Dažbog

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Razlikovati: Dabog.
Dažbog
Дажбог.1998г.смеш.тех., бум.40,5х28.jpg
Dažbog prema prikazu iz 1998. Maksimilijana Presnjakova, savremenog ruskog umjetnika.]
Slična bića Helios
Značaj Bog sunca
Roditelji Svarog
Braća Perun, Stribog, Simargl, Trojan
Mitologija Slavenska mitologija
Ostala imena

Dažbog ili Daždbog (ruski: Дажбог[1] ili Дажьбог, staroruski: Дажьбогъ,[2][3][4][a] crkvenoslavenski: Даждьбог[2]) jest jedan od glavnih bogova spomenut u mnogim starim spisima u staroslavenskoj mitologiji i jedan od nekolicine slavenskih bogova u čije vjerovanje postoje dokazi kod svih slavenskih naroda. Dažbog je bog plodnosti, Sunca, zaštitnika svadbi, prirode, bogatstva, davanja i pomoći. Njegov otac je Svarog, vrhovni bog Neba. Njegova braća, koja po ocu Svarogu nose zajedničko ime, zovu se Svarožiči: Perun, Stribog, Simargl, Trojan i drugi. Dažbogova djeca su: Ovsenj, Koljada i Maja Zlatogorka. Njegova supruga je Živa. Prva Dažbogova supruga bila je Morana. Rastanak od Morane, simbolizovao je završetak zime.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Etimologija riječi Dažbog (Даж(д)ьбог), sastoji se od staroslavenskih riječi, a po mišljenju ruskog filologa Maxa Vasmera, daj (дажь, ruski: дай) i sreća, blagostanje (богъ), što znači onaj koji daje blagostanje.[2]

Po hrvatskom filologu slavistu i lingvistu, Vatroslavu Jagiću, teonim se obrazovao iz dvije riječi: daj bože (дажь боже, ruski: "дай, бог!"). Po Leszeku Moszyńskom, poljskom slavistu, koji smatra da je Dažbog, jednostavno slavenski pozdrav, a da su inostrani misionari shvatili to kao ime boga. Za današnjeg ruskog čovjeka, Dažbog jednostavno zvuči kao izraz Daj Bože. Zbog odsustva ubjedljivih srodnika u drugim indoevropskim jezicima, staroslavenska riječ *bog se često smatra iranskom pozajmicom, koja se odnosi na indoiranske riječi kao što su staroperzijska baga i sanskritska baga, ili barem na njihov semantički uticaj. U oba slavenska i indoiranska srodna oblika znače i "božanstvo" i "bogatstvo, udio". Dažbog bi, dakle značio doslovno onaj koji daje blagostanje. Slična božanstva kao što su Bjelobog i Crnobog nadalje dokazuju postojanje iranskog dualizma u praslavenskoj mitologiji.".[6]

Izvori podataka[uredi | uredi izvor]

Prema najstarijem ruskom ljetopisu Historija minulih ljeta (ruski: Повесть временных лет), u kojoj je opisana rana historija Kijevske Rusija, idol Dažboga (vjerovatno drveni), zajedno sa idolima Peruna, Horsa, Striboga, Simargla i Mokoša podigao je 980. n. e. na brdu kod Kijeva ispred svoje palate knez Vladimir I Svjatoslavič. Dažbog se spominje kao treći bog na spisku božanstava (poslije Peruna i Horsa). Ime Dažbog u tom spisku spominje se zajedno s imenom boga Horsa što može svjedočiti o sličnim funkcijama božanstava, ili uopće o raznim imenima jednog božanstva Sunca (iranska ili slavenska verzija). Poslije Dažboga u spisku bogova spominje se Stribog, što je dalo povoda za temu dvoje bliskih božanstava, onaj koji daje i onaj koji proširuje bogatstvo. Ime Dažboga se spominje i u Hipatijskom ljetopisu.

Prema starom ruskom epu Slovo o Igorovom pohodu (ruski: Словo о Полку Игореве), Dažbog se smatra prapredkom svih Slavena, a Slaveni unucima Dažboga. Razlog takvom vjerovanju je način kako bi se tadašnja staroslavenska plemena ujedinila, prestala sa svojim međusobnim ratovima i zaštitila od napada neslavenskih naroda. Vjerovanje da su svi Slaveni potomci Dažboga je ostalo dugo kod ruskog naroda, čak i dvjesto godina nakon prihvatanja hrišćanstva, a neki elementi staroslavenstva duboko su ušli u rusko pravoslavlje.

Folklor[uredi | uredi izvor]

Današnji izgled paganskog (Rodnovjerje) oltara sa prikazom Dažboga.

U ruskom narodnom kalendaru, Dažbogu je posvećeno mnogo praznika. Najznačajniji su:

  • 12–14. februar – Spasenje Dažboga i Veles
  • 16. februar – Veles i Dažbog
  • 18. mart – smatra se danom Dažboga
  • 6. maj – također je dan Dažboga

Dažboga su također smatrali Spasenjem, to jest, spasiteljem Zemlje Ruske, kao i njenim zaštitnikom: Stari Slaveni su vjerovali da se Dažbog vozi po nebu u zlatnim kočijama u koje su upregnuti četiri bijela konja sa vatrenom grivom i zlatnim krilima. Vjerovali su da sunčana svjetlost dolazi od vatrenog štita, kojeg Dažbog vozi sa sobom u kočijama. Ujutro i uvečer on svojom lađom, koju vuku divlje guske, patke i labudovi, prelazi okean i mora. Iz tog razloga Stari Slaveni su pripisivali osobitu moć talismanima u vidu divlje patke sa glavom konja. Nakon pokrštavanja Rusije, lik Dažboga je u nekim svojim crtama prenesen na Nikolaja Čudotvorca. Tako je i Nikolaj, kao i Dažbog nekada, postao donosilac darova, pokrovitelj i pomoćnik onih koji stradaju i onih koji mole pomoć.

Dažbog danas[uredi | uredi izvor]

Početkom jula 2011. godine u gradu Golaja Pristanj (Hersonska oblast, Ukrajina) podignut je kip Dažbogu. Nakon nekoliko dana, poslije protesta pravoslavnog sveštenstva, spomenik je srušen.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ime se često poredi s južnoslovenskim Dabog, Dajbog, koji u mitologiji predstavlja cara Zemlje.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ БСЭ 1972.
  2. ^ a b c Фасмер 1986.
  3. ^ Иванов, Топоров 1990.
  4. ^ Топоров 1995.
  5. ^ Злыгостев, Алексей. "Дабог". myths.kulichki.ru. Pristupljeno 2. 12. 2017. 
  6. ^ Petar Skok (1971), Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU: Zagreb, volume I, str. 178ff

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]