Deklaracija nezavisnosti Kosova
 |
|---|
| Ovaj članak je dio serije o političkom sistemu Kosova |
Deklaracija nezavisnosti Kosova jest dokument usvojen 17. februara 2008. u najvišem zakonodavnom tijelu Kosova, Skupštini Kosova.[1] Na zasjedanju Skupštine, za deklaraciju je glasalo 109 od ukupno 120 članova Skupštine[1] na osnovu čega je Skupština jednoglasno proglasila nezavisnost Kosova[2] jer je 11 predstavnika srpske manjine u Skupštini bojkotiralo proces glasanja. Ovo je bila druga po redu kosovska deklaracija nezavisnosti jer je prva usvojena 7. septembra 1990,[3] na početku procesa raspada Jugoslavije. Srbija je osporila legitimnost deklaracije te tražila međunarodno potvrđivanje i podršku za svoj stav o nelegalnosti Deklaracije zbog čega je oktobra 2008. zatražila savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde. Sud je utvrdio da deklaracija nezavisnosti Kosova ne krši međunarodno pravo.[4]
Kao rezultat odluke Međunarodnog suda pravde, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je zajedničko rješenje kojim je pozvala na Zajednički dijalog Kosova i Srbije "podsticanje saradnje", kako bi se postigao napredak na putu ka Evropskoj uniji i poboljšao standard življenja oba naroda.[5] Dijalog je rezultirao sporazumom između Bruxellesa i Srbije tj. Briselskim sporazumom kojim bi trebali ukinuti sve institucije Republike Srbije na Kosovu, što je djelimično i ostvareno. Dejan Pavićević službeni je predstavnik Srbije na Kosovu[6] dok je Valdet Sadiku službeni predstavnik Kosova u Srbiji.[7]
Historija[uredi | uredi izvor]
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Za vrijeme bivše Jugoslavije, teritoriju današnjeg Kosova obuhvatala je Autonomna pokrajina Kosovo koja je bila u sastavu Republike Srbije. U periodu od 1945. do 1990. pokrajina je imala određeni stepen autonomije unutar Republike Srbije. Godine 1968. pokrajina mijenja naziv u Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo, a na osnovu Ustava Jugoslavije iz 1974. godine pokrajini je omogućeno da funkcionira na svim administrativnim nivoima nezavisno o republici unutar čijeg sastava se nalazila. Krajem 1980-ih antibirokratskom revolucijom režima Slobodana Miloševića, ukinuta je autonomija Kosova. Iste godine, albanska većina na Kosovu, proglasila je nezavisnost Kosova. Situacija na teritoriji Kosova je uglavnom protekla mirno tokom perioda ratova na teritoriji Jugoslavije.
Međunarodni faktori često su kritizirali ogromnu angažiranost ljudstva i materijalno-tehničkih sredstava bivše JNA na prostoru Kosova kao potez koji je nepotreban i ne vodi ka rješenju situacije. Često je dolazilo do sukoba između novoformirane Oslobodilačke vojske Kosova i JNA. Sukobi su eskalirali do sveobuhvatnog rata krajem 1998. godine. U januaru 1999. NATO je upozorio Srbiju da će vojno intervenirati na Saveznu republiku Jugoslaviju ako se ne dozvoli ulazak međunarodnih mirovnih snaga i uspostava lokalne vlasti na Kosovu. Naknadni mirovni pregovori nisu uspjeli, a od 24. marta do 11. juna 1999. NATO je sproveo opsežnu zračnu kampanju protiv tadašnje Savezne republike Jugoslavije, uključujući i ciljeve na Kosovu. Rat je završio s Miloševićem pristankom koji je značio dopuštenje ulaska mirovnih snaga na Kosovo i povlačenje svih jugoslavenskih snaga sigurnosti kako bi vlast preuzele Ujedinjene nacije.
Period od deklaracije[uredi | uredi izvor]
Deklaracija iz 2008. bila je proizvod neuspjelih pregovora o prihvatanju Ahtisarijevog plana, koji je propao u jesen 2007. Plan, koji je pripremio specijalni izaslanik UN-a i bivši predsjednik Finske, Martti Ahtisaari, predviđao je neku vrstu nadgledane nezavisnosti za Kosovo, bez izričitog korištenja termina "nezavisnost" među prijedlozima sporazuma.[8] Prema tom planu, Kosovo bi dobilo samoupravu pod nadzorom Evropske unije i postalo bi obavezno da izričito štiti prava svojih manjina putem ustava i predstavničke vlade.[9] Kosovo bi također imalo pravo na sopstvene nacionalne simbole kao što su zastava i grb, i bilo bi u obavezi da izvrši demarkaciju granice Kosovo–Sjeverna Makedonija. Albanski pregovarači su podržali Ahtisarijev plan u cjelosti, a plan je dobio podršku i Evropske unije i Sjedinjenih Država.[10] Međutim, Srbija i Rusija su plan potpuno odbacile, a napredak Kosova ka članstvu u Ujedinjenim nacijama time je onemogućen.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Accordance with International Law of the Unilateral Declaration of Independence In Respect of Kosovo" (PDF). Međunarodni sud pravde. str. 29. Arhivirano s originala (PDF), 23. 7. 2010. Pristupljeno 19. 8. 2012.
- ^ "Kosovo MPs proclaim independence", BBC News Online, 17. 2. 2008.
- ^ Howard Clark (august 2000). Civil Resistance in Kosovo. Pluto Press. str. 73. ISBN 978-0-7453-1569-0.
- ^ "Deklaracija o nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom". b92.net. Pristupljeno 28. 12. 2017.
- ^ "UNGA Resolution 64/298" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 19. 2. 2018. Pristupljeno 10. 11. 2022.
- ^ "EU brokers historic Kosovo deal, door opens to Serbia accession". Reuters. 19. 4. 2013. Pristupljeno 10. 11. 2022.
- ^ "Kosovo Replaces Liaison Officer to Serbia".
- ^ "Summary of the Comprehensive Proposal for the Kosovo Status Settlement". 2001-2009.state.gov. 22. 2. 2008. Pristupljeno 10. 11. 2022.
- ^ "Letter dated 26 March 2007 from the Secretary-General addressed to the President of the Security Council, Addendum, Comprehensive Proposal for the Kosovo Status Settlement, Annex IX, International Civilian Representative" (PDF). 26. 3. 2007. Arhivirano s originala (PDF), 15. 10. 2009.
- ^ McCormack, Sean (2. 2. 2007). "Presentation of Kosovo Status Proposal to the Parties". 2001-2009.state.gov. Pristupljeno 10. 11. 2022.