DCC

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
DCC
Dostupne strukture
PDBPretraga ortologa: PDBe RCSB
Spisak PDB ID kodova

2ED7, 2ED8, 2ED9, 2EDB, 2EDD, 2EDE, 3AU4, 4URT

Identifikatori
AliasiDCC
Vanjski ID-jeviOMIM: 120470 MGI: 94869 HomoloGene: 21081 GeneCards: DCC
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 18 (čovjek)
Hrom.Hromosom 18 (čovjek)[1]
Hromosom 18 (čovjek)
Genomska lokacija za DCC
Genomska lokacija za DCC
Bend18q21.2Početak52,340,197 bp[1]
Kraj53,535,903 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 18 (miš)
Hrom.Hromosom 18 (miš)[2]
Hromosom 18 (miš)
Genomska lokacija za DCC
Genomska lokacija za DCC
Bend18 E2|18 45.24 cMPočetak71,386,705 bp[2]
Kraj72,484,140 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija GO:0001948, GO:0016582 vezivanje za proteine
netrin receptor activity
transmembrane signaling receptor activity
Ćelijska komponenta integral component of membrane
citosol
membrana
ćelijska membrana
Akson
Schaffer collateral - CA1 synapse
integral component of postsynaptic density membrane
Biološki proces dorsal/ventral axon guidance
negative regulation of neuron projection development
axonogenesis
netrin-activated signaling pathway
neuron migration
nervous system development
negative regulation of dendrite development
axon guidance
multicellular organism development
negative regulation of collateral sprouting
regulation of neuron death
extrinsic apoptotic signaling pathway in absence of ligand
spinal cord ventral commissure morphogenesis
anterior/posterior axon guidance
GO:0097285 apoptoza
negative regulation of netrin-activated signaling pathway
postsynaptic modulation of chemical synaptic transmission
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_005215

NM_007831

RefSeq (bjelančevina)

NP_005206

NP_031857

Lokacija (UCSC)Chr 18: 52.34 – 53.54 MbChr 18: 71.39 – 72.48 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Deletirani protein kolorektumskog karcinoma, znan i kao DCC, je protein koji je kod ljudi kodiran genom DCC. Odavno je uplitan u rak debelog crijeva.[5]

Odkad je prvi put otkriven u studiji kolorektumskog karcinoma 1990,[6] bio je u fokusu značajnog broja istraživanja. DCC je godinama imao kontroverzno mjesto kao gen supresije tumora i dobro je poznat kao receptor provodljivost aksona, koji reagira na netrin-1.[7]

U novije vrijeme DCC je okarakteriziran kao receptor ovisnosti, a iznesene su mnoge hipoteze koje su oživile interes za kandidaturu DCC kao gena za supresiju tumora, jer to može biti ovisno o ligandu koji se često epigenetički utišava.[8]

Gen DCC nalazi se na lokusu 18q21.3 i ima ukupno 57 mogućih egzona i 43 moguća introna. Ovo teorijski rezultira sa 13 pravilno prerađenih, navodno dobrih proteina. Dužina polipeptidnog lanca je 1.447 aminokiselina, a molekulska težina — 158.457.[9][10] Tipskii DCC protein ima jedan signalni motiv peptida i jedanaest domena, uključujući višestruke domene slične imunoglobulinu, transmembranski domen i nekoliko domena fibronektina tipa 3.[11]

DCC ima vanćelijska mjesta vezanja i za netrin-1 i za heparin. Smatra se da je heparin-sulfat takođe prisutan tokom nevrnog rasta, kao tip kofaktora za aksonsko provođenje.[12][13] Pokazano je da DCC unutarćelijski ima mjesto proteolize kaspaze-3 na Asp 1290.

DCC i neogenin, dva od netrin-1 receptora, nedavno su pokazali da imaju mjesta za fosforilaciju tirozina (na Y1420 na DCC) i vjerovatno stupaju u interakciju sa porodicom Src kinaze u regulaciji odgovora na netrin-1.[14]

Aminokiselinska sekvenca
Simboli
1020304050
MENSLRCVWVPKLAFVLFGASLFSAHLQVTGFQIKAFTALRFLSEPSDAV
TMRGGNVLLDCSAESDRGVPVIKWKKDGIHLALGMDERKQQLSNGSLLIQ
NILHSRHHKPDEGLYQCEASLGDSGSIISRTAKVAVAGPLRFLSQTESVT
AFMGDTVLLKCEVIGEPMPTIHWQKNQQDLTPIPGDSRVVVLPSGALQIS
RLQPGDIGIYRCSARNPASSRTGNEAEVRILSDPGLHRQLYFLQRPSNVV
AIEGKDAVLECCVSGYPPPSFTWLRGEEVIQLRSKKYSLLGGSNLLISNV
TDDDSGMYTCVVTYKNENISASAELTVLVPPWFLNHPSNLYAYESMDIEF
ECTVSGKPVPTVNWMKNGDVVIPSDYFQIVGGSNLRILGVVKSDEGFYQC
VAENEAGNAQTSAQLIVPKPAIPSSSVLPSAPRDVVPVLVSSRFVRLSWR
PPAEAKGNIQTFTVFFSREGDNRERALNTTQPGSLQLTVGNLKPEAMYTF
RVVAYNEWGPGESSQPIKVATQPELQVPGPVENLQAVSTSPTSILITWEP
PAYANGPVQGYRLFCTEVSTGKEQNIEVDGLSYKLEGLKKFTEYSLRFLA
YNRYGPGVSTDDITVVTLSDVPSAPPQNVSLEVVNSRSIKVSWLPPPSGT
QNGFITGYKIRHRKTTRRGEMETLEPNNLWYLFTGLEKGSQYSFQVSAMT
VNGTGPPSNWYTAETPENDLDESQVPDQPSSLHVRPQTNCIIMSWTPPLN
PNIVVRGYIIGYGVGSPYAETVRVDSKQRYYSIERLESSSHYVISLKAFN
NAGEGVPLYESATTRSITDPTDPVDYYPLLDDFPTSVPDLSTPMLPPVGV
QAVALTHDAVRVSWADNSVPKNQKTSEVRLYTVRWRTSFSASAKYKSEDT
TSLSYTATGLKPNTMYEFSVMVTKNRRSSTWSMTAHATTYEAAPTSAPKD
LTVITREGKPRAVIVSWQPPLEANGKITAYILFYTLDKNIPIDDWIMETI
SGDRLTHQIMDLNLDTMYYFRIQARNSKGVGPLSDPILFRTLKVEHPDKM
ANDQGRHGDGGYWPVDTNLIDRSTLNEPPIGQMHPPHGSVTPQKNSNLLV
IIVVTVGVITVLVVVIVAVICTRRSSAQQRKKRATHSAGKRKGSQKDLRP
PDLWIHHEEMEMKNIEKPSGTDPAGRDSPIQSCQDLTPVSHSQSETQLGS
KSTSHSGQDTEEAGSSMSTLERSLAARRAPRAKLMIPMDAQSNNPAVVSA
IPVPTLESAQYPGILPSPTCGYPHPQFTLRPVPFPTLSVDRGFGAGRSQS
VSEGPTTQQPPMLPPSQPEHSSSEEAPSRTIPTACVRPTHPLRSFANPLL
PPPMSAIEPKVPYTPLLSQPGPTLPKTHVKTASLGLAGKARSPLLPVSVP
TAPEVSEESHKPTEDSANVYEQDDLSEQMASLEGLMKQLNAITGSAF

Uloga u raku[uredi | uredi izvor]

Jedna od najčešćih genetičkih abnormalnosti koja se javlja u uznapredovalom raku debelog crijeva je gubitak heterozigotnosti (LOH) DCC u regiji 18q21.

DCC u receptoru za netrin-1 i za neke druge, vjeruje se da je uslovni gen za supresiju tumora, što znači da normalno sprečava rast ćelija u odsustvu netrina-1. Vjeruje se da eliminacija DCC nije ključna genetička promjena u stvaranju tumora, već jedna od mnogih koje mogu promovirati postojeći rast tumora. Moguća uloga DCC-a u migraciji ćelija karcinoma je u procesu karakterizacije.

Iako nedavni rezultati čine prilično vjerojatnim da je DCC uključen u biologiju nekoliko karcinoma, opseg njegove uključenosti i detalji o tome kako djeluju još uvijek se proučavaju.

Normalna funkcija u supresiji i apoptozi tumora[uredi | uredi izvor]

Kada nije vezan za netrin-1, unutarćelijski domen DCC-a se cijepa pomoću kaspaza i inducira apoptozu na putu koji ovisi o kaspazi-9. Ovaj domen ne odgovara poznatom motivu regrutiranja kaspaze ili domenu sekvence ćelijke smrti, ali je potreban za iniciranje apoptoze. Teoretizirano je da domen djeluje kao skela za angažiranje i aktiviranje kaspaze-9 i kaspaze-3. Ovaj put DCC-apoptoze ne ovisi ni o putu mitohondrijske apoptoze, ni o putu receptora ćelijske smrti/kaspaze-8.[15] U nedostatku liganda, DCC stupa u interakciju sa kaspazom-9 (vjerovatno putem neidentificiranog proteinskog adaptera) i promovira skup kompleksa koji aktivira kaspazu. To uzrokuje aktivaciju kaspaze-3, preko kaspazu-9 i pokreće apoptozu bez stvaranja apoptosoma ili oslobađanja citohroma c. To implicira da DCC regulira novi put za aktivaciju kaspaze i da je onaj koji je nezavisan od apoptosoma.

Da bi se ovo stavilo u kontekst bioloških sistema, potrebna je određena fiziologija. U gastrointestinalnom traktu, epitelne ćelije se umnožavaju i brzo umiru. Podjela ovih ćelija događa se u osnovi resica, a one se potiskuju prema gore, naknadnim diobama, do vrha, gdje ulaze u apoptozu i odlijevaju se u lumen. Netrin-1 se proizvodi u osnovi resica, pa je prisutan njegov gradijent, koji je najslabiji na vrhu. U normalnom fiziološkom procesu, prisustvo netrina-1 inhibira DCC-posredovanu ćelijsku smrt dok epitelna ćelija ne dođe do vrha resice, gdje tada nevezani DCC pokreće apoptozu. U stanju karcinoma, odsustvo DCC sprečava gradijent da djeluje na ćeliju, što čini vjerovatnijim da će i dalje opstati.

Uloga DCC-a kao supresora tumora vezana je za karakteristike zavisnosti receptora. Kada nije vezan netrin-1, DCC inducira ćelijsku smrt epitelnih ćelija. Pored gubitka heterozigotnosti DCC-a, ovaj mehanizam apoptoze može se izbjeći i u malignim procesima prekomjernom ekspresijom netrina.

Mehanizam delecije[uredi | uredi izvor]

Prvobitno se vjerovalo da postoje dva glavna puta u stvaranju kolorektumskog karcinoma. Prvi je bio put hromosomske nestabilnosti, za koji se mislilo da je odgovoran za napredovanje adenoma do karcinoma, koji je karakteriziran gubitkom heterozigotnosti (LOH) na hromosomskim pozicijama 5q, 17p i 18q. Smatralo se da je drugi put mikrosatelitska nestabilnost, koji karakterizira povećanje ili smanjenje broja tandemskih ponavljanja jednostavnih sekvenci DNK. Ovaj tip nestabilnosti povezan je sa nekim specifičnim mutacijama, uključujući gene koji su uključeni u neusklađenosti DNK i, začudo, transformišući faktor rasta-beta. U novije vrijeme, u oblasti kolorektalnog karcinoma priznali su da je stvaranje raka mnogo složenije, ali geni povezani sa rakom i dalje imaju tendenciju da se kategoriziraju kao hromosomski ili mikrosatelitski geni nestabilnosti.[16]

DCC bi spadao u kategoriju hromosomske nestabilnosti. Hromosomsko područje 18q pokazuje postojani LOH gotovo dvadeset godina. Otprilike 70% primarnih karcinoma debelog crijeva pokazuje LOH u ovoj regiji, a procenat se povećava kada se porede rani sa uznapredovalim karcinomima. Ovaj porast gubitka DCC u uznapredovalom raku može ukazati na to da je gubitak DCC važniji za progresiju tumora nego formiranje tumora. Međutim, regija 18q nije samo mjesto DCC-a, a mnoge su studije u sukobu kada izvještavaju da li se 18q LOH može pripisati DCC-u ili drugim kandidatima za supresore tumora u susjednim područjima. Mnoge recenzije odbijaju komentirati DCC zbog njegove povijesti sukobljenih informacija, navodeći da je potrebno dodatno proučavanje.

LOH hromosoma 18 ima tendenciju da se javlja u klasterima. Jedna od glavnih grupa nalazi se na 18q21, što se slaže s lokacijom DCC-a. Ova skupina uključuje marker D18S51, a uz nju su lokusi D18S1109 i D18S68. Ovaj segment obuhvata 7,64 kb, što je relativno velik dio DNK koji lahko može obuhvatiti više od jednog gena za supresiju tumora.[17]

Značajna razlika između ekspresije DCC i 18q21 LOH otkrivena je 1997. Studije su otkrile da više tumora ima smanjenu ekspresiju DCC nego što se može objasniti LOH ili MSI, što ukazuje da je na djelu drugi mehanizam.[18] Ovo zapažanje je vjerovatno objašnjeno kada je izvedena epigenetička analiza.

Epigenetika[uredi | uredi izvor]

Gubitak DCC u raku debelog crijeva prvenstveno se javlja hromosomskom nestabilnošću, a samo mali procenat uključuje epigenetičko prigušivanje.

Epigenetičko utišavanje DCC-a hipermetilacijom promotora pokazalo se značajnim faktorom u drugim tipovima karcinoma. U karcinomu skvamoznih ćelija glave i vrata, 77,3% uzoraka tumora ispoljilo je hipermetilaciju DCC promotora u odnosu na 0,8% u uzorcima nekancerozne pljuvačke.[19] Slični rezultati viđeni su kod raka dojke, akutne limfoblastne leukemije i nekoliko drugih.

Metastaze[uredi | uredi izvor]

Povećanje procenta gubitka heterozigotnosti hromosomskog srgmenta 18q21 već dugo sugerira da bi DCC mogao biti uključen u napredovanje benignih adenoma u maligne karcinome.[20] Nedavno je utvrđeno da DCC suzbija metastaze u eksperimentalnom okruženju, ali mehanizam za to još nije predložen.[21]

Farmakologija[uredi | uredi izvor]

Na ovom spoju, DCC nije farmaceutska meta. Kako DCC nije prekomjerno izražen u raku i prisutan je u cijelom tijelu, tako se ne smatra dobrom metom za većinu vrsta lijekova protiv raka.

DCC se eksprimira na vrlo niskim nivoima kroz veći dio tijela, ali na višim u mnogim dijelovima mozga, posebno u dopaminskim neuronima. Nedavno je pokazano da režim senzibilizacije amfetamina uzrokuje izrazito povećane nivoe ekspresije DCC i UNC-5 na tijelima neuronskih ćelija. To može ukazivati na to da su receptori za netrin-1 uključeni u trajne efekte izloženosti stimulativnim lijekovima poput amfetamina i mogu imati neku terapeutsku vrijednost na polju tolerancije na lijekove.[22]

Interakcije[uredi | uredi izvor]

Pokazalo se da deletirani protein u kolorektumskom karcinomu ima interakcije sa:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000187323 - Ensembl, maj 2017
  2. ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000060534 - Ensembl, maj 2017
  3. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. ^ NCBI Website for DCC
  6. ^ Fearon ER, Cho KR, Nigro JM, Kern SE, Simons JW, Ruppert JM, Hamilton SR, Preisinger AC, Thomas G, Kinzler KW (januar 1990). "Identification of a chromosome 18q gene that is altered in colorectal cancers". Science. 247 (4938): 49–56. doi:10.1126/science.2294591. PMID 2294591.
  7. ^ Bernet A, Mehlen P (april 2007). "Dependence receptors: when apoptosis controls tumor progression". Bull Cancer. 94 (4): E12–7. PMID 17449433.
  8. ^ Arakawa H (decembar 2004). "Netrin-1 and its receptors in tumorigenesis". Nature Reviews Cancer. 4 (12): 978–87. doi:10.1038/nrc1504. PMID 15573119. S2CID 867903.
  9. ^ "UniProt, P43146". Pristupljeno 12. 9. 2017.
  10. ^ AceView: Homo sapiens complex locus DCC, encoding deleted in colorectal carcinoma
    Thierry-Mieg D, Thierry-Mieg J (2006). "AceView: a comprehensive cDNA-supported gene and transcripts annotation". Genome Biol. 7 (Suppl 1): S12.1–14. doi:10.1186/gb-2006-7-s1-s12. PMC 1810549. PMID 16925834.
  11. ^ "Human Protein Reference Database: DCC". Arhivirano s originala, 2. 6. 2021. Pristupljeno 2. 6. 2021.
  12. ^ Bennett KL, Bradshaw J, Youngman T, Rodgers J, Greenfield B, Aruffo A, Linsley PS (oktobar 1997). "Deleted in colorectal carcinoma (DCC) binds heparin via its fifth fibronectin type III domain". J Biol Chem. 272 (43): 26940–6. doi:10.1074/jbc.272.43.26940. PMID 9341129.
  13. ^ Matsumoto Y, Irie F, Inatani M, Tessier-Lavigne M, Yamaguchi Y (april 2007). "Netrin-1/DCC signaling in commissural axon guidance requires cell-autonomous expression of heparan sulfate". J. Neurosci. 27 (16): 4342–50. doi:10.1523/JNEUROSCI.0700-07.2007. PMC 6672322. PMID 17442818.
  14. ^ Ren XR, Hong Y, Feng Z, Yang HM, Mei L, Xiong WC (2008). "Tyrosine phosphorylation of netrin receptors in netrin-1 signaling". Neurosignals. 16 (2–3): 235–45. doi:10.1159/000111566. PMC 3812529. PMID 18253061.
  15. ^ Forcet C, Ye X, Granger L, Corset V, Shin H, Bredesen DE, Mehlen P (mart 2001). "The dependence receptor DCC (deleted in colorectal cancer) defines an alternative mechanism for caspase activation". Proc Natl Acad Sci USA. 98 (6): 3416–21. doi:10.1073/pnas.051378298. PMC 30668. PMID 11248093.
  16. ^ Takayama T, Miyanishi K, Hayashi T, Sato Y, Niitsu Y (mart 2006). "Colorectal cancer: genetics of development and metastasis". J. Gastroenterol. 41 (3): 185–92. doi:10.1007/s00535-006-1801-6. PMID 16699851. S2CID 12891435.
  17. ^ Yin Z, Babaian RJ, Troncoso P, Strom SS, Spitz MR, Caudell JJ, Stein JD, Kagan J (april 2001). "Limiting the location of putative human prostate cancer tumor suppressor genes on chromosome 18q". Oncogene. 20 (18): 2273–80. doi:10.1038/sj.onc.1204310. PMID 11402322.
  18. ^ Kong XT, Choi SH, Inoue A, Xu F, Chen T, Takita J, Yokota J, Bessho F, Yanagisawa M, Hanada R, Yamamoto K, Hayashi Y (1. 9. 1997). "Expression and mutational analysis of the DCC, DPC4, and MADR2/JV18-1 genes in neuroblastoma". Cancer Res. 57 (17): 3772–8. PMID 9288786.
  19. ^ Carvalho AL, Chuang A, Jiang WW, Lee J, Begum S, Poeta L, Zhao M, Jerónimo C, Henrique R, Nayak CS, Park HL, Brait MR, Liu C, Zhou S, Koch W, Fazio VM, Ratovitski E, Trink B, Westra W, Sidransky D, Moon CS, Califano JA (oktobar 2006). "Deleted in colorectal cancer is a putative conditional tumor-suppressor gene inactivated by promoter hypermethylation in head and neck squamous cell carcinoma". Cancer Res. 66 (19): 9401–7. doi:10.1158/0008-5472.CAN-06-1073. PMID 17018594.
  20. ^ Miyaki M, Seki M, Okamoto M, Yamanaka A, Maeda Y, Tanaka K, Kikuchi R, Iwama T, Ikeuchi T, Tonomura A (15. 11. 1990). "Genetic changes and histopathological types in colorectal tumors from patients with familial adenomatous polyposis". Cancer Res. 50 (22): 7166–73. PMID 1977514.
  21. ^ Rodrigues S, De Wever O, Bruyneel E, Rooney RJ, Gespach C (august 2007). "Opposing roles of netrin-1 and the dependence receptor DCC in cancer cell invasion, tumor growth and metastasis". Oncogene. 26 (38): 5615–25. doi:10.1038/sj.onc.1210347. PMID 17334389.
  22. ^ Yetnikoff L, Labelle-Dumais C, Flores C (decembar 2007). "Regulation of netrin-1 receptors by amphetamine in the adult brain". Neuroscience. 150 (4): 764–73. doi:10.1016/j.neuroscience.2007.09.069. PMC 4880477. PMID 17996376.
  23. ^ Liu J, Yao F, Wu R, Morgan M, Thorburn A, Finley RL, Chen YQ (Jul 2002). "Mediation of the DCC apoptotic signal by DIP13 alpha". J. Biol. Chem. 277 (29): 26281–5. doi:10.1074/jbc.M204679200. PMID 12011067.
  24. ^ Wafa LA, Cheng H, Rao MA, Nelson CC, Cox M, Hirst M, Sadowski I, Rennie PS (Oct 2003). "Isolation and identification of L-dopa decarboxylase as a protein that binds to and enhances transcriptional activity of the androgen receptor using the repressed transactivator yeast two-hybrid system". Biochem. J. 375 (Pt 2): 373–83. doi:10.1042/BJ20030689. PMC 1223690. PMID 12864730.
  25. ^ Forcet C, Ye X, Granger L, Corset V, Shin H, Bredesen DE, Mehlen P (Mar 2001). "The dependence receptor DCC (deleted in colorectal cancer) defines an alternative mechanism for caspase activation". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 98 (6): 3416–21. doi:10.1073/pnas.051378298. PMC 30668. PMID 11248093.
  26. ^ Ugai H, Li HO, Komatsu M, Tsutsui H, Song J, Shiga T, Fearon E, Murata T, Yokoyama KK (Sep 2001). "Interaction of Myc-associated zinc finger protein with DCC, the product of a tumor-suppressor gene, during the neural differentiation of P19 EC cells". Biochem. Biophys. Res. Commun. 286 (5): 1087–97. doi:10.1006/bbrc.2001.5469. PMID 11527412.
  27. ^ Geisbrecht BV, Dowd KA, Barfield RW, Longo PA, Leahy DJ (Aug 2003). "Netrin binds discrete subdomains of DCC and UNC5 and mediates interactions between DCC and heparin". J. Biol. Chem. 278 (35): 32561–8. doi:10.1074/jbc.M302943200. PMID 12810718.
  28. ^ Meyerhardt JA, Caca K, Eckstrand BC, Hu G, Lengauer C, Banavali S, Look AT, Fearon ER (Jan 1999). "Netrin-1: interaction with deleted in colorectal cancer (DCC) and alterations in brain tumors and neuroblastomas". Cell Growth Differ. 10 (1): 35–42. PMID 9950216.
  29. ^ Ren XR, Ming GL, Xie Y, Hong Y, Sun DM, Zhao ZQ, Feng Z, Wang Q, Shim S, Chen ZF, Song HJ, Mei L, Xiong WC (Nov 2004). "Focal adhesion kinase in netrin-1 signaling". Nat. Neurosci. 7 (11): 1204–12. doi:10.1038/nn1330. PMID 15494733. S2CID 2901216.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]