Dedaga Čengić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku potrebna je jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Spelling icon.svg Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

Derviš-paša Dedaga Čengić, sin Smail-age Čengića, osmanlijski zborni zapovijednik, rođen je u Lipniku (Gacko u Kuli Fazlagića ) oko 1823. godine, umro 1874. godine Konjicu na putu iz Gacka za Sarajevo. Naslijedio je svoga oca poslije pogibije kao vojnik od 18. godina. Vodio je vojsku na Drobnjake i Pivu da osveti oca Smail-agu Čengića. U boju na Tušinama porazio je Crnogorce, a u boju sa Dragom Kovačevićem, najvećim crnogorskim junakom, izvojevao je pobjedu.

Dedaga Čengić 1841. godine osvećuje oca Smail-agu

Dedaga Čengić iskupio je vojsku u januaru 1841. godine i potukao Drobnjake i Moračane i tako osvetio svog oca, posjekavši 170 glava i popalivši više sela. Povratkom u [Gacko] okitio je mezar Smail-age posječenim glavama. Uz Dedagu Čengića u tom boju istakao se Mustafa (Mujo) Tanović iz Breštica (Breščanin), jer je Dedagi donio tri posječene glave.

Od 1855. godine je sevdžed - zapovjednik graničara u činu nuvalaja (pukovnika). Tu dužnost vršio je punih 20 godina. Za vojničke zasluge 1869. godine imenovan je pasom (titula današnjeg generala). Bio je najomiljeniji Čengić među Gačanima.

Živio je u Sarajevu, gdje je izgradio vilu, u dijelu Sarajeva koji se i danas zove Čengić Vila.

Ali-hodžina džamija obnovljena je iz sredstava Vakufa kojeg je Dedaga ostavio u Mostaru. Mostarci su ovu džamiju poslije obnove zvali i Dedagina džamija. (Hamdija Kreševljaković, "Čengići", Sarajevo 1959., str.22 i 23). Prema navedenom dokumentu Vakufske direkcije u Sarajevu Vakuf džaniije Derviš-paše (Dedage) Čengića na Raljevini (Ali-hodžine džamije) sačinjavao je ova dobra: kuća 222 m2, kuća 212 m2, voćnjak 916 m2 i džamija 1080 m2 - ukupno 2430 m2.

Njegova kćerka Almasa-hanuma, majka je velikana Bosne Safvet-beg Bašagića. Jos su tri sina ostala iza njega. Zalagao se za unaprijeđenje vjere. Umro je 1874. godine, na putu u Sarajevo i sahranjen je kraj čaršijske džamije u Konjicu, gdje mu je i mezar. Nad grobom Čengića je masivan i ukrašen kameni sarkofag na koji su postavljena dva nišana. Uzglavni nišan je završen plitkim fesom i kićankom, a nožni je ukrašen lozom sa grozdovima. I na vrhu nožnog spomenika se nalazi ukrašeno ispupčenje. Spomenik se nalazi u posebnoj gvozdenoj ogradi. Na uzglavnom nišanu na dvije strane je uklesan sljedeći hronogram u pjesmi na turskom jeziku sa talik-pismom: „On (Allah), Ugledna ličnost, ešraf I hanedan live Gacka, Njegova ekselencija, junak, Čengić Dede Paša, Volio je potomstvo vjerovjesnika Mustafe (Muhameda) i pomagao vjeru. Ovaj borac za vjeru u Hercegovini, Najiskrenije se zalagao za unapređenje vjere. Da bi pomogao u borbi, odlučio se i krenuo Prema Nikšiću gdje se razbolio. I ne izliječivši se predao je dušu, A na smrtnom času preporuči dvojici svojih sinova strpljivost Taj iskreni i junačni borac.

Drugu polovinu kronograma čitaj na drugoj strani:

On (Allah) Pogledaj moje stanje i iz njeg crpi pouku, Pa nemoj imati pouzdanja u ovaj svijet, Jer je on bez ikakve stalnosti i milosti, Zato neka te život ne zavede i iskoristi ga na putu istine, A na tom putu najbolje djelo je borba (na božjem putu). Borbu je preporučivao i Allahov vjerovjesnik, Djeco i prijatelji ne zanemarujte borbu, Jer je borba... Nakon ove preporuke izgovori Hu (Allah) i predade dušu vječnosti, .. .. Bože neka je Dedo-paši mjesto u dženetu Meva. Godina 1292.“ (1874)

Ispod ovog natpisa je i sljedeći tekst pisan latinicom:

Derviš-paša Čengić Otomanski zborni zapovjednik Umro godine 1874.“


(Hajrudin Ćurić, Crnogorsko hercegovački odnosi, Gajret 1931, str.227)

(Gatački Ključ i Cernica, Šaćir Škaljić i Ibrahim Mehić, str. 68-79)