Idi na sadržaj

Deklaracija Ujedinjenih nacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Deklaracija Ujedinjenih nacija
{{{slika_alt}}}
"Ujedinjene nacije bore se za slobodu" – poster Ureda za ratne informacije (1943)
Kontekst(i)Odbijanje jednostranog mira s državama Trojnog pakta
Izrađen29. decembar 1941.
Potpisan1. januar 1942. (1942-01-01)
LokacijaWashington, D.C.
Potpisnici47
JezikEngleski
Declaration by United Nations na Wikizvoru

Deklaracija Ujedinjenih nacija jest glavni sporazum kojim su formalizirani Saveznici u Drugom svjetskom ratu, a potpisalo ju je 47 nacionalnih vlada između 1942. i 1945. Dana 1. januara 1942, tokom Arkadijske konferencije u Washingtonu, saveznička "Velika četvorka" - Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski Savez i Kina - potpisale su kratki dokument koji je kasnije postao poznat kao Deklaracija Ujedinjenih nacija, a sljedećeg dana predstavnici 22 druge nacije dodali su svoje potpise.

Ostali originalni potpisnici sljedećeg dana (2. januara 1942.) bili su četiri dominiona Britanskog Commonwealtha (Australija, Kanada, Novi Zeland i Južnoafrička Republika); osam evropskih vlada u egzilu (Belgija, Čehoslovačka, Grčka, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Poljska i Kraljevina Jugoslavija); devet zemalja u Americi (Kostarika, Kuba, Dominikanska Republika, El Salvador, Gvatemala, Haiti, Honduras, Nikaragva i Panama); i jedna nezavisna vlada, vlada Indije koju su imenovali Britanci.

Deklaracija Ujedinjenih nacija postala je osnova Ujedinjenih nacija (UN), što je formalizirano Poveljom Ujedinjenih nacija, koju je 26. juna 1945. potpisalo 50 zemalja.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Saveznici Drugog svjetskog rata prvi put su izrazili svoje principe i viziju za svijet nakon Drugog svjetskog rata u Deklaraciji Palate Svetog Jakova, dogovorenoj na Prvoj međusavezničkoj konferenciji u junu 1941.[1][2] Britansko-sovjetski sporazum potpisan je u julu 1941, formirajući vojni savez između Ujedinjenog Kraljevstva i Sovjetskog Saveza.[3][4] Dva glavna principa ovih sporazuma, posvećenost ratu i odricanje od separatnog mira, činili su osnovu za kasniju Deklaraciju Ujedinjenih nacija.[5]

Atlantska povelja dogovorena je mjesec dana kasnije između Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država, kojoj su se ostali saveznici, sada uključujući Sovjetski Savez, složili pridržavati na Drugoj međusavezničkoj konferenciji u septembru.[6][7]

Sastavljanje

[uredi | uredi izvor]

Deklaraciju Ujedinjenih nacija sastavili su američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, britanski premijer Winston Churchill i Rooseveltov pomoćnik Harry Hopkins tokom Arkadijske konferencije u Bijeloj kući 29. decembra 1941. Uključila je sovjetske prijedloge, ali nije ostavila nikakvu ulogu Francuskoj, koja je u to vrijeme bila pod njemačkom okupacijom.

Roosevelt je skovao termin "Ujedinjene nacije" kako bi opisao savezničke zemlje i predložio ga kao alternativu nazivu "Udružene sile" (SAD nikada nisu formalno bile članica Saveznika u Prvom svjetskom ratu, ali su ušle u rat 1917. kao samozvana "Udružena sila"). Churchill ju je prihvatio i napomenuo da je tu frazu koristio Lord Byron u pjesmi "Hodočašće Childe Harolda" (Strofa 35).[8][9][10]

Strane su se obavezale da će poštovati Atlantsku povelju, da će upotrijebiti sve svoje resurse u ratu protiv Sila Osovine i da neće tražiti pregovore o separatnom miru ni sa jednom od njih; Slično tome, savezničke nacije su se složile da neće pregovarati o separatnom miru sa Centralnim silama u Prvom svjetskom ratu.

Jedna velika promjena u odnosu na Atlantsku povelju bila je dodavanje odredbe o vjerskoj slobodi, koju je Staljin odobrio nakon što je Roosevelt insistirao.[11][12]

Tekst deklaracije potvrdio je perspektivu potpisnika "da je potpuna pobjeda nad njihovim neprijateljima neophodna za odbranu života, slobode, nezavisnosti i vjerske slobode, te za očuvanje ljudskih prava i pravde u njihovim vlastitim zemljama, kao i u drugim zemljama, te da su sada uključeni u zajedničku borbu protiv divljih i brutalnih sila koje žele pokoriti svijet". Princip "potpune pobjede" uspostavio je rani presedan za savezničku politiku postizanja "bezuvjetne predaje" sila Osovine. Poraz "hitlerizma" predstavljao je sveobuhvatni cilj i predstavljao je zajedničku savezničku perspektivu da su totalitaristički militaristički režimi koji vladaju Njemačkom, Italijom i Japanom nerazlučivi.[13]

Deklaracija je, nadalje, bila u skladu s Wilsonovim principima samoopredjeljenja, povezujući tako američke ratne ciljeve u oba svjetska rata.[14]

Usvajanje

[uredi | uredi izvor]

Deklaraciju je zvanično potpisala 1. januara 1942. Velika četvorka - Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski Savez i Kina - a sljedećeg dana predstavnici 22 druge vlade. Termin "Ujedinjene nacije" postao je sinonim tokom rata sa Saveznicima i smatrao se formalnim nazivom pod kojim su se borili.[15][16][17]

Deklaracija Ujedinjenih nacija postala je osnova modernih Ujedinjenih nacija.[18] Do kraja rata, deklaraciji je pristupila još 21 država, uključujući Filipine (u to vrijeme nezavisna američka država), Francusku, sve latinoameričke države osim Argentine,[19] i razne nezavisne države Bliskog istoka i Afrike. Iako je većina manjih sila Osovine promijenila stranu i pridružila se Ujedinjenim nacijama kao saveznici u borbi protiv Njemačke do kraja rata, nije im bilo dozvoljeno da pristupe deklaraciji. Okupirana Danska nije potpisala deklaraciju, ali zbog snažnog otpora nakon 1943, i zato što je danski ambasador Henrik Kauffmann izrazio privrženost deklaraciji svih slobodnih Danaca, Danska je ipak pozvana među saveznike na Konferenciju u San Franciscu u martu 1945.[5][20]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "1941: The Declaration of St. James' Palace". United Nations. 2015-08-25. Pristupljeno 28 March 2016.
  2. ^ Lauren, Paul Gordon (2011). The Evolution of International Human Rights: Visions Seen (jezik: engleski). University of Pennsylvania Press. str. 140–41. ISBN 978-0-8122-2138-1.
  3. ^ Weinberg, Gerhard L. (2005). A World at Arms, a global history of World War II (2nd izd.). Cambridge University Press. str. 284–5. ISBN 9780521853163.
  4. ^ Woodward, Llewellyn (1962). British Foreign Policy in the Second World War. London: Her Majesty's Stationery Office. str. 162–3.
  5. ^ a b United Nations Department of Public Information (1986). Everyone's United Nations. 10. str. 7. ISBN 9789211002737 – preko Google Books.
  6. ^ "The Inter-Allied Council Meeting in London." Bulletin of International News 18, no. 20 (1941): 1275-280. Accessed April 5, 2020. www.jstor.org/stable/25643120.
  7. ^ "Inter-Allied Council Statement on the Principles of the Atlantic Charter : September 24, 1941". Avalon Project. Yale Law School. 2008. Pristupljeno 5 April 2020.
  8. ^ The name "United Nations" for the World War II allies was suggested by President Franklin D. Roosevelt of the United States as an alternative to the name "Associated Powers". British Prime Minister Winston Churchill accepted it, noting that the phrase was used by Lord Byron in the poem Childe Harold's Pilgrimage (Stanza 35). Manchester, William; Reid, Paul (2012). The Last Lion: Defender of the Realm. The Last Lion: Winston Spencer Churchill. 3. New York: Little Brown and Company. str. 461. ISBN 978-0-316-54770-3.
  9. ^ "United Nations". Wordorigins.org. 3 February 2007. Arhivirano s originala, 31 March 2016. Pristupljeno 28 March 2016.
  10. ^ Ward, Geoffrey C.; Burns, Ken (2014). "Nothing to Conceal". The Roosevelts: An Intimate History. Knopf Doubleday Publishing Group. str. 397. ISBN 978-0385353069.
  11. ^ David Roll, The Hopkins Touch: Harry Hopkins and the Forging of the Alliance to Defeat Hitler (2013) pp 172–175
  12. ^ Robert E. Sherwood, Roosevelt and Hopkins, An Intimate History (1948) pp 447–453
  13. ^ Bevans, Charles I. Treaties and Other International Agreements of the United States of America, 1776–1949. Volume 3. "Multilateral, 1931–1945". Washington, D.C.: Government Printing Office, 1969, p. 697.
  14. ^ Thomas A. Bailey The Marshall Plan Summer: An Eyewitness Report on Europe and the Russians in 1947. Stanford: Hoover Institution Press, 1977, p. 227.
  15. ^ "1942: The Declaration by United Nations". United Nations. Pristupljeno 12 July 2021.
  16. ^ Ma, Xiaohua (2003). "The Sino-American alliance during World War II and the lifting of the Chinese exclusion acts". American Studies International. New York: Routledge. 38 (2): 203–204. ISBN 0-415-94028-1. JSTOR 41279769.
  17. ^ "The Moscow Declaration on general security". Yearbook of the United Nations 1946-1947. Lake Success, NY: United Nations. 1947. str. 3. OCLC 243471225. Pristupljeno 25 April 2015.
  18. ^ Townsend Hoopes; Douglas Brinkley (1997). FDR and the Creation of the U.N. New Haven, Connecticut: Yale University Press. ISBN 978-0-300-06930-3. Pristupljeno 10 June 2015.
  19. ^ "Act of Chapultepec". The Oxford Companion to World War II, I. C. B. Dear and M. R. D. Foot (2001)
  20. ^ Drakidis, Philippe (1995). The Atlantic and United Nations Charters: common law prevailing for world peace and security. Centre de recherche et d'information politique et sociale. str. 131 – preko Google Books.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Deklaracija_Ujedinjenih_nacija&oldid=3712471"