specific Islamic invention but was the norm of the time. "Several of the early caliphs made peace treaties with the Byzantine Empire some of which even required them to pay tribute [Jizia] to the Byzantines" (Streusand, 1997)."
  8. ↑ Walker Arnold, Thomas (1913). Preaching of Islam: A History of the Propagation of the Muslim Faith. Constable & Robinson Ltd. str. 59 ff. Postoje dokazi koji pokazuju da su arapski osvajači ostavili nepromijenjenim fiskalni sistem koji su zatekli u zemljama koje su osvojili od Bizantinaca, te da je objašnjenje "džizje" kao poreza na glavu izum kasnijih pravnika, koji nisu poznavali pravo stanje stvari u ranim danima islama. (Caetani, tom iv. str. 610 (§ 231); tom v. str. 449.) H.Lammens: Ziād ibn Abīhi. (Rivista degli Studi Orientali, tom iv. str. 215.) (online)
  9. ↑ Anver M. Emon (26. 7. 2012). Religious Pluralism and Islamic Law: Dhimmis and Others in the Empire of Law. Oxford University Press. str. 99–109. ISBN 978-0199661633.
  10. ↑ Anver M. Emon (26. 7. 2012). Religious Pluralism and Islamic Law: Dhimmis and Others in the Empire of Law. Oxford University Press. str. 105. ISBN 978-0199661633. Kao što je al-Mwardi naznačio, džizja je služila složenom skupu svrha: (1) džizja je dozvoljavala uključivanje nemuslimana u politički život i zadržavanje njihove vjere; (2) džizja je podsjećala zimmije na njihov poniženi status pokorenog naroda (adhilla' maqhürin) i njihovu podložnost islamskom zakonu; i (3) džizja je nudila nemuslimanima poticaj da pređu na islam..
  11. ↑ Walker Arnold, Thomas (1913). Preaching of Islam: A History of the Propagation of the Muslim Faith. Constable & Robinson Ltd. str. 60–1. Ovaj porez nije nametnut kršćanima, kako bi neki htjeli da mislimo, kao kazna za njihovo odbijanje da prihvate muslimansku vjeru, već su ga oni plaćali zajedno s ostalim zimmijama ili nemuslimanskim podanicima države čija im je religija onemogućavala služenje u vojsci, u zamjenu za zaštitu koju im je osiguravalo oružje muslimana.
  12. ↑ Esposito 1998, str. 34. "They replaced the conquered countries, indigenous rulers and armies, but preserved much of their government, bureaucracy, and culture. For many in the conquered territories, it was no more than an exchange of masters, one that brought peace to peoples demoralized and disaffected by the casualties and heavy taxation that resulted from the years of Byzantine-Persian warfare. Local communities were free to continue to follow their own way of life in internal, domestic affairs. In many ways, local populations found Muslim rule more flexible and tolerant than that of Byzantium and Persia. Religious communities were free to practice their faith to worship and be governed by their religious leaders and laws in such areas as marriage, divorce, and inheritance. In exchange, they were required to pay tribute, a poll tax (jizya) that entitled them to Muslim protection from outside aggression and exempted them from military service. Thus, they were called the "protected ones" (dhimmi). In effect, this often meant lower taxes, greater local autonomy, rule by fellow Semites with closer linguistic and cultural ties than the hellenized, Greco-Roman élites of Byzantium, and greater religious freedom for Jews and indigenous Christians."
  13. 1 2 Wael, B. Hallaq (2009). Sharī'a: Theory, Practice and Transformations. Cambridge University Press. str. 332–3. ISBN 978-0-521-86147-2.
  14. 1 2 3 Ellethy 2014, str. 181. "[...] the insignificant amount of this yearly tax, the fact that it was progressive, that elders, poor people, handicapped, women, children, monks and hermits were exempted, leave no doubt about exploitation or persecution of those who did not accept Islam. Comparing its amount to the obligatory zaka which an ex-dhimmi should give to the Muslim state in case he converts to Islam dismisses the claim that its aim was forced conversions to Islam."
  15. ↑ Alshech, Eli (2003). "Islamic Law, Practice, and Legal Doctrine: Exempting the Poor from the Jizya under the Ayyubids (1171–1250)". Islamic Law and Society. 10 (3): 348–375. doi:10.1163/156851903770227584. ...pravnici su podijelili zajednicu zimija u dvije glavne grupe. Prvu grupu čine svi odrasli, slobodni, razumni muškarci unutar zajednice zimija, dok druga uključuje sve ostale zimije (tj. žene, robove, maloljetnike i duševno oboljele). Pravnici se uglavnom slažu da članovima druge grupe treba dati "opće" izuzeće od plaćanja džizje.
  16. ↑ Rispler-Chaim, Vardit (2007). Disability in Islamic law. Dordrecht, the Netherlands: Springer. str. 44. ISBN 978-1402050527. Hanbelijski stav je da su dječaci, žene, mentalno oboljeli, osobe s invaliditetom i slijepi oslobođeni plaćanja džizje. Ovaj stav navodno dijele i hanefije, šafije i malikiti.
  17. ↑ Majid Khadduri, War and Peace in the Law of Islam, pp. 192–3.
  18. ↑ "ص415 - كتاب المحلى بالآثار - مسألة الجزية لازمة للحر والعبد والذكر والأنثى - المكتبة الشاملة".
  19. ↑ Mapel, D.R. and Nardin, T., eds. (1999), International Society: Diverse Ethical Perspectives, p. 231. Princeton University Press. ISBN 9780691049724. Citat: "Džizja se naplaćivala zimijama kao naknada za njihovo oslobađanje od vojne službe u muslimanskim snagama. Ako bi se zimije pridružile muslimanima u njihovoj međusobnoj odbrani od vanjskog agresora, džizja se nije naplaćivala.."
  20. ↑ ʿImāra, Muhammad (2003). al-Islām wa'l-ʿaqalliyyāt الاسلام والأقليات (jezik: arapski). Cairo: Maktabat al-Shurūk al-Dawliyya. str. 15. Prijevod: "A budući da se 'džizja' plaća u zamjenu za vojnu službu, uzima se samo od onih koji su finansijski sposobni i koji su u stanju uzeti oružje i služiti vojnu službu u odbrani zemlje, a ne u zamjenu za neprihvatanje islama, inače bi se [džizja'] uzimala od monaha i svećenstva... a također i zato što su oni koji su se dobrovoljno prijavili da se bore s muslimanima, protiv Perzijanaca i Bizantinaca, i koji su ispovijedali religiju koja nije islam - u Levantu, Iraku i Egiptu - bili izuzeti od 'džizje' i podjednako su dijelili ratne dobitke s muslimanima..." (online)
  21. ↑ Walker Arnold, Thomas (1913). Preaching of Islam: A History of the Propagation of the Muslim Faith. Constable & Robinson Ltd. str. 61–2. ... džizja se naplaćivala vojno sposobnim muškarcima, umjesto vojne službe koju bi bili pozvani da obavljaju da su bili muslimani; i vrlo je uočljivo da su kršćani, koji su služili u muslimanskoj vojsci, bili oslobođeni plaćanja ovog poreza. Takav je bio slučaj s plemenom al-Jurājima, kršćanskim plemenom u blizini Antiohije, koje je sklopilo mir s muslimanima, obećavajući da će biti njihovi saveznici i boriti se na njihovoj strani u bitci, pod uvjetom da ne budu pozvani da plaćaju džizju i da će primiti svoj dio plijena. (online)
  22. ↑ Shah 2008, str. 19–20.
  23. ↑ Ghazi, Kalin i Kamali 2013, str. 240–1.
  24. ↑ Abdel-Haleem 2012, str. 75–6, 77.
  25. ↑ Morony, Michael (2005). Iraq after the Muslim conquest. NJ, USA: Gorgias Press. str. 109, 99–134. ISBN 978-1-59333-315-7.
  26. ↑ Levy, Reuben (2002). The social structure of Islam. London New York: Routledge. str. 310–1. ISBN 978-0-415-20910-6. "Malo je sumnje da su u porijeklu harač i džizja bili zamjenjivi termini. U arapskim papirusima iz prvog stoljeća po hidžri spominje se samo džizja, s općim značenjem danka, dok se kasnije porez na glavu mogao nazvati harač ala ru'us ahlel-zimma, tj. porez na glave zaštićenih naroda. Uže značenje riječi iznosi Ebu Hanifa: "Nijedna osoba ne može istovremeno biti odgovorna za zekat i za harač." [naglasak dodan]
  27. ↑ Satish Chandra (1969), Jizyah and the State in India during the 17th Century, Journal of the Economic and Social History of the Orient, Svezak 12, br. 3, str. 322–40, citat="Iako su harač i džizja ponekad tretirani kao sinonimi, brojni teološki traktati iz četrnaestog stoljeća tretiraju ih kao odvojene"
  28. ↑ Peri, Oded (1990). "The Muslim waqf and the collection of jizya in late eighteenth-century Jerusalem". u Gilbar, Gad (ured.). Ottoman Palestine, 1800–1914 : Studies in economic and social history. Leiden: E.J. Brill. str. 287. ISBN 978-90-04-07785-0. džizja je bila jedan od glavnih izvora prihoda koji su se slijevali u cjelokupnu osmanlijsku državnu blagajnu.
  29. ↑ Abu Khalil, Shawkiy (2006). al-Islām fī Qafaṣ al-ʾIttihām الإسلام في قفص الإتهام (jezik: arapski). Dār al-Fikr. str. 149. ISBN 978-1575470047. Citat: (Prevod) "Iznos džizje se određuje uzimajući u obzir njihov ekonomski status, tako da se više uzima od bogatih, manje od srednje [klase], a vrlo mali iznos od siromašnih (fukaraʾ). Oni koji nemaju nikakva sredstva za život ili zavise od podrške drugih oslobođeni su plaćanja džizje.." (online)
  30. ↑ Ghazi, Kalin i Kamali 2013, str. 82–3.
  31. ↑ Abu Zahra, Muhammad. Zahrat al-Tafāsīr زهرة التفاسير (jezik: arapski). Cairo: Dār al-Fikr al-ʿArabī. str. 3277–8. Citat: (Prevod) "A novac koji zimije daju naziva se džizja: [...] i [tako se naziva] jer je to zauzvrat za zaštitu koju im garantuje islamska [zajednica], a umjesto služenja vojne službe, i budući da je to [također] zauzvrat za ono što se troši na siromašne među zimijevom zajednicom (ehlul-zimma) kao što je to činio Imam Omer. [...] i islam je dao pravo jednakosti među svima onima koji su pod njegovom vlašću, zaista, džizja koja se traži od zimije odgovara finansijskim obavezama koje su obavezne za muslimana, tako da je on obavezan [očistiti] svoje bogatstvo [kroz] zekat, i dužan je plaćati sadaku i nudhur, i dužan je davati kafaru, kao i druge stvari. A ako bi se izračunalo sve što se uzima od muslimana, postalo bi jasno da nije manje od onoga što se uzima putem džizje, ako nije i više. I kao što smo ranije spomenuli, država troši novac na siromašne među zimmijama, i prenosi se da je Omer - neka je Svemogući Bog zadovoljan s njim - zatekao starog Jevreja kako prosi, pa ga je upitao: "Ko si ti, starče (šejhu)?" On je rekao: "Ja sam čovjek iz zajednice zimija." Pa mu je Omer rekao: "Nismo ti učinili pravdu uzimajući od tebe dok si bio mlad i ostavljajući te u starosti", pa mu je Omer dao redovnu penziju iz javne blagajne (Bejt al-Māl), a zatim je rekao svom slugi: "Traži njega i njemu slične i daj im iz javne blagajne."""
  32. 1 2 Long, Matthew (2012). "Jizya". The Princeton Encyclopedia of Islamic Political Thought. Princeton University Press. str. 283–4. ISBN 978-0691134840.
  33. ↑ Werner Ende; Udo Steinbach (2010). Islam in the World Today. Cornell University Press. str. 738. ISBN 978-0801445712.
  34. ↑ Abou El Fadl, Khaled (2007). The Great Theft: Wrestling Islam from the Extremists. HarperOne. str. 214. ISBN 978-0061189036.
  35. ↑ Coming home to Orakzai ABDUL SAMI PARACHA, Dawn.com (JAN 05, 2010). "U decembru 2008, Tehrik-e-Taliban Pakistan je uveo strogu verziju islamskog zakona, odstupajući od zavidno čuvane prepoznatljive plemenske kulture u agenciji Orakzai. Manje od mjesec dana kasnije, nametnut je dekret o džizji koju su morale platiti sve manjine ako žele zaštitu od lokalnih kriminalnih bandi ili ako moraju preći na islam."
  36. ↑ Aryn Baker (Feb 28, 2014). "Al-Qaeda Rebels in Syria Tell Christians to Pay Up or Die". Time. Arhivirano s originala, 19. 8. 2019. Pristupljeno 11. 6. 2026. U izjavi objavljenoj na džihadističkim web stranicama, koju je potpisao Ebu Bakr al-Baghdadi, samoproglašeni emir budućeg islamskog kalifata Rakke, kao i osnivač pobunjeničke brigade Islamske države Irak i Sirija [ISIS], kršćani se pozivaju da plaćaju porez kako bi nastavili živjeti pod zaštitom ISIS-a.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Džizja&oldid=3914691"