Idi na sadržaj

DEFB119

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
DEFB119
Identifikatori
AliasiDEFB119
Vanjski ID-jeviOMIM: 615997 MGI: 2385955 HomoloGene: 17045 GeneCards: DEFB119
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 20 (čovjek)
Hrom.Hromosom 20 (čovjek)[1]
Hromosom 20 (čovjek)
Genomska lokacija za DEFB119
Genomska lokacija za DEFB119
Bend20q11.21Početak31,377,164 bp[1]
Kraj31,390,590 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 2 (miš)
Hrom.Hromosom 2 (miš)[2]
Hromosom 2 (miš)
Genomska lokacija za DEFB119
Genomska lokacija za DEFB119
Bend2|2 H1Početak152,418,006 bp[2]
Kraj152,422,232 bp[2]
Ontologija gena
Molekularna funkcija lipopolysaccharide binding
Ćelijska komponenta extracellular region
cell surface
Biološki proces defense response to bacterium
defense response
Urođeni imunski sistem
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_001271209
NM_153289
NM_153323

NM_145157

RefSeq (bjelančevina)

NP_001258138
NP_695021
NP_697018

NP_660139

Lokacija (UCSC)Chr 20: 31.38 – 31.39 MbChr 2: 152.42 – 152.42 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Beta-defenzin 119 je protein koji je kod ljudi kodiran genom DEFB119.[5][6]

Beta-defensini su porodica tipskih kationskih antimikrobnih peptida koji dijele motiv koji se sastoji od šest konzerviranih cisteina. DEFB119 i njegova spojena varijanta, DEFB120, dio su nakupine beta-defenzina na hromosomskoj poziciji 20q11.1, koji su eksprimirani u muškom reproduktivnom traktu.

Analizom genomske sekvence, koristeći višestruke računarske alate, Schutte i sur. (2002) identificirali su ljudske DEFB119 i DEFB120. Oba predviđena proteina sadrže domen 6-cisteina karakterističan za beta-defenzine. Analiza baze podataka EST sugerirala je da su i DEFB119 i DEFB120 transkribirani. Koristeći RT-PCR i EST analizu baze podataka, Radhakrishnan i sur. (2005) klonirali su ljudske i makakove DEFB119 i DEFB120 i utvrdili da su to spojene varijante. Predviđeni ljudski protein DEFB119 sadrži 84 aminokiseline, dok predviđeni protein DEFB120 sadrži 88 aminokiselina. DEFB119 i DEFB120 sadrže konzervirani motiv 6-cisteinskog transkripta. RT-PCR analiza ljudskih tkiva otkrila je obilnu ekspresiju DEFB119 i DEFB120 samo u muškom reproduktivnom traktu. [Ekspresija DEFB119 bila je obilna u testisima i regije omotača epididimisa, ali niska u regiji korpusa. Suprotno tome, ekspresija DEFB120 bila je obilna u proksimalnom epididimisu (caput i corpus) i niska u distalnom epididimisu i testisima.

Radhakrishnan i dr. (2005) utvrdili su da, za razliku od većine beta-defenzinskih gena, DEFB119 sadrži tri egzona umjesto dva. Prvi egzon dijele i varijante DEFB119 i DEFB120, dok su egzoni 2 i 3 alternativno prerađeni.[7][8]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000180483 - Ensembl, maj 2017
  2. 1 2 3 GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000050645 - Ensembl, maj 2017
  3. "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  4. "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  5. Schutte BC, Mitros JP, Bartlett JA, Walters JD, Jia HP, Welsh MJ, Casavant TL, McCray PB (Feb 2002). "Discovery of five conserved beta -defensin gene clusters using a computational search strategy". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 99 (4): 2129–33. doi:10.1073/pnas.042692699. PMC 122330. PMID 11854508.
  6. "Entrez Gene: DEFB126 defensin, beta 126".
  7. Radhakrishnan, Y., Hamil, K. G., Yenugu, S., Young, S. L., French, F. S., Hall, S. H. Identification, characterization, and evolution of a primate beta-defensin gene cluster. Genes Immun. 6: 203-210, 2005. [PubMed: 15772680
  8. Schutte, B. C., Mitros, J. P., Bartlett, J. A., Walters, J. D., Jia, H. P., Welsh, M. J., Casavant, T. L., McCray, P. B., Jr. Discovery of five conserved beta-defensin gene clusters using a computational search strategy. Proc. Nat. Acad. Sci. 99: 2129-2133, 2002. Note: Erratum: Proc. Nat. Acad. Sci. 99: 14611 only, 2002. PubMed: 11854508]

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]