Dehidracija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dehidracija
Medicinske sestre podstiču pacijenta da pije rastvor za oralnu rehidraciju u liječenju kombinacije dehidracije i hipovolemijske sekundarne kolere. Kolera dovodi do gubitka GI i viška slobodne vode (dehidracija) i natrija (otuda smanjenje volumena ECF-hipovolemije).
SpecijalnostIntenzivna medicina
KomplikacijeŠok niskog volumena krvi (hipovolemijski šok), napadi, problemi s mokraćom i bubrezima, toplotne ozljede.[1]
Uobičajeno pojavljivanjeBilo koja dob
PrognozaUz liječenje, normalan život

U fiziologiji, dehidracija je nedostatak ukupne tjelesne vode,[2] sa pratećim poremećajem metaboličkih procesa. Nastaje kada gubitak slobodne vode premašuje unos slobodne vode, obično zbog vježbanja, bolesti ili visoke temperature okoline. Blaga dehidracija također može biti uzrokovana diurezom uronjavanja, što može povećati rizik od dekompresijske bolesti kod podvodnih ronilaca.

Većina ljudi može tolerirati smanjenje ukupne količine vode u tijelu za 3–4% bez poteškoća ili štetnih posljedica po zdravlje. Smanjenje od 5–8% može uzrokovati umor i vrtoglavicu. Gubitak preko deset posto ukupne tjelesne vode može uzrokovati fizičko i psihičko pogoršanje, praćeno jakom žeđi. Smrt se javlja gubitkom između petnaest i dvadeset pet posto vode u tijelu.[3] Blagu dehidraciju karakterizira žeđ i opća nelagodnost i obično se rješava oralnom rehidracijom.

Dehidracija može uzrokovati hipernatremiju (visok nivo iona natrija u krvi) i razlikuje se od hipovolemije (gubitak volumena krvi, posebno krvne plazme).

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Boja urina kao pokazatelj hidratacije
Ultrazvuk krvnih sudova vrata koji podržava dijagnozu teške dehidracije[4]

Karakteristike dehidracije uključuju žeđ i neurološke promjene kao što su glavobolja, opća nelagoda, gubitak apetita, smanjen volumen mokraće (osim ako su uzrok dehidracije poliurija), konfuzija, neobjašnjivi umor, ljubičasti nokti na rukama i napadi. Simptomi dehidracije postaju sve ozbiljniji s većim ukupnim gubitkom vode u tijelu. Dokazano je da gubitak vode u tijelu od 1–2%, koji se smatra blagom dehidracijom, narušava kognitivne performanse.[5] Dok se kod ljudi starijih od 50 godina osjećaj žeđi smanjuje s godinama, studija je pokazala da nema razlike u unosu tekućine između mladih i starih ljudi.[6] Mnogi stariji ljudi imaju simptome dehidracije. Dehidracija doprinosi morbiditetu kod starije populacije, posebno u uslovima koji promovišu neosjetljiv gubitak vode, kao što je vruće vrijeme. Cochraneov pregled na ovu temu definirao je dehidraciju zbog gubitka vode kao "ljude sa osmolalnošću seruma od 295 mOsm/kg ili više" i otkrio da je glavni simptom kod starijih osoba (ljudi starijih od 65 godina) umor.[7]

Uzrok[uredi | uredi izvor]

Faktori rizika za dehidraciju uključuju, ali nisu ograničeni na: naprezanje po vrućem i vlažnom vremenu, stanovanje na velikim nadmorskim visinama, atletiku izdržljivosti, starije odrasle osobe, dojenčad, djecu i osobe koje žive s hroničnim bolestima.[8]

Dehidracija također može biti nuspojava mnogih različitih tipova lijekova i pripravaka.[9]

Čini se da su kod starijih osoba glavni uzroci dehidracije prigušen odgovor na žeđ ili neadekvatna mogućnost pristupa slobodnoj vodi zbog viška slobodne vode (posebno povezanih s hiperglikemijom).[10] Višak slobodne vode ili hipotonijske vode može napustiti tijelo na dva načina – osjetljiv gubitak kao što su osmotska diureza, znojenje, povraćanje i proljev i neosjetljiv gubitak vode, koji se javlja uglavnom kroz kožu i respiratorni trakt. Kod ljudi, dehidracija može biti uzrokovana širokim spektrom bolesti i stanja koja narušavaju homeostazu vode u tijelu. Oni se javljaju prvenstveno zbog smanjene žeđi/pristupa vode ili prekomjernog nivoa natrija.[11]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dehidracija nastaje kada unos vode ne nadomješta slobodnu vodu izgubljenu zbog normalnih fizioloških procesa, uključujući disanje, mokrenje, znojenje ili drugih uzroka, uključujući proljev i povraćanje. Dehidracija može biti opasna po život kada je teška i dovesti do napada ili respiratornog zastoja, a također nosi rizik od osmotskog cerebralnog edema ako je rehidracija prebrza.[12]

Termin "dehidracija" se ponekad pogrešno koristio kao proxy za odvojeno, povezano stanje zvano hipovolemija, što se posebno odnosi na smanjenje volumena krvne plazme. To dvoje se reguliše kroz nezavisne mehanizme kod ljudi; razlika je važna u vođenju liječenja.[13]

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Za rutinske aktivnosti, žeđ je obično adekvatan vodič za održavanje odgovarajuće hidratacije.[14] Minimalni unos vode će varirati pojedinačno u zavisnosti od težine, okruženja, ishrane i genetičke osnove.[15] Uz vježbanje, izlaganje vrućim sredinama ili smanjen odgovor na žeđ može biti potrebna dodatna voda. Kod sportista na takmičenjima, pijenje za žeđ optimizira performanse i sigurnost, uprkos gubitku težine, a od 2010. nije bilo naučnog istraživanja koje pokazuje da je korisno biti ispred žeđi i održavati težinu tokom vježba.[16]

U toplom ili vlažnom vremenu, ili tokom teškog napora, gubitak vode može značajno da se poveća, jer ljudi imaju veliki i veoma varijabilni kapacitet za znojenje. Gubitak znoja cijelog tijela kod muškaraca može premašiti 2 L/h tokom takmičarskog sporta, sa stopama od 3– 4 L/h uočenim tokom kratkotrajne, visokointenzivne vježbe na vrućini.[17] Kada se tako velike količine vode gube znojenjem, gube se i elektroliti, posebno natrij.

Kod većine sportista koji vježbaju i znoje se 4–5 sati s koncentracijom natrija u znoju manjom od 50 mmol/L, ukupni izgubljeni natrij je manji od 10% ukupnih zaliha u tijelu (ukupne zalihe su približno 2.500 mmol, ili 58 g za osobu od 70 kg).[18] Čini se da većina ljudi dobro podnosi ove gubitke. Uključivanje natrijuma u napitke koji zamjenjuju tekućinu ima neke teorijske prednosti[18] i predstavlja mali ili nikakav rizik, sve dok su ove tekućine hipotonične (budući da je glavni oslonac prevencije dehidracije zamjena gubitka slobodne vode).

Tretman[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je najefikasniji tretman za manju dehidraciju pijenje vode i smanjenje gubitka tekućine. Obična voda obnavlja samo volumen krvne plazme, inhibirajući mehanizam žeđi prije nego se nivoi rastvorene tvari mogu dopuniti.[19] Čvrsta hrana može doprineti gubitku tečnosti usljed povraćanja i dijareje.[20] Urine concentration and frequency will return to normal as dehydration resolves.[21]

U nekim slučajevima, korekcija dehidriranog stanja postiže se nadoknadom potrebne vode i elektrolita (oralnom rehidracijom, ili zamjenom tečnosti intravenskom terapijom). Pošto je oralna rehidracija manje bolna, neinvazivna, jeftina i lakša za pružanje, to je tretman izbora za blagu dehidraciju. Rastvori koji se koriste za intravenoznu rehidraciju moraju biti izotonični ili hipertonični. Čista voda ubrizgana u vene će uzrokovati razgradnju (lizu) crvenih krvnih zrnaca (eritrociti).

Kada svježa voda nije dostupna (npr. na moru ili u pustinji), morska voda ili pića sa značajnom koncentracijom alkohola će pogoršati dehidraciju. Urin sadrži nižu koncentraciju rastvorene tvari od morske vode; ovo zahtijeva da bubrezi stvaraju više urina kako bi uklonili višak soli, što uzrokuje gubitak vode nego što je potrošeno iz morske vode.[22] Ako je osoba dehidrirana i odvedena u medicinsku ustanovu, također se može koristiti IVs.[23][24][25][26]

Za teške slučajeve dehidracije u kojima su prisutni nesvjestica, vrtoglavica ili drugi jako inhibirajući simptomi (pacijent nije sposoban da stoji ili jasno razmišlja), potrebna je hitna pomoć. Tečnosti koje sadrže odgovarajuću ravnotežu zamjenskih elektrolita daju se oralno ili intravenozno uz kontinuiranu procjenu statusa elektrolita; potpuno razrješenje je normalno u svim slučajevima osim u najekstremnijim slučajevima.[27]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ mayo clinic, mayo. "Dehyrdation".
  2. ^ Mange K, Matsuura D, Cizman B, Soto H, Ziyadeh FN, Goldfarb S, Neilson EG (novembar 1997). "Language guiding therapy: the case of dehydration versus volume depletion". Annals of Internal Medicine. 127 (9): 848–53. doi:10.7326/0003-4819-127-9-199711010-00020. PMID 9382413. S2CID 29854540.
  3. ^ Ashcroft F, Life Without Water in Life at the Extremes. Berkeley and Los Angeles, 2000, 134-138.
  4. ^ "UOTW#59 - Ultrasound of the Week". Ultrasound of the Week. 23. 9. 2015. Pristupljeno 27. 5. 2017.
  5. ^ Riebl SK, Davy BM (novembar 2013). "The Hydration Equation: Update on Water Balance and Cognitive Performance". ACSM's Health & Fitness Journal. 17 (6): 21–28. doi:10.1249/FIT.0b013e3182a9570f. PMC 4207053. PMID 25346594.
  6. ^ Hall, Harriet (17. 8. 2020). "Are You Dehydrated?". Skeptical Inquirer. 4 (4 l=https://skepticalinquirer.org/exclusive/are-you-dehydrated/).
  7. ^ Hooper L, Abdelhamid A, Attreed NJ, Campbell WW, Channell AM, Chassagne P, et al. (april 2015). "Clinical symptoms, signs and tests for identification of impending and current water-loss dehydration in older people". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 4 (4): CD009647. doi:10.1002/14651858.CD009647.pub2. hdl:2066/110560. PMC 7097739. PMID 25924806.
  8. ^ "Dehydration Risk factors - Mayo Clinic". www.mayoclinic.org. Pristupljeno 14. 12. 2015.
  9. ^ "Types of Drugs and Medications That Can Cause Dehydration". WebMD.
  10. ^ Borra SI, Beredo R, Kleinfeld M (mart 1995). "Hypernatremia in the aging: causes, manifestations, and outcome". Journal of the National Medical Association. 87 (3): 220–4. PMC 2607819. PMID 7731073.
  11. ^ Lindner G, Funk GC (april 2013). "Hypernatremia in critically ill patients". Journal of Critical Care. 28 (2): 216.e11–20. doi:10.1016/j.jcrc.2012.05.001. PMID 22762930.
  12. ^ Dehydration na eMedicine
  13. ^ Bhave G, Neilson EG (august 2011). "Volume depletion versus dehydration: how understanding the difference can guide therapy". American Journal of Kidney Diseases. 58 (2): 302–9. doi:10.1053/j.ajkd.2011.02.395. PMC 4096820. PMID 21705120.
  14. ^ Medicine, Institute of; Board, Food Nutrition (18. 6. 2005). Dietary Reference Intakes: Water, Potassium, Sodium, Chloride, and Sulfate : Health and Medicine Division. www.nationalacademies.org (jezik: engleski). ISBN 9780309091695. Pristupljeno 7. 2. 2018.
  15. ^ Godman H (septembar 2016). "How much water should you drink?". Harvard Health. Pristupljeno 7. 2. 2018.
  16. ^ Noakes TD (2010). "Is drinking to thirst optimum?". Annals of Nutrition & Metabolism. 57 Suppl 2 (s2): 9–17. doi:10.1159/000322697. PMID 21346332.
  17. ^ Taylor NA, Machado-Moreira CA (februar 2013). "Regional variations in transepidermal water loss, eccrine sweat gland density, sweat secretion rates and electrolyte composition in resting and exercising humans". Extreme Physiology & Medicine. 2 (1): 4. doi:10.1186/2046-7648-2-4. PMC 3710196. PMID 23849497.
  18. ^ a b Coyle EF (januar 2004). "Fluid and fuel intake during exercise". Journal of Sports Sciences. 22 (1): 39–55. CiteSeerX 10.1.1.321.6991. doi:10.1080/0264041031000140545. PMID 14971432. S2CID 14693195.
  19. ^ Murray R, Stofan J (2001). "Ch. 8: Formulating carbohydrate-electrolyte drinks for optimal efficacy". u Maughan RJ, Murray R (ured.). Sports Drinks: Basic Science and Practical Aspects. CRC Press. str. 197–224. ISBN 978-0-8493-7008-3.
  20. ^ "Healthwise Handbook," Healthwise, Inc. 1999
  21. ^ Wedro B. "Dehydration". MedicineNet. Pristupljeno 10. 6. 2014.
  22. ^ "Can Humans drink seawater?". National Ocean Service. National Ocean Service NOAA Department of Commerce.
  23. ^ "Find Water Article by Gary Benton - Simple Survival". www.simplesurvival.net. Arhivirano s originala, 29. 7. 2020. Pristupljeno 30. 6. 2022.
  24. ^ "At Home In The Wilderness Part II: Water". wildwoodsurvival.com.
  25. ^ "EQUIPPED TO SURVIVE (tm) - A Survival Primer". www.equipped.com. Arhivirano s originala, 30. 12. 2019. Pristupljeno 30. 6. 2022.
  26. ^ "Five Basic Survival Skills in the Wilderness". Arhivirano s originala, 24. 10. 2013. Pristupljeno 26. 10. 2013.
  27. ^ Ellershaw JE, Sutcliffe JM, Saunders CM (april 1995). "Dehydration and the dying patient". Journal of Pain and Symptom Management. 10 (3): 192–7. doi:10.1016/0885-3924(94)00123-3. PMID 7629413.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Metabolička patologija tečnosti, elektrolita, kiselinske baze