Daniel-André Tande

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Daniel-Andre Tande)
Daniel-André Tande
Lične informacije
Rođenje24. januar 1994.
Narvik
Karijera
KlubKongsberg IF
Takmiči se zaNorveška Norvešku
Lični rekord243,5 m (Planica, 2018)
Svjetski kup
Sezone2014–
Pobjede8 (+ 12 ekipnih + 1 mješovito)
Pob. postolja27 (+ 18 ekipnih + 1 mješovito)
Medalje
Olimpijske igre
Zlatna medalja – prvo mjesto Pyeongchang 2018. Ekipno
Svjetsko prvenstvo
Srebrna medalja – drugo mjesto Lahti 2017. Ekipno (v)
Svjetsko prvenstvo u letovima
Zlatna medalja – prvo mjesto Oberstdorf 2018. Pojedinačno
Zlatna medalja – prvo mjesto Tauplitz 2016. Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjesto Oberstdorf 2018. Ekipno
Zlatna medalja – prvo mjesto Planica 2020. Ekipno
Bronzana medalja – treće mjesto Vikersund 2022. Ekipno
Svjetsko juniorsko prvenstvo
Bronzana medalja – treće mjesto Val di Fiemme 2014. Ekipno
Ažurirano: 24. 3. 2024.

Daniel-André Tande norveški je skijaš-skakač.

Karijera[uredi | uredi izvor]

U Svjetskom kupu debitirao je 11. januara 2014. u austrijskom Tauplitzu na letaonici Kulm, kada je osvojio 31. mjesto, tj. za samo jedno mjesto ostao je bez plasmana u drugu seriju, ali je sljedećeg dana zauzeo 15. mjesto, osvojivši prve bodove u Svjetskom kupu. Prije toga je četiri sezone nastupao u Kontinentalnom kupu.

Bio je u sastavu norveške reprezentacije na ZOI 2014. u Sočiju, ali nije učestvovao ni u jednom od tri takmičenja.

Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2016. u Tauplitzu osvojio je zlatnu medalju u ekipnom takmičenju, što mu je prva seniorska medalja s velikih takmičenja u karijeri. Prvi plasman na pobjedničko postolje, a ujedno i prvu pobjedu ostvario je 22. novembra 2015. u njemačkom Klingenthalu, na samom početku sezone 2015/16.[1]

Dana 22. februara 2016. skokom od 136 m postavio je novi rekord skakaonice Puijo u finskom Kuopiju, koji je još od 1998. držao Masahiko Harada.

Na Novogodišnjoj turneji 2016/17. došao je do još dvije uzastopne pobjede, u Garmisch-Partenkirchenu i Innsbrucku, i bio je vodeći u ukupnom poretku nakon tri stanice, ali je u Bischofshofenu imao dosta problema s vjetrom i zauzeo tek 26. mjesto, što mu je bilo dovoljno da u ukupnom poretku ipak ostane na pobjedničkom postolju kao treći.

Na Svjetsko prvenstvu 2017. u Lahtiju s reprezentacijom Norveške osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima, što mu je prva medalja sa svjetskih prvenstava u karijeri.

Najveći pojedinačni uspjeh ostvario je na SP u letovima 2018. u Oberstdorfu osvojivši zlatnu medalju. To mu je i prvi veći pojedinačni uspjeh na velikim takmičenjima. Već sljedećeg dana Norveška je odbranila ekipnu zlatnu medalju iz Tauplitza, ponovo s Tandeom u sastavu, kao i dvije godine kasnije na Planici.

Na Olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu ostvario je najveći uspjeh u ekipnoj konkurenciji u karijeri osvojivši zlatnu medalju u ekipnim skokovima.

Veći dio sezone 2018/19. propustio je što zbog povrede, što zbog drugih zdravstvenih problema, pa je u ukupnom poretku zauzeo 35. mjesto. Nakon toga su uslijedili novi zdravstveni problemi i težak pad na Planici te dugotrajna borba za povratak u formu, s povremenim plasmanima na postolje. Na Svjetskom prvenstvu u letovima 2022. na domaćem terenu u Vikersundu osvojio je ekipnu bronzanu medalju.

Rezultati u Svjetskom kupu[uredi | uredi izvor]

Postolja[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica K-tačka HS Skok 1 Skok 2 Bodovi Plasman Pobjednik
1. 22. 11. 2015. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 142 m 140,5 m 268,7 1. —
2. 19. 2. 2016. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 126,5 m 127 m 263,0 2. Michael Hayböck
3. 23. 2. 2016. Finska Kuopio Puijo K-120 HS 127 131,5 m 127 m 257,2 2.
4. 27. 2. 2016. Kazahstan Almati Gornji gigant K-125 HS 140 140,5 m 139,5 m 310,9 3. Peter Prevc
5. 26. 11. 2016. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131,5 m 139 m 279,0 2. Severin Freund
6. 4. 12. 2016. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 136,5 m 143 m 286,7 2. Domen Prevc
7. 10. 12. 2016. Norveška Lillehammer Lysgårdsbakken K-123 HS 138 136 m 137,5 m 290,8 2.
8. 1. 1. 2017. Njemačka Garmisch-Partenkirchen Velika olimpijska K-125 HS 140 138 m 142 m 289,2 1. —
9. 4. 1. 2017. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 128,5 m —^ 125,7 1.
10. 15. 1. 2017. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 128,5 m 134,5 m 270,5 2. Kamil Stoch
11. 2. 12. 2017. Rusija Nižnji Tagil Roda K-120 HS 134 141 m 134 m 266,9 2. Richard Freitag
12. 10. 12. 2017. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 135,5 m —^ 122,5 3.
13. 4. 1. 2018. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 129,5 m 125 m 255,6 2. Kamil Stoch
14. 13. 1. 2018. Austrija Tauplitz Kulm K-200 HS 235 210,5 m 240,5 m 405,1 2. Andreas Stjernen
15. 3. 2. 2018. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 145 148 m 146,5 m 261,3 1. —
16. 11. 3. 2018. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 125 m 132 m 258,1 1.
17. 18. 3. 2018. Norveška Vikersund Vikersundbakken K-200 HS 240 231,5 m 243 m 436,6 3. Robert Johansson
18. 25. 3. 2018. Slovenija Planica Letalnica K-200 HS 240 243,5 m 234,5 m 439,6 3. Kamil Stoch
19. 24. 11. 2019. Poljska Wisła Malinka K-120 HS 134 127 m 129 m 241,4 1. —
20. 30. 11. 2019. Finska Kuusamo Rukatunturi K-120 HS 142 131 m 142 m 282,5 1.
21. 4. 1. 2020. Austrija Innsbruck Bergisel K-120 HS 130 126 m 131 m 249,3 3. Marius Lindvik
22. 28. 2. 2020. Finska Lahti Salpausselkä K-116 HS 130 124,5 m 128 m 273,3 3. Stefan Kraft
23. 10. 1. 2021. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst K-125 HS 142 138,5 m 138 m 297,0 2. Halvor Egner Granerud
24. 30. 1. 2021. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS 147 145 m 140,5 m 276,6 2.
25. 12. 2. 2021. Njemačka Klingenthal Vogtland Arena K-125 HS 140 130,5 m 141,5 m 260,2 2. Ryōyū Kobayashi
26. 6. 3. 2022. Norveška Oslo Holmenkollen K-120 HS 134 128,5 m 133,5 m 271,2 1. —
27. 5. 2. 2023. Njemačka Willingen Mühlenkopf K-130 HS-147 141,5 m 137 m 249,2 3. Halvor Egner Granerud

^ – održana samo jedna serija zbog lošeg vremena

Ekipne pobjede[uredi | uredi izvor]

Br. Datum Mjesto Skakaonica
1. 23. 1. 2016. Poljska Zakopane Wielka Krokiew
2. 22. 2. 2016. Finska Kuopio Puijo
3. 19. 3. 2016. Slovenija Planica Letalnica
4. 18. 3. 2017. Norveška Vikersund Vikersundbakken
5. 18. 11. 2017. Poljska Wisła Malinka
6. 25. 11. 2017. Finska Kuusamo Rukatunturi
7. 9. 12. 2017. Njemačka Titisee-Neustadt Hochfirst
8. 10. 3. 2018. Norveška Oslo Holmenkollen
9. 17. 3. 2018. Norveška Vikersund Vikersundbakken
10. 24. 3. 2018. Slovenija Planica Letalnica
11. 7. 3. 2020. Norveška Oslo Holmenkollen
12. 23. 1. 2021. Finska Lahti Salpausselkä

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "First win in the World Cup for Daniel-André Tande". FIS. Arhivirano s originala, 26. 11. 2015. Pristupljeno 22. 11. 2015.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Daniel-André_Tande&oldid=3584251"