Malijev likovac
| Malijev likovac Daphne malyana | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Tracheophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Malvales |
| Porodica | Thymelaeaceae |
| Rod | Daphne |
| Vrsta | D. malyana Blečić |
Malijev likovac (lat. Daphne malyana Blečić je endemska biljka iz porodice Thymelaeaceae: likovci.[1]
Opis[uredi | uredi izvor]
Malijev likovac je uvijek zeleni patuljasti, polegli grmić, obično visine 5-10 pa do 30 Prema općem habitusu izgleda kao da je srastao s okomitom stjenovitom liticom,gdje obično raste. Grane i ogranci su brojni, ali kratki i ispresavijani, sa kvrzicastim ožiljeima od ranije opalih listova. Kora mu je sivkasta ili smeđecrvena, potpuna gola. Listovi sitni, dugi oko 15–18 mm, a široki oko 6 mm. Lopatasti su, a produžuju se u kratku peteljku. Zatupljeni su, a rijetko sa malim šiljkom, kožasti. Obod im je obrubljen, lice zeleno, a naličje modrozeleno sa razasutim prileglim dlačieama.
Cvjeta u aprilu. Cvjetište je cjevasto produženo, slično ocvijeću. Dlakavo je ili gotovo golo, a nije naduveno. Na rubu cvjetišta ima 4 čašična, jajolika lapa koji su zašiljeni ili lancetasti. Kraći su od cvjetišta ili jednako dugi.
Plodnica je svilenkasto-dlakava ili skoro gola, jednodijeln, sa jednim sjemenim zametkom. Njuška tučka je sjedeća, slabo maljava. Plod je suha, jajolika, zelenkasta jednosjemena koštunica, poput bobe; rano sazrijeva.
Ekologija i rasprostranjenje[uredi | uredi izvor]
Malijev likovac raste na teško pristupačnim, okomitim krečnjačkim liticama, na nadmorskim visinama od oko 600 do 1.750 (ponegdje i 1.800) m. Na nižim visinama uspijeva na sjenovitijim staništima, dok se na višim javlja na južnim ekspozicijama. Na bosanskim planinama je obično u sastavu endemo-reliktne biljne zajednice koje, uz njega, obilježavaju vrste roda Edraianthus.
Ova vrsta je endem Jugoistočnih Dinarida. U Bosni se najčešće susreće na slijedećim planinama:
Locus classicus je u Crnoj Gori: kanjon Pive - Seljani, Rudinice, Bezuje i Mratinje (Biečić, V. 1953.).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.