Idi na sadržaj

Dedžal

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Slika iz Falname napravljene u Indiji oko 1610-1630. prikazuje Isusa kako se bori protiv Dedždžala (desno). Iza je Mehdi sa pokrivenim licem.

Dedžal (arapski: ٱلْمَسِيحُ ٱلدَّجَّالُ , romanizirano:  al-Masīḥ ad-Dajjāl, doslovno:  'Lažljivi Mesija'),[1] jest zla figura u islamskoj eshatologiji, koja se pretvara da je obećani Mesija i kasnije tvrditi da je Bog, pojavljujući se prije Sudnjeg dana prema islamskom eshatološkom narativu.[1][2] Riječ dedžal se ne spominje u Kur'anu, ali se spominje i opisuje u hadisima. U skladu s antihristom u kršćanstvu, za dedžala se vjeruje da će se pojaviti na Istoku, ali lokacija varira oviseći o različitim izvorima.[3]

Dedžal će po vjerovanju oponašati čuda koja je činio Isus, kao što je iscjeljivanje bolesnih i podizanje mrtvih uz pomoć šejtana, te da će prevariti mnoge ljude kao što su mađioničari i bludnici.[4]

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Dedžal (arapski: دجّال) je superlativ korijena dedžl, što znači "laž" ili "obmana".[5] Riječ označava "varalicu" i pojavljuje se i u sirijskom jeziku (daggāl ܕܓܠ, "lažan, prijevaran; podmukao").[3] Složenica el-Mesīḥ el-Dedžal, s određenim članom al- ("taj"), odnosi se na "obmanjivača Mesiju", specifičnog varalicu kraja vremena, lingvistički ekvivalentnog kršćanskom sirijskom mšīḥā d-daggālūtā ܡܫܝܚܐ ܕܕܓܠܘܬܐ, "pseudo-Krist, lažni Mesija".[6] Ovaj Dedžal je zlo biće koje će nastojati da se predstavlja kao pravi Mesija (Isus).[1]

Opis

[uredi | uredi izvor]

Brojne lokacije su povezane sa pojavom Dedžala, ali se obično kaže da će izaći sa istoka.[3] Obično se opisuje se kao slijep na desno oko; lijevo oko će mu biti zeleno, a pravi vjernici mogu jasno vidjeti riječi كافر (arapski za "nevjernik"). Islamski učenjaci nisu saglasni sa tim na koje oko će biti slijep, međutim, smatra se da su mu oba oka defektna – pri čemu je jedno potpuno slijepo, a drugo izbočeno.[7][8] Posjedovanje defektnog oka često se smatra da daje više moći za postizanje zlih ciljeva.[3] Vjeruje se da će proputovati u svaki grad, osim u Meku i Medinu.[9] Kao lažni Mesija, vjeruje se da će mnogi biti prevareni od njega i pridružiti se njegovim redovima, među njima beduini, mađioničari i bludnici.[2] Smatra se da će mu pomoći vojska šejtana. Ipak, smatra se da će najpouzdaniji podržavaoci biti dio Jevreja, kojima će on biti utjelovljenje Boga.[3] Dedžal će moći činiti čuda, kao što je liječenje bolesnika, podizanje mrtvih, izazivanje vegetacije na zemlji, uzrokovanje stoke da napreduje i umire, te zaustavljanje kretanja Sunca.[3] Njegova čuda će ličiti na ona koja je izvršio Isa. Na kraju, dedžala će Isa poraziti i ubiti kada ga ovaj jednostavno pogleda, i - prema nekim predajama - probije mač kroz dedžala.[3] Priroda Dedžala je dvosmislena.[1] Iako priroda njegovog rođenja ukazuje na to da su ga prve generacije muslimanskih apokaliptičara smatrale čovjekom, on se u islamskoj tradiciji identificira i kao đavo (šejtan) u ljudskom obliku.[3]

Vjeruje se da karakteristično jedno oko simbolizira duhovno sljepilo. Dakle, Dedžal, slijep za imanentni aspekt Boga, mogao je shvatiti samo transcendentni aspekt Božjeg gnjeva. Hadisi opisuju dedžala kao izokretanje dženneta i džehennema, jer bi sa sobom donio svoj džennet i džehennem, ali bi njegov džennet bio džehennem, a džehennem džennet,[10] što ponovno ukazuje na njegovu obmanjujuću prirodu.

Muslimanska eshatologija

[uredi | uredi izvor]

Sunitska eshatologija

[uredi | uredi izvor]
Minara Ise na Umajadskoj džamiji u Damasku, Sirija, za koji se smatra da je jedno od mogućih mjesta gdje će se Isa spustiti.

Sunitski muslimani su potvrdili da je Dedžal pojedinac i da će, kada se pojavi, ostati 40 dana, jedan kao godinu, jedan kao mjesec, jedan kao sedmicu, a ostatak dana kao normalni dani.[11]

Neko vrijeme nakon pojave Dedžala, Isa će se spustiti na bijeli minaret istočno od Damaska,[11] za koji se smatra da je to Isaov minaret koji se nalazi na Umajadskoj džamiji u Damasku. Spustit će se s neba noseći dvije haljine lagano obojene šafranom, a ruke će mu počivati ​​na ramenima dva anđela.[4] Kada spusti glavu, činit će se kao da mu voda teče iz kose, a kada podigne glavu, činit će se kao da mu je kosa ukrašena srebrnim biserima.[4] Svaki nevjernik koji osjeti njegov miris će umrijeti.[12]

Prema sunitskom hadisu, Dedžal će zatim biti progonjen do vrata Loda gdje će ga Isa uhvatiti i ubiti.[3][11] Isa će zatim slomiti kršćanski krst, ubiti sve svinje, ukinuti porez džizju i uspostaviti mir među svim narodima.[13]

Hadiska literatura

[uredi | uredi izvor]

Sljedeći zapis opisuje jedan od znakova dolaska Dedžala u sunitskoj eshatologiji.

Prenosi Mu'az ibn Džebel: Poslanik (s.a.v.s.) je rekao: Procvat Jerusalima će biti kada Jasrib bude u ruševinama, uništeno stanje Jasriba će biti kada dođe veliki rat, izbijanje velikog rata će biti prilikom osvajanja Carigrada, a osvajanje Carigrada kada se pojavi Dedžal (Antikrist). On (Poslanik) se udario rukom po bedru ili ramenu i rekao: Ovo je istina kao što si ovdje ili dok sjediš (misleći na Mu'aza ibn Džebela).[14]

Thawban ibn Kaidad prenosi da je Poslanik Muhammed rekao:

U mom ummetu će biti 30 dedžala. Svaki će tvrditi da je poslanik; ali ja sam posljednji od poslanika (Pečat poslanika) i neće biti poslanika poslije mene.

— Prenosi Ahmed ibn Hanbel kao pouzdan hadis. Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Sud neće nastupiti dok se dvije velike grupe ne sukobe jedna protiv druge, nakon čega će biti veliki broj žrtava na obje strane i dok će oni slijediti jednu te istu vjersku doktrinu, dok se ne pojavi oko 30 dedžala, i svaki od njih će tvrditi da je Allahov poslanik..."

— Buharijin "Sahih", tom 9, knjiga 88: Nevolje i kraj svijeta, hadis broj 237.[15]

Poslanik Muhammed, je također izjavio da će posljednji od ovih dedžala biti islamski Antihrist, el-Masih ed-Dedžal (doslovno 'Lažni Mesija').[1] Dedžal se nikada ne spominje u Kur'anu, ali se spominje i opisuje u hadiskoj literaturi.[1] Kao i u kršćanstvu, kaže se da se Dedžal pojavljuje na istoku, iako se specifična lokacija razlikuje među različitim izvorima.[3] Dedžal će imitirati čuda koja čini Isa, poput liječenja bolesnih i oživljavanja mrtvih, što se ovo drugo čini uz pomoć demona (Šejatin). On će prevariti mnoge ljude, poput tkalaca, mađioničara, mješanaca i djece prostitutki, ali većina njegovih sljedbenika bit će Jevreji.[3] Prema islamskoj eshatološkoj naraciji, događaji vezani za posljednju bitku prije Sudnjeg dana odvijat će se sljedećim redoslijedom:

11 Hadisi također izvještavaju o "Velikim znakovima" kraja vremena, koji uključuju pojavu Antikrista (Dedžala) i ponovni pojavak poslanika Isaa (Isusa) da mu se pridruži u bitci kod Dabika u Siriji, kao i dolazak Mehdija, "vođenog". Kao što kaže još jedan hadis koji se pripisuje Aliju ibn Ebiju Talibu, "Većina Dedžalovih sljedbenika su Jevreji i djeca bluda; Bog će ga ubiti u Siriji, na prijevoju zvanom Afik, nakon što prođu tri sata od dana, od Isusove ruke".[16]

Jevrejima je prorečeno da će biti sljedbenici dedžala, kako prenosi Anas bin Malik:

Sedamdeset hiljada Jevreja iz Isbahana slijedit će Dedžala, noseći tajalise.[17]

—Sahih Muslim 2944[18]

Samra ibn Džundab prenosi da je jednom Poslanik Muhammed, dok je držao ceremonijalni govor prilikom pomračenja Sunca, rekao:

"Zaista, Allaha mi, Posljednji čas neće doći dok se ne pojavi 30 dedžala, a posljednji će biti Jednooki Lažni Mesija."

—Prenose ga Imam Ahmed i Imam Tabarani kao pouzdan hadis.

Enes ibn Malik prenosi da je Muhammed rekao:

"Nema nijednog proroka koji nije upozorio Ummet na tog jednookog lažljivca; on je jednook, a tvoj Gospodar nije jednook.[19] Dedžal je slijep na jedno oko[20] Na njegovom čelu su slova k. f. r. (Kafir)[19] između očiju Dedžala[21] koja bi svaki musliman mogao pročitati."[20][22]

— Sahih Muslim, Knjiga 41: Knjiga o previranjima i predznacima Posljednjeg časa, Poglavlje 7: Previranjima će se dizati poput valova okeana, Hadis 7007-7009.

Mehdi (doslovno 'onaj koji je na pravom putu') je iskupitelj prema islamu.[23] Baš kao i Dedžal,[1] Mehdi se nikada ne spominje u Kur'anu, ali se njegov opis može naći u hadiskoj literaturi;[23] prema islamskoj eshatološkoj naraciji, on će se pojaviti na Zemlji prije Sudnjeg dana.[1][24][25] U vrijeme Drugog dolaska Krista, prorok Isa će se vratiti da porazi i ubije el-Mesiha ed-Dedžala.[1] Muslimani vjeruju da će i Isa i Mehdi osloboditi svijet od nepravde i tiranije, osiguravajući mir i spokoj.[26] Na kraju, Mehdi i Isa će ubiti Dedžala na vratima Luda, koja će se, nakon što vide Dedžala, polako otopiti (poput soli u vodi).[3]

Od 1980-ih, popularni islamski pisci, poput Sejida Ejuba iz Egipta, krivili su snage Dedžala za preuzimanje islamskog svijeta od strane zapadnih država.[27]

Eshatologija Dvanaestoimamizma

[uredi | uredi izvor]
Džamija Jamkaran u Komu, Iran, popularno je mjesto hodočašća za šiitske muslimane. Lokalno vjerovanje kaže da se 12. šiitski imam - obećani Mehdi prema dvanaestoimamcima - jednom pojavio i molio se u Jamkaranu.

U denominaciji šiitskog islama Dvanaestoimamizma, jedan od znakova ponovnog pojavljivanja Mehdija, kojeg smatraju svojim 12. imamom iz Ehli-Bejta ("Porodice Muhamedove"), jeste pojava Dedžala.[28]

"Ko poriče Mehdija, poriče Boga, a ko prihvati Dedžala, poriče Boga (postaje nevjernik)." Ovaj šiitski hadis koji se pripisuje Muhamedu snažno naglašava povratak Dedžala i događaj ponovnog pojavljivanja Mehdija.[29]

Hadiska literatura

[uredi | uredi izvor]

Slijedi dvanaestoimamski šiitski hadisi na temu Dedžala, odlomak iz duže propovijedi Alija ibn Ebu Taliba:

Prenosi Ebu Dža'fer Muhammed ibn 'Ali ibn Babavajh el-Kumi u "Kamalu-din ve tamam al-ni'mah", knjiga 2, poglavlje 47, hadis 1:

Prenosi nam Muhammed bin Ibrahim bin Išak da je rekao: Prenosi nam Abdul Aziz bin Jahja Jaludi u Basri: Prenosi nam Husain bin Maaz: Prenosi nam Kais bin Hafs: Prenosi nam Junus bin Arqam od Ebi Jasara Šaibanija od Zahhaka bin Muzahima od Nazala bin Sabre da je rekao:

Asbagh bin Nubatah je ustao i rekao: "O Maula! Ko bi bio Dedžal?" On (Imam Ali) je odgovorio: "Ime Dedžala je Said bin Said. Stoga je nesretan onaj ko ga podržava. A sretni su oni koji ga poriču. Izaći će iz sela Jaudija u Isfahanu. Na njegovom čelu bit će ugravirano: 'Kafir' (nevjernik), što će biti čitljivo i pismenima i nepismenima.

Skočit će u mora. Sunce će ga pratiti. Planina dima će ga slijediti, a bijela planina će ga slijediti, što će se u vrijeme gladi zamijeniti za planinu hrane (hljeba). Bit će postavljen na bijeli pepeo. Jedan korak tog pepela bit će dug jednu milju. Do kojeg god izvora ili bunara dođe, zauvijek će se osušiti. Glasno će vikati, što će se čuti svima na istoku i zapadu, od džina, ljudi i šejtana."[30][29]

Rekao bi svojim sljedbenicima da je on njihov Gospodar, dok bi on bio jednooki čovjek s ljudskim potrebama, a Bog nema nikakve potrebe niti ima oko. Muhammed je snažno upozorio svoje ashabe i vjernike na ovu obmanjujuću tvrdnju. Prema predaji, "Dedžala će zaista roditi njegova majka u Kusu u Egiptu, a između njegovog rođenja i pojave proći će trideset godina. Šiitski izvještaji o Isi navode da će se spustiti na istočna vrata Damaska, a zatim će se pojaviti na Istoku gdje će mu biti dodijeljen kalifat." Ovo je predaja Nu'ajma bin Hammada, a također i prema hadisu Jassasaha, "priča se da je zatvoren u opatiji ili palači na ostrvu u Šamu ili Jemenskom moru. Neki hadisi izvještavaju da će izaći iz Horasana, dok neki kažu da će se pojaviti na mjestu između Šama i Iraka."[29] Ljudi će biti prevareni njegovom magijom i čarolijom zbog kojih će biti lažno proglašen Mesijom. Prvog dana njegovog pojavljivanja, sedamdeset hiljada Jevreja će ga slijediti. Nosit će zelene kape. Smatrat će ga svojim obećanim spasiteljem; onim koji je opisan u njihovim svetim knjigama. Pravi uzrok njihove vjere bilo bi njihovo neprijateljstvo prema muslimanima. Dža'fer es-Sadik prenosi od Poslanika Muhammeda da će većina Dedžalovih sljedbenika biti ljudi iz vanbračnih veza, navikli pijanci, pjevači, muzičari, beduini i žene. Putovat će po cijelom svijetu osim Meke i Medine. Zemlja će biti pod njegovom kontrolom do te mjere da će se čak i ruševine pretvoriti u blaga, a zemlja će na njegovu naredbu nicati vegetacijom. Čim siđe, narediće rijeci da teče, a zatim se vrati, a zatim presuši. Rijeka će slijediti njegovu naredbu. Čak će i planine, oblaci i vjetar biti pod njegovom kontrolom. Zbog toga će se njegovi sljedbenici postepeno povećavati, što će ga na kraju natjerati da se proglasi Bogom.[28] Hadis od Poslanika ukazuje na stanje svijeta. Rekao je: "Pet godina prije Dedžalovog dolaska bit će suša i ništa se neće obrađivati. Tako da će svi papkari nestati." Nakon njegovog dolaska, svijet će se suočiti s velikom gladi. Imat će hranu i vodu sa sobom. Mnogi ljudi će prihvatiti njegov zahtjev samo za malo hrane i vode. Širit će ugnjetavanje i tiraniju širom svijeta.[28] Glavni cilj Dedžala bit će nered i iskušenje ljudi. Onaj ko ga slijedi bit će izopćen iz islama, a onaj ko ga porekne bit će vjernik.[28]

Kada se Mehdi ponovo pojavi, imenovat će Isu (Isusa) za svog predstavnika. Isa će ga napasti i uhvatiti na vratima Ludda (današnji 'Lod' blizu Tel Aviva)[31][32][28] Prema Alijevim predajama, kada se Mehdi vrati, on će predvoditi molitve, a Isa će ga slijediti. Čim Dedžal vidi Isu, Dedžal će se rastopiti poput olova. Ali spominje Dedžalov poraz u jednoj od svojih propovijedi, rekavši da će Dedžal krenuti prema Hidžazu i da će ga Isa (Isus) presresti na prolazu Harša. 'Isa će uputiti strašan krik na njega i zadati mu odlučujući udarac.' Muhammed el-Bakir je prenio da u vrijeme kada se Dedžal pojavi, ljudi neće znati za Boga, što će Dedžalu olakšati da sebe proglasi Bogom.

Ahmadijska eshatologija

[uredi | uredi izvor]

Proročanstva o pojavi Dedžala u Ahmadijskim učenjima tumače se kao označavanje specifične grupe nacija usmjerenih na lažnu teologiju (ili kristologiju) umjesto pojedinca, pri čemu se Dedžal u jednini spominje kao njegovo jedinstvo kao sistema, a ne kao njegova lična individualnost. Konkretno, Ahmadije identificiraju Dedžala kolektivno s misionarskom ekspanzijom i kolonijalnom dominacijom evropskog kršćanstva širom svijeta, razvojem koji je započeo ubrzo nakon muslimanskog osvajanja Carigrada, s dobom otkrića u 15. stoljeću, a ubrzan Industrijskom revolucijom.[33][34][35][36][37] Kao i kod drugih eshatoloških tema, Mirza Gulam Ahmad, osnivač Ahmadijskog pokreta, opširno je pisao o ovoj temi.

Identifikaciju Dedžala, uglavnom s kolonijalnim misionarima, izveo je Gulam Ahmad povezivanjem hadiskih tradicija o njemu s određenim kur'anskim odlomcima kao što su, između ostalog, opis u hadisu o pojavi Dedžala kao najveće nevolje od stvaranja Adema, uzet u vezi s kur'anskim opisom obožavanja Isusa kao najvećeg grijeha; upozorenje samo na navodne propuste Jevreja i kršćana u el-Fatihi - i odsustvo bilo kakvog upozorenja posebno protiv Dedžala; proročki hadis koji je propisao učenje prvih i završnih deset ajeta osamnaestog poglavlja Kur'ana (el-Kahf) kao zaštitu od nereda Dedžala, od kojih prvi govore o narodu "koji Bogu dodjeljuje sina", a drugi o onima čiji su životi u potpunosti posvećeni potrazi i proizvodnji materijalnih dobara; i opisi perioda Dedžalove vladavine koji se poklapa s dominacijom kršćanstva.[38][39] Atributi Dedžala, kako su opisani u hadiskoj literaturi, stoga se uzimaju kao simbolični prikazi i tumače na način koji bi ih učinio kompatibilnim s kur'anskim čitanjima i ne bi ugrozio jedinstvene atribute Boga u islamu. Na primjer, Dedžal, koji je slijep na desno oko, dok mu je lijevo oko veliko i vid oštar, ukazuje na to da je lišen vjerskog uvida i duhovnog razumijevanja, ali izvrstan u materijalnim i naučnim dostignućima.[40] Slično tome, Dedžal koji nije ušao u Meku i Medinu tumači se u odnosu na neuspjeh kolonijalnih misionara u dosezanju ova dva mjesta.[41]

Poraz Dedžala

[uredi | uredi izvor]

Poraz Dedžala u ahmadijskoj eshatologiji dogodit će se snagom argumenta i odbijanjem njegovih nedaća kroz sam dolazak Mesije, a ne kroz fizičko ratovanje,[42][43] pri čemu će se Dedžalova moć i utjecaj postepeno raspadati i na kraju omogućiti da prepoznavanje i obožavanje Boga, zajedno s islamskim idealima, prevlada širom svijeta u periodu sličnom vremenskom periodu koji je bio potreban da se novonastalo kršćanstvo uzdigne kroz Rimsko Carstvo (vidi Sedam mučenika u Efesu).[44] Posebno, učenje da je Isus bio smrtnik koji je preživio raspeće i umro prirodnom smrću, kako ga je predložio Gulam Ahmad, neki naučnici smatraju potezom neutraliziranja kršćanskih soteriologija Isusa i projiciranja superiorne racionalnosti islama.[45][46][47][48] 'Ludova vrata' (Bāb al-Ludd) o kojima se u hadiskoj literaturi govori kao o mjestu gdje će Dedžal biti ubijen (ili zarobljen)[49] u ovom se kontekstu shvaćaju kao ukazivanje na pobijanje kršćanskih propovjednika putem rasprave u svjetlu Kur'ana (19:97). Hadis je također izvana povezan s Ludgateom u Londonu, najzapadnijom tačkom gdje se smatra da je Sveti Pavao - za kojeg muslimani vjeruju da je glavni kvaritelj Isusovih izvornih učenja - propovijedao prema Soninijevom rukopisu Djela apostolskih i drugim crkvenim djelima koja prethode njegovom otkriću. Po dolasku u London 1924, Gulam Ahmadov sin i drugi nasljednik, Mirza Baširudin Mahmud, uputio se direktno na ovo mjesto i predvodio dugu molitvu ispred ulaza u Katedralu Svetog Pavla prije nego što je postavio temelje za džamiju u Londonu.[50][51]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b c d e f g h i Farhang, Mehrvash (2017). "Dajjāl". u Madelung, Wilferd; Daftary, Farhad (ured.). Encyclopaedia Islamica. Prevod: Negahban, Farzin. Leiden and Boston: Brill Publishers. doi:10.1163/1875-9831_isla_COM_035982. ISSN 1875-9823.
  2. ^ a b Siddiqi, Shazia (17 January 2020). "The Antichrist of Islamic tradition". Olean Times Herald (jezik: engleski). Pristupljeno 2021-08-06.
  3. ^ a b c d e f g h i j k l "Sahih Muslim 2937a - The Book of Tribulations and Portents of the Last Hour - كتاب الفتن وأشراط الساعة - Sunnah.com - Sayings and Teachings of Prophet Muhammad (صلى الله عليه و سلم)". sunnah.com. Pristupljeno 2021-08-11.
  4. ^ a b c "Sahih Muslim 2937a - The Book of Tribulations and Portents of the Last Hour - كتاب الفتن وأشراط الساعة - Sunnah.com - Sayings and Teachings of Prophet Muhammad (صلى الله عليه و سلم)". sunnah.com. Pristupljeno 2021-08-11.
  5. ^ Wahiduddin, Khan (2011). The Alarm of Doomsday. Goodword Books. str. 18.
  6. ^ J. Payne-Smith (1903). A Compendious Syriac Dictionary. Oxford: Clarendon Press. str. 83.
  7. ^ "54 The Book of Tribulations and Portents of the Last Hour". sunnah.com.
  8. ^ "Description of Dajjal's Eyes". Hadith Answers.
  9. ^ Abu-Rabi', Ibrahim. The Blackwell Companion to Contemporary Islamic Thought. str. 209.
  10. ^ Lewisohn, L., Shackle, C. (2006). Attar and the Persian Sufi Tradition: The Art of Spiritual Flight. Vereinigtes Königreich: Bloomsbury Publishing.
  11. ^ a b c "Sunan Abi Dawud 4321". sunnah.com. Pristupljeno 17 July 2020. In-book reference: Book 39 (Battles), Hadith 31; English translation: Book 38, Hadith 4307
  12. ^ "Sahih Muslim 2937a". sunnah.com. Pristupljeno 2021-06-17. In-book reference: Book 54 (Tribulations and Portents of the Last Hour), Hadith 134; Reference: Sahih Muslim 2937a
  13. ^ "Sunan Ibn Majah 4077". sunnah.com. Pristupljeno 2020-08-16. In-book reference: Book 36 (Tribulations), Hadith 152; English translation: Vol. 5, Book 36, Hadith 4077
  14. ^ "Sunan Abi Dawud 4294". sunnah.com. Pristupljeno 17 July 2020.; In-book reference: Book 39 (Battles), Hadith 4; English translation: Book 38, Hadith 4281, Hasan
  15. ^ Šablon:Hadith-usc
  16. ^ Gallagher, Eugene (28 February 2020). "Millennialism". Oxford Research Encyclopedia of Religion. Oxford: Oxford University Press. doi:10.1093/acrefore/9780199340378.013.125. ISBN 9780199340378. Pristupljeno 17 January 2022.
  17. ^ Persian shawls
  18. ^ "Sahih Muslim - Arabic-English (7 Vol. Set)" – preko Internet Archive.
  19. ^ a b Šablon:Hadith-usc
  20. ^ a b Šablon:Hadith-usc
  21. ^ Šablon:Hadith-usc
  22. ^ "The Signs Before the Day of Judgment by Ibn Kathîr". Qa.sunnipath.com. 2005-07-03. Arhivirano s originala, 2012-03-15. Pristupljeno 2012-05-24.
  23. ^ a b Madelung, Wilferd (1986). "al-Mahdī". u Bosworth, C. E.; van Donzel, E. J.; Heinrichs, W. P.; Lewis, B.; Pellat, Ch. (ured.). Encyclopaedia of Islam, Second Edition. 5. Leiden: Brill Publishers. doi:10.1163/1573-3912_islam_COM_0618. ISBN 978-90-04-16121-4.
  24. ^ Martin 2004: 421
  25. ^ Glasse 2001: 280
  26. ^ Momen 1985: 166-8
  27. ^ Akyol, Mustafa (3 October 2016). "The Problem With the Islamic Apocalypse". The New York Times. New York Times. Pristupljeno 29 January 2022.
  28. ^ a b c d e "Signs of the Reappearance of the Imam of the Time (a.s.)". Al-Islam.org. 13 December 2016.
  29. ^ a b c "Al-Dajjal (Impostor)". Al-Islam.org. 28 February 2020.
  30. ^ Abu Ja'far Muhammad ibn 'Ali ibn Babawayh al-Qummi. "Chapter 47: Narration regarding Dajjal (anti-Christ)". Kamal al-din wa tamam al-ni'mah. 2. Tehran: Dar al-Kutub al-Islamiyya.
  31. ^ Sahih Muslim (Dhikr ad-Dajjal)
  32. ^ "His Second Coming". Al-Islam.org. 18 November 2013.
  33. ^ Glassé, Cyril; Smith, Huston (2003). The New Encyclopedia of Islam. Altamira Press. str. 33. ISBN 0-7591-0190-6.
  34. ^ Jonker, Gerdien (2015). The Ahmadiyya Quest for Religious Progress: Missionizing Europe 1900-1965. Brill Publishers. str. 77. ISBN 978-90-04-30529-8.
  35. ^ Valentine, Simon (2008). Islam and the Ahmadiyya jamaʻat: history, belief, practice. Columbia University Press. str. 148. ISBN 978-0-231-70094-8.
  36. ^ Malik Ghulam Farid, et al. Al-Kahf, The Holy Quran with English Translation and Commentary Vol. III, p.1479
  37. ^ Muhammad Ali. (1992) The Antichrist and Gog and Magog Arhivirano 1. 7. 2018. na Wayback Machine, Ohio: Ahmadiyya Anjuman-i Ishāʿat-i Islām
  38. ^ Mirza Ghulam Ahmad, (2005), The Essence of Islam, Vol. III Arhivirano 11. 11. 2017. na Wayback Machine, Tilford: Islam International, p.290
  39. ^ Muhammad Ali. (1992) The Antichrist and Gog and Magog Arhivirano 1. 7. 2018. na Wayback Machine, Ohio: Ahmadiyya Anjuman-i Ishāʿat-i Islām, pp.12-14
  40. ^ Muhammad Ali. (1992) The Antichrist and Gog and Magog Arhivirano 1. 7. 2018. na Wayback Machine, Ohio: Ahmadiyya Anjuman-i Ishāʿat-i Islām, pp.19-20
  41. ^ Mirza Ghulam Ahmad, (2005), The Essence of Islam, Vol. III Arhivirano 11. 11. 2017. na Wayback Machine, Tilford: Islam International, p.290
  42. ^ Muhammad Ali. (1992) The Antichrist and Gog and Magog Arhivirano 1. 7. 2018. na Wayback Machine, Ohio: Ahmadiyya Anjuman-i Ishāʿat-i Islām, pp.57-60
  43. ^ Mirza Masroor Ahmad, (2006). Conditions of Bai'at and Responsibilities of an Ahmadi Arhivirano 28. 12. 2010. na Wayback Machine, Surrey: Islam International, p.184
  44. ^ Valentine, Simon (2008). Islam and the Ahmadiyya jamaʻat: history, belief, practice. Columbia University Press. str. 148–9. ISBN 978-0-231-70094-8.
  45. ^ Francis Robinson.‘The British Empire and the Muslim World' in Judith Brown, Wm Roger Louis (ed) The Oxford History of the British Empire: Volume IV: The Twentieth Century. Oxford University Press, 1999, p. 411. "At their most extreme religious strategies for dealing with the Christian presence might involve attacking Christian revelation at its heart, as did the Punjabi Muslim, Ghulam Ahmad (d. 1908), who founded the Ahmadiyya missionary sect. He claimed that he was the messiah of the Jewish and Muslim tradition; the figure known as Jesus of Nazareth had not died on the cross but survived to die in Kashmir."
  46. ^ Yohanan Friedmann. Prophecy Continuous: Aspects of Ahmadi Religious Thought and its Medieval Background Oxford University Press, 2003, p. 114. "He [Ghulam Ahmad] realized the centrality of the crucifixion and of the doctrine of vicarious atonement in the Christian dogma, and understood that his attack on these two was an attack on the innermost core of Christianity "
  47. ^ Kambiz GhaneaBassiri. A History of Islam in America: From the New World to the New World Order Cambridge University Press, 2010, p. 208. "Ghulam Ahmad denied the historicity of Jesus' crucifixion and claimed that Jesus had fled to India where he died a natural death in Kashmir. In this way, he sought to neutralize Christian soteriologies of Christ and to demonstrate the superior rationality of Islam."
  48. ^ Valentine, Simon (2008). Islam and the Ahmadiyya jamaʻat: history, belief, practice. Columbia University Press. str. 21. ISBN 978-0-231-70094-8. "Proclaiming himself as reformer of Islam, and wanting to undermine the validity of Christianity, Ahmad went for the theological jugular, the foundational teachings of the Christian faith. 'The death of Jesus Christ' explained one of Ahmad's biographers ‘was to be the death-knell of the Christian onslaught against Islam'. As Ahmad argued, the idea of Jesus dying in old age, rather than death on a cross, as taught by the gospel writers, 'invalidates the divinity of Jesus and the doctrine of Atonement'."
  49. ^ 'Gate of Lud' Abul Husayn Muslim ibn al-Hajjaj Qushayri al-Nishapuri. Sahih Muslim. Of the Turmoil & Portents of the Last Hour. No 7015
  50. ^ Geaves, Ron (2017). Islam and Britain: Muslim Mission in an Age of Empire. Bloomsbury Publishing. str. 138. ISBN 978-1-4742-7173-8.
  51. ^ Shahid, Dost Mohammad, Tarikh e Ahmadiyyat vol IV. Arhivirano 7. 8. 2011. na Wayback Machine str. 446.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Dedžal&oldid=3734028"