Dehidroepiandrosteron

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa DHEA)
Dehidroepiandrosteron

Općenito
Hemijski spojDehidroepiandrosteron
Druga imenaAndrostenolon; Prasteron; Androst-5-en-3β-ol-17-on; 5,6-Didehidroepiandrosteron;[1] Dehidroisoepiandrosteron
IUPAC ime: 3β-Hidroksiandrost-5-en-17-on
Sistematsko ime: (3S,8R,9S,10R,13S,14S)-3-hidroksi-10,13-dimetil-1,2,3,4,7,8,9,11,12,14,15,16-dodekahidrociklopenta[a]fenantren-17-on
Molekularna formulaC19H28O2
CAS registarski broj53-43-0
Osobine1
Molarna masa288,424 g/mol
Tačka topljenja148,5
StedInchI:1S/C19H28O2/c1-18-9-7-13(20)11-12(18)3-4-14-15-5-6-17(21)19(15,2)10-8-16(14)18/h3,13-16,20H,4-11H2,1-2H3/t13-,14-,15-,16-,18-,19-/m0/s1

Upotreba kao lijeka ili dodatka: Prasteron; Primjena: suplement ATC- G03 -EA03, kombinacija sa estrogenom, putem usta, vaginalno (supozitorij), intramuskularna injekcija (kao prasteron-enantat), injekcije (kao prasteron natrij-sulfat)
Bioraspoloživost: 50%; izlučivanje: mokraća; poluživot – DHEA: 25 minuta; DHEA-S: 11 sati; Metabolizam: jetra
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Dehidroepiandrosteron (DHEA), poznat i kao androstenolon, prekursor endogenog steridnih hormona, jedan je od najčešćih cirkulirajućih steroida kod ljudi. DHEA se proizvodi u nadbubrežnoj žlijezdi, gonadama i mozgu. Djeluje kao metabolički međuprodukt u biosintezi androgena i estrogena (spolnini steroidi), u spolnim žlijezdama i u raznim drugim tkivima. Međutim, DHEA također ima niz potencijalnih bioloških efekata, koji se vežu za niz jedarnih i površinskih ćelijskih receptora i djeluje kao neurosteroid i modulator receptora neutrotrofnih faktora.[2][3][4][5][3][6][7][8]

U Sjedinjenim Državama, DHEA se prodaje bez recepta, kao dodatak prehrani i lijek pod nazivom prasteron.

Biološke funkcije[uredi | uredi izvor]

Kao androgen[uredi | uredi izvor]

DHEA i drugi nadbubrežni androgeni poput androstenediona, iako relativno slabi androgeni, odgovorni su za androgene efekte adrenarhe, poput rang rasta stidnih i pazušnih dlaka , odrasli tip mirisa tijela, povećana masnoća kose i kože i pojava blagih bubuljica.[9][10][11][3]

DHEA se lokalno potencira pretvorbom u testosteron i dihidrotestosteron (DHT) u koži i dlakinim folikuluklima. Žene sa sindromom potpune androgene neosjetljivosti (CAIS), koje imaju nefunkcionalni androgeni receptor (AR) i imune su na androgene efekte DHEA i drugih androgena, uopće nemaju ili su samo rijetke / oskudne stidne i aksilarne dlake i dlake na tijelu, demonstrirajući ulogu DHEA i drugih androgena u razvoju dlaka na tijelu i kod adrenarhe i pubarhe. [12][13][14][15]

Kao estrogen[uredi | uredi izvor]

U redonim okolnostima, DHEA je slab estrogen. U određenim tkivima i organima, kao što je vagina, može se transformirarti u snažne estrogene kao što je estradiol i na taj način proizvodi estrogene efekte u takvim tkivima.

Kao neurosteroid[uredi | uredi izvor]

Kao neurosteroid i neurotropin, DHEA ima važne efekte u centralnom nervnom sistemu.

Biološka aktivnost[uredi | uredi izvor]

Hormonska aktivnost[uredi | uredi izvor]

Androgeni receptor[uredi | uredi izvor]

Iako funkcionira kao endogeni prekursor za snažnije androgene, kao što su testosteron i DHT, utvrđeno je da DHEA ima određeni stepen androgene aktivnosti, pa sama po sebi, deluje kao nisko afinitetni (Ki = 1 μM), slabi delimični agonist i androgeni receptor (AR). Međutim, njegova suštinska aktivnost na receptoru je prilično slaba i zbog toga, zbog konkurencije za vezanje sa potpunim agonistoima, sličnim testosteronu, on se zapravo može ponašati više poput antagonista, ovisno o cirkulirajućem nivou testosterona i dihidrotestosterona (DHT), a time i poput antiandrogena. Međutim, njegov afinitet za receptor je vrlo nizak, zbog čega, u normalnim okolnostima, vjerovatno neće biti od velikog značaja. [16][17]

Estrogeni receptori[uredi | uredi izvor]

Pored afiniteta za androgeni receptor, utvrđeno je da se DHEA takođe veže (i aktivira) na ERα i ERβ estrogeni receptor sa Ki vrijednosti od 1,1 µM, odnosno 0,5 µM i EC50 vrijednosti >1 μM, odnosno 200 nM. Iako je utvrđeno da je djelomični agonist ERα s maksimalnom efikasnošću od 30–70%, koncentracije potrebne za ovaj stupanj aktivacije, čini se malo vjerojatnim da aktivnost DHEA na ovom receptu ima fiziološki značaj. Izuzetno je međutim to da DHEA djeluje kao potpuni agonist Erβ, s maksimalnim odgovorom sličnim ili zapravo nešto većim od onog kod estradiola, a njegova razina u cirkulaciji i lokalnim tkivima u ljudskom tijelu dovoljno je visoka da aktivira receptor u istom stepenu kao onaj zabilježen kod nivoa estradiola u cirkulaciji, pri nešto višim od njihovih maksimalnih, neovulacijskih koncentracija. Kada se kombinira s estradiolom, na nivoima ekvivalentnim nivoima njihovih fizioloških koncentracija, ukupna aktivacija ERβ je udvostručena.[8][16]

Ostali jedarni receptori[uredi | uredi izvor]

DHEA se ne veže ili aktivira progesteron, glukokortikoid ili mineralokortikoidni receptor. Ostali jedarnirni receptorni ciljevi DHEA, osim androgenih i estrogenih receptora uključuju i receptor aktiviran proliferatorom peroksisom (PPARα), PXR i CAR.[16][18] Međutim, dok je DHEA ligand PPARa i PXR kod glodara, nije i kod ljudi. Pored direktnih interakcija, smatra se da DHEA regulira i nekoliko drugih proteina s posrednim, genomskim mehanizmima, uključujući enzime CYP2C11 i 11β-HSD1 – od kojih je potonji neophodan za biosintezu glukokortikoida, kao što je kortizol] i sugerira se da je uključen u antiglukokortikoidni efekat DHEA – i protein-nosač IGFBP1. [19][16][20]

Neurosteroidna aktivnost[uredi | uredi izvor]

Receptori za neurotransmitere[uredi | uredi izvor]

Otkriveno je da DHEA direktno djeluje na nekoliko neurotransmiterskih receptora, uključujući djelovanje kao pozitivni alosterni modulator receptora NMDA, kao negativni alosterni modulator receptora GABAA i kao agonist receptor σ1.

Neurotrofinski receptori[uredi | uredi izvor]

U 2011. došlo je do iznenađujućeg otkrića da se DHEA, kao i njegov sulfatni ester, DHEA-S, direktno vežu i aktiviraju TrkA i p75NTR, receptore neurotrofina poput faktor nervnog rasta (NGF) i mozak-neurotrofni faktor (BDNF), s visokim afinitetom. Utvrđeno je da se i DHEA veže na TrkB i TrkC s visokim afinitetom, iako je aktivirao samo TrkC, a ne TrkB. DHEA i DHEA-S vezani su za ove receptore s afinitetima u niskom nanomolskom opsegu (oko 5 nM), koji su, bez obzira na to, bili otprilike dva reda veličine niži u odnosu na visoko snažni neurotrofini polipeptid poput NGF (0,01–0,1 nM).[21][22]

U svakom slučaju, DHEA i DHEA-S cirkuliraju u potrebnim koncentracijama da aktiviraju ove receptore i stoga su identificirani kao važni endogeni neurotrofni faktori.[21][23] Otada su označen kao "steroidni mikroneurotropini", zbog njihove male molekule i steroidne prirode u odnosu na njihove polipeptidne neurotrofinske hormone. Nalazi na koje se DHEA veže i snažno aktivira neurotrofinski receptor mogu objasniti pozitivnu povezanost između smanjenog cirkuliranja razine DHEA sa godinama i uzrasnih degenerativnih bolesti.[24][21]

Proteini povezani sa mikrotubulama 2[uredi | uredi izvor]

Slično kao pregnenolon, njegov sintetski derivat 3β-metoksipregnenolon (MAP-4343) i progesteron, utvrđeno je da se DHEA veže za protein povezan sa mikrotubulama 2 (MAP2) , tačnije podtip MAP2C (Kd=27 μM).[21] Međutim, nejasno je da li DHEA povećava vezanje MAP2 za tubulin, poput pregnenolona.

Ostala aktivnost[uredi | uredi izvor]

Inhibitor G6PDH[uredi | uredi izvor]

DHEA je nekonkurentni inhibitor glukoza 6-fosfat-dehidtrogenaze: G6PDH (Ki=17 µM; IC50=18,7  µM) i može sniziti nivo nikotinamid-adenin dinukleotid-fosfata i smanjiti proizvodnju slobodnog radikala ovisnog o NADPH. [25][26] Smatra se da bi ova akcija mogla biti odgovorna za veći dio protivupalnog djelovanja, antihiperplastnog, kemopreventivnog, antihiperlipidemnog, antidijabetskog i antiobetskog djelovanja, kao i određene aktivnosti imunomodulacije djelovanja DHEA (s nekim dostupnim eksperimentalnim dokazima koji podržavaju ovaj pojam).[26] Međutim, također je navedeno da inhibicija aktivnosti G6PDH putem DHEA in vivo „nije primećena i da su potrebne koncentracije kojima DHEA inhibira G6PDH in vitro vrlo visoke, što čini nesigurnim mogući doprinos inhibicije G6PDH efektima DHEA.[26]

Kancer[uredi | uredi izvor]

Dodaci DHEA promovirani su zbog njihovih svojstava prevencije raka, ali ne postoje naučni dokazi koji bi podržali ove tvrdnje.[24]

Razno[uredi | uredi izvor]

Utvrđeno je da DHEA kompetitivno inhibira TRPV1.

Biosinteza[uredi | uredi izvor]

Sveobuhvatni pregled steroidogeneze, prikazuje DHEA lijevo među androgenima[27]

DHEA se proizvodi u zona reticularis kore nadbubrežne žlijezde pod kontrolom adrenokortikotropnog hormona (ACTH) i gonadama, pod kontrolom gonadotropin oslobađajućeg hormona (GnRH).[28][29] Također se proizvodi i u mozgu. [30] DHEA se sintetzira iz holesterola putem enzima enzim cijepanja bočnog lanca holesterola (CYP11A1; P450scc) i 17α-hidroksilaza / 17,20-liaza (CYP17A1), sa pregnenolonom i 17α-hidroksipregnenolonom kao intermedijarima. Dobija se uglavnom iz kore nadbubrežne žlijezde, s tim da se samo 10 % luči iz gonada. Otprilike 50 do 70% cirkuliranog DHEA potiče od odsumporavanja DHEA-S u perifernim tkivima. DHEA-S sam potiče gotovo isključivo iz kore nadbubrežne žlijezde, pri čemu se kod žena luči 95 do 100% iz kore nadbubrežne žlijezde.

Povećanje endogene proizvodnje[uredi | uredi izvor]

Poznato je da redovno vježbanje povećava proizvodnju DHEA u tijelu. Kod primata, također se pokazalo da ograničenje kalorija povećava DHEA. .[31][32] Neki teoretiziraju da je povećanje endogenog DHEA uzrokovano ograničenjem kalorija djelomično odgovorno za duži životni vijek povezan s ograničenjem kalorija. [33] Some theorize that the increase in endogenous DHEA brought about by calorie restriction is partially responsible for the longer life expectancy known to be associated with calorie restriction.[34]

Katalpol i kombinacija acetil-karnitina i propionil-karnitina u omjeru 1: 1 također poboljšavaju endogenu proizvodnju i oslobađanje DHEA zbog direktne holinergičke stimulacije oslobađanja CRH i povećanja ekspresije IGF-1.

Distribucija[uredi | uredi izvor]

U krvotoku, DHEA je uglavnom vezan za albumin, a mala količina vezana za globulin koji veže spolni hormon (SHBG). [35][36] Mali ostatak DHEA koji nije povezan sa albuminom ili SHBG-om je nevezan i slobodan u cirkulaciji.[35]

U centralnom nervnom sistemu, DHEA lahko prelazi krvno-moždanu barijeru.[30]

Metabolizam[uredi | uredi izvor]

DHEA se transformira u DHEA-S pomoću sulfacije na položaju C3β, pomoću enzima sulfotransferaza SULT2A1 i u manjoj mjeri SULT1E1. To se prirodno događa u kori nadbubrežne žlijezde i tokom metabolizma prvog prolaza u jetri i crijevima kada se DHEA daje endogeno, oralno.[37] Razine DHEA-S u cirkulaciji približno su 250 do 300 puta veće od DHEA. DHEA-S se zauzvrat, u perifernim tkivima, može pretvoriti u DHEA, putem enzima steroid-sulfataza (STS).[37][38][39][40][41]

Terminalni poluživot DHEA je kratak i traje samo 15 do 30 minuta. Nasuprot tome, terminalni poluživot DHEA-S je daleko duži, od 7 do 10 sati. Kako se DHEA-S može pretvoriti natrag u DHEA, služi kao cirkulirajući rezervoar za DHEA, produžujući time trajanje djelovanja DHEA.[39]

Metaboliti iz DHEA uključuju DHEA-S, 7α-hidroksi-DHEA, 7β-hidroksi-DHEA, 7-keto-DHEA, 7α-hidroksiepiandrosteron i 7β-hidroksiepijandrosteron, kao i androstenediol i androstenedion.[6]

Trudnoća[uredi | uredi izvor]

Tokom trudnoće, DHEA-S se metabolizira u sulfate 16α-hidroksi-DHEA i 15α-hidroksi-DHEA, a u fetusnoj jetri kao intermedijer u proizvodnji estrogena estriola i estetrola.

Razine[uredi | uredi izvor]

Prije puberteta, razine DHEA i DHEA-S povišene u diferencirajućpj zona reticularis u kori nedbubrežne žlijezde.[21] Vršni nivoi DHEA i DHEA-S opažaju se oko 20. godine života, što je praćeno padom ovisnim o dobi tokom cijelog života i na kraju se vraća na pretpubertetske koncentracije.[21] Razine DHEA u plazmi kod odraslih muškaraca su 10 do 25 nM, u žena u premenopauzi su od 5 do 30 nM, a u žena u postmenopauzi od 2 do 20 nM.[21] Suprotno tome, nivoi DHEA-S su za red veličina veći na 1-10 µM.[21] Kod muškaraca i žena u dobi od 60 do 80 godina, nivoi DHEA i DHEA-S opadaju na niži nanomolarni i mikromolarni raspon.

Razine DHEA nivoi su sljedeće:[42][43]

  • Odrasli muškarci: 180–1250 ng/dL
  • Odrasle žene: 130–980 ng/dL
  • Trudnice: 135–810 ng/dL
  • Prepubertetska djeca (<1 godina): 26–585 ng/dL
  • Prepubertetska djeca (1-5 godina): 9–68 ng/dL
  • Prepubertetska djeca (6–12 godina): 11–186 ng/dL
  • Adolescenti (Tanner II – III): 25–300 ng/dL
  • Djevojke u adolescenciji (Tanner II – III): 69–605 ng/dL
  • Adolescenti (Tanner IV – V): 100–400 ng/dL
  • Adolescentne djevojke (Tanner IV – V): 165–690 ng/dL

Mjerenje[uredi | uredi izvor]

Kako je gotovo sva DHEA izvedena iz nadbubrežne žlijezde, mjerenja krvnog DHEA-S / DHEA korisna su za otkrivanje povećane aktivnosti nadbubrežne žlijezde, kao što je vidljivo u karcinomu nadbubrežne žlijezde ili hiperplaziji, uključujući određene oblike prirođene hiperplazije nadbubrežne žlijezde. Žene sa sindromom policističnih jajnika imaju povišen nivo DHEA-S.[44]

Hemija[uredi | uredi izvor]

DHEA, poznat i kao androst-5-en-3β-ol-17-on, je koji se prirodno javlja androstan steroid i 17-ketosteroid.[45] Strukturno je usko povezan sa androstenediolom (androst-5-ene-3β, 17β-diol), androstenedionom (androst-4-en-3,17-dion) i testosteronom (androst-4-en-17β-ol-3-on). [45] DHEA je 5 - dehidro analog epiandrosterona (5α-androstan-3β-ol-17-on), a također je poznat i kao 5-dehidroepiandrosteron ili kao δ5-epiandrosteron.[45]

Izomeri[uredi | uredi izvor]

Izraz "dehidroepiandrosteron" hemijski je dvosmislen jer ne uključuje specifične položaje u epiandrosteronu, na kojima nedostaju atomi vodika. Sam DHEA je 5,6-didehidroepiandrosteron ili 5-dehidroepiandrosteron. Postoje i brojni izomeri koji se javljaju u prirodi i mogu imati slične aktivnosti. Neki izomeri DHEA su 1-dehidroepiandrosteron (1-androsteron) i 4-dehidroepiandrosteron.[46] Ovi izomeri su takođe tehnički "DHEA", jer su dehidroepiandrosteroni u kojima se vodici uklanjaju iz epiandrosteronskog kostura.

Dehidroandrosteron (DHA) je 3α - [epimer] DHEA i također je endogeni androgen.

Historija[uredi | uredi izvor]

DHEA je prvi put izoliran iz ljudskog urina, 1934., što su uspjeli Adolf Butenandt i Kurt Tscherning.[47]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Devillers, James (27 April 2009). Endocrine Disruption Modeling. CRC Press. str. 339–. ISBN 978-1-4200-7636-3. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  2. ^ Friess E, Schiffelholz T, Steckler T, Steiger A (December 2000). "Dehydroepiandrosterone--a neurosteroid". European Journal of Clinical Investigation. 30 Suppl 3: 46–50. doi:10.1046/j.1365-2362.2000.0300s3046.x. PMID 11281367.
  3. ^ a b c Labrie F, Luu-The V, Bélanger A, Lin SX, Simard J, Pelletier G, Labrie C (November 2005). "Is dehydroepiandrosterone a hormone?". J. Endocrinol. 187 (2): 169–96. doi:10.1677/joe.1.06264. PMID 16293766.
  4. ^ William F Ganong MD, 'Review of Medical Physiology', 22nd Ed, McGraw Hill, 2005, p. 362.
  5. ^ Schulman, Robert A.; Dean, Carolyn (2007). Solve It With Supplements. New York City: Rodale, Inc. str. 100. ISBN 978-1-57954-942-8. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  6. ^ a b Mo Q, Lu SF, Simon NG (April 2006). "Dehydroepiandrosterone and its metabolites: differential effects on androgen receptor trafficking and transcriptional activity". The Journal of Steroid Biochemistry and Molecular Biology. 99 (1): 50–8. doi:10.1016/j.jsbmb.2005.11.011. PMID 16524719.
  7. ^ Scott, Thomas (1996). Concise Encyclopedia Biology. Walter de Gruyter. str. 49. ISBN 978-3-11-010661-9. Pristupljeno 25 May 2012. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  8. ^ a b Webb SJ, Geoghegan TE, Prough RA, Michael Miller KK (2006). "The biological actions of dehydroepiandrosterone involves multiple receptors". Drug Metabolism Reviews. 38 (1–2): 89–116. doi:10.1080/03602530600569877. PMC 2423429. PMID 16684650.
  9. ^ Pescovitz, Ora Hirsch; Eugster, Erica A. (2004). Pediatric Endocrinology: Mechanisms, Manifestations, and Management. Lippincott Williams & Wilkins. str. 362–. ISBN 978-0-7817-4059-3. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  10. ^ Fima Lifshitz (26 December 2006). Pediatric Endocrinology: Growth, Adrenal, Sexual, Thyroid, Calcium, and Fluid Balance Disorders. CRC Press. str. 289–. ISBN 978-1-4200-4272-6.
  11. ^ Salhan, Sudha (1 August 2011). Textbook of Gynecology. JP Medical Ltd. str. 94–. ISBN 978-93-5025-369-4. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  12. ^ Lavery JP, Sanfilippo JS (6 December 2012). Pediatric and Adolescent Obstetrics and Gynecology. Springer Science & Business Media. str. 45–. ISBN 978-1-4612-5064-7.
  13. ^ Nussbaum, Robert L.; McInnes, Roderick R.; Willard, Huntington F (28 April 2015). Thompson & Thompson Genetics in Medicine. Elsevier Health Sciences. str. 102–. ISBN 978-0-323-39206-8. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  14. ^ Setchell, Marcus E; Hudson, C. N. (4 April 2013). Shaw's Textbook of Operative Gynaecology. Elsevier Health Sciences. str. 129–. ISBN 978-81-312-3481-5. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  15. ^ Bissonnette, Bruno; Dalens, Bernard (20 July 2006). Syndromes: Rapid Recognition and Perioperative Implications. McGraw Hill Professional. str. 184. ISBN 978-0-07-135455-4. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  16. ^ a b c d Chen F, Knecht K, Birzin E, Fisher J, Wilkinson H, Mojena M, Moreno CT, Schmidt A, Harada S, Freedman LP, Reszka AA (November 2005). "Direct agonist/antagonist functions of dehydroepiandrosterone". Endocrinology. 146 (11): 4568–76. doi:10.1210/en.2005-0368. PMID 15994348.
  17. ^ Gao W, Bohl CE, Dalton JT (September 2005). "Chemistry and structural biology of androgen receptor". Chemical Reviews. 105 (9): 3352–70. doi:10.1021/cr020456u. PMC 2096617. PMID 16159155.
  18. ^ Lindschau C, Kirsch T, Klinge U, Kolkhof P, Peters I, Fiebeler A (September 2011). "Dehydroepiandrosterone-induced phosphorylation and translocation of FoxO1 depend on the mineralocorticoid receptor". Hypertension. 58 (3): 471–8. doi:10.1161/HYPERTENSIONAHA.111.171280. PMID 21747041.[mrtav link]
  19. ^ Watson, Ronald Ross (22 July 2011). DHEA in Human Health and Aging. CRC Press. str. 208–. ISBN 978-1-4398-3884-6. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  20. ^ Kalimi M, Shafagoj Y, Loria R, Padgett D, Regelson W (February 1994). "Anti-glucocorticoid effects of dehydroepiandrosterone (DHEA)". Molecular and Cellular Biochemistry. 131 (2): 99–104. doi:10.1007/BF00925945. PMID 8035785.
  21. ^ a b c d e f g h Prough RA, Clark BJ, Klinge CM (April 2016). "Novel mechanisms for DHEA action". Journal of Molecular Endocrinology. 56 (3): R139–55. doi:10.1530/JME-16-0013. PMID 26908835.
  22. ^ Lazaridis I, Charalampopoulos I, Alexaki VI, Avlonitis N, Pediaditakis I, Efstathopoulos P, Calogeropoulou T, Castanas E, Gravanis A (April 2011). "Neurosteroid dehydroepiandrosterone interacts with nerve growth factor (NGF) receptors, preventing neuronal apoptosis". PLoS Biology. 9 (4): e1001051. doi:10.1371/journal.pbio.1001051. PMC 3082517. PMID 21541365.
  23. ^ Pediaditakis I, Iliopoulos I, Theologidis I, Delivanoglou N, Margioris AN, Charalampopoulos I, Gravanis A (January 2015). "Dehydroepiandrosterone: an ancestral ligand of neurotrophin receptors". Endocrinology. 156 (1): 16–23. doi:10.1210/en.2014-1596. PMID 25330101.
  24. ^ a b King, Steven R. (9 November 2012). Neurosteroids and the Nervous System. Springer Science & Business Media. str. 15–16. ISBN 978-1-4614-5559-2. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  25. ^ Schwartz AG, Pashko LL (April 2004). "Dehydroepiandrosterone, glucose-6-phosphate dehydrogenase, and longevity". Ageing Research Reviews. 3 (2): 171–87. doi:10.1016/j.arr.2003.05.001. PMID 15177053.
  26. ^ a b c Ciolino HP, MacDonald CJ, Yeh GC (July 2002). "Inhibition of carcinogen-activating enzymes by 16alpha-fluoro-5-androsten-17-one". Cancer Research. 62 (13): 3685–90. PMID 12097275.
  27. ^ Häggström, Mikael; Richfield, David (2014). "Diagram of the pathways of human steroidogenesis". WikiJournal of Medicine. 1 (1). doi:10.15347/wjm/2014.005. ISSN 2002-4436.
  28. ^ Erkkola, Risto (2006). The Menopause. Elsevier. str. 5–. ISBN 978-0-444-51830-9. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  29. ^ Kleine, Bernhard; Rossmanith, Winfried G. (11 February 2016). Hormones and the Endocrine System: Textbook of Endocrinology. Springer. str. 264–265. ISBN 978-3-319-15060-4. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  30. ^ a b Pizzorno, Joseph E. (2013). Textbook of Natural Medicine. Elsevier Health Sciences. str. 711–. ISBN 978-1-4377-2333-5. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  31. ^ Filaire E, Duché P, Lac G (October 1998). "Effects of amount of training on the saliva concentrations of cortisol, dehydroepiandrosterone and on the dehydroepiandrosterone: cortisol concentration ratio in women over 16 weeks of training". European Journal of Applied Physiology and Occupational Physiology. 78 (5): 466–71. doi:10.1007/s004210050447. PMID 9809849.
  32. ^ Copeland JL, Consitt LA, Tremblay MS (April 2002). "Hormonal responses to endurance and resistance exercise in females aged 19-69 years". The Journals of Gerontology. Series A, Biological Sciences and Medical Sciences. 57 (4): B158–65. doi:10.1093/gerona/57.4.B158. PMID 11909881.
  33. ^ Mattison JA, Lane MA, Roth GS, Ingram DK (2003). "Calorie restriction in rhesus monkeys". Experimental Gerontology. 38 (1–2): 35–46. doi:10.1016/S0531-5565(02)00146-8. PMID 12543259..
  34. ^ Roberts E (February 1999). "The importance of being dehydroepiandrosterone sulfate (in the blood of primates): a longer and healthier life?". Biochemical Pharmacology. 57 (4): 329–46. doi:10.1016/S0006-2952(98)00246-9. PMID 9933021..
  35. ^ a b Alesci, Salvatore; Manoli, Irini; Blackman, Marc R. (29 December 2004). "Dehydroepiandrosterone (DHEA)". u Coates, Paul M.; Blackman, Marc R.; Cragg, Gordon M.; Levine, Mark; Moss, Joel; White, Jeffry D. (ured.). Encyclopedia of Dietary Supplements (Print). CRC Press. str. 169–. ISBN 978-0-8247-5504-1. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  36. ^ Becker, Kenneth L. (2001). Principles and Practice of Endocrinology and Metabolism. Lippincott Williams & Wilkins. str. 712–. ISBN 978-0-7817-1750-2. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  37. ^ a b Mueller JW, Gilligan LC, Idkowiak J, Arlt W, Foster PA (October 2015). "The Regulation of Steroid Action by Sulfation and Desulfation". Endocr Rev. 36 (5): 526–63. doi:10.1210/er.2015-1036. PMC 4591525. PMID 26213785.
  38. ^ Lash, Lawrence H (2005). Drug Metabolism and Transport: Molecular Methods and Mechanisms. Springer Science & Business Media. str. 353–. ISBN 978-1-59259-832-8. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  39. ^ a b Weizman, Abraham (1 February 2008). Neuroactive Steroids in Brain Function, Behavior and Neuropsychiatric Disorders: Novel Strategies for Research and Treatment. Springer Science & Business Media. str. 229–. ISBN 978-1-4020-6854-6. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  40. ^ Morfin, Robert (2 September 2003). DHEA and the Brain. CRC Press. str. 28–. ISBN 978-0-203-30121-0. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  41. ^ Karasek, Michał (2006). Aging and Age-related Diseases: The Basics. Nova Publishers. str. 66–. ISBN 978-1-59454-426-2. Nepoznati parametar |name-list-format= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  42. ^ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 2. 8. 2018. Pristupljeno 29. 8. 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  43. ^ https://www.questdiagnostics.com/hcp/intguide/EndoMetab/EndoManual_AtoZ_PDFs/DHEA.pdf
  44. ^ Banaszewska B, Spaczyński RZ, Pelesz M, Pawelczyk L (2003). "Incidence of elevated LH/FSH ratio in polycystic ovary syndrome women with normo- and hyperinsulinemia". Roczniki Akademii Medycznej W Bialymstoku. 48: 131–4. PMID 14737959.
  45. ^ a b c Elks J (14 November 2014). The Dictionary of Drugs: Chemical Data: Chemical Data, Structures and Bibliographies. Springer. str. 641–. ISBN 978-1-4757-2085-3.
  46. ^ Edith Josephy; F. Radt (1 December 2013). Elsevier's Encyclopaedia of Organic Chemistry: Series III: Carboisocyclic Condensed Compounds. Springer. str. 2608–. ISBN 978-3-662-25863-7.
  47. ^ Schwartz AG, Pashko LL (2001). "Potential therapeutic use of dehydroepiandrosterone and structural analogs". Diabetes Technology & Therapeutics. 3 (2): 221–4. doi:10.1089/152091501300209589. PMID 11478328.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

  • Labrie F, Martel C, Bélanger A, Pelletier G (April 2017). "Androgens in women are essentially made from DHEA in each peripheral tissue according to intracrinology". The Journal of Steroid Biochemistry and Molecular Biology. 168: 9–18. doi:10.1016/j.jsbmb.2016.12.007. PMID 28153489.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Dehidroepiandrosteron&oldid=3489432"