Idi na sadržaj

Demokratski front oslobođenja Palestine

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Demokratski front oslobođenja Palestine

الجبهة الديموقراطية لتحرير فلسطين
PredsjednikNayef Hawatmeh
Osnivač(i)Nayef Hawatmeh
Yasser Abed Rabbo[1][2]
Osnovana1969. (1969)
Nastala izNarodni front oslobođenja Palestine
SjedišteDamask, Sirija
Politička pozicijaKrajnja ljevica[3]
Ideologija
Nacionalno članstvoPalestinska oslobodilačka organizacija[6]
Lista demokratskog saveza
Kontinentalno članstvoOsa otpora
Međunarodno članstvoOsa otpora
Oružano kriloBrigade nacionalnog otpora
Boje 
Zastava stranke
Veb-sajt
alhourriah.org

Demokratski front oslobođenja Palestine (DFLP; arapski: الجبهة الديموقراطية لتحرير فلسطين, el-Jabha ed-Dīmūqrāṭiyya li-Taḥrīr Filasṭīn) jest sekularna palestinska marksističko-lenjinistička i maoistička organizacija. Često se naziva i Demokratski front, ili al-Jabha al-Dīmūqrāṭiyya (arapski: الجبهة الديموقراطية). Članica je Palestinske oslobodilačke organizacije,[6] Saveza palestinskih snaga i Liste demokratskog saveza.

Grupu je 1969. osnovao Nayef Hawatmeh, odvojivši se od Narodnog fronta oslobođenja Palestine (PFLP). Održava paravojno krilo, Brigade nacionalnog otpora. Deklarisani cilj DFLP-a je "stvaranje narodne demokratske Palestine, gdje bi Arapi i Jevreji živjeli bez diskriminacije, države bez klasa i nacionalnog ugnjetavanja, države koja Arapima i Jevrejima omogućava da razvijaju svoju nacionalnu kulturu."[7]

DFLP je poznat po masakru u Ma'alotu 1974, u kojem je ubijeno 25 školske djece i nastavnika. Iako Brigade nacionalnog otpora imaju borce stacionirane i na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, ovi borci su učestvovali u relativno malo vojnih operacija od Prve intifade, sve do tekućeg rata u Gazi (2023 – danas) u kojem se DFLP borio uz Hamas i druge savezničke palestinske frakcije.[8][9]

Politički utjecaj

[uredi | uredi izvor]

DFLP je na predsjedničkim izborima Palestinske uprave 2005. godine kandidovao kandidata, Taysira Khalida. Osvojio je 3,35% glasova.[10] Stranka je u početku učestvovala u razgovorima sa PFLP-om i Palestinskom narodnom partijom o kandidovanju zajedničkog ljevičarskog kandidata, ali ti razgovori nisu bili uspješni. Nije osvojila nijedno mjesto na općinskim izborima u PA 2005.[11]

Na izborima za Palestinsko zakonodavno vijeće 2006, Front je formirao zajedničku listu pod nazivom al-Badeel (Alternativa) sa Palestinskom demokratskom unijom (FIDA), Palestinskom narodnom partijom i nezavisnim kandidatima.[12] Listu je predvodio historijski lider DFLP-a Qais Abd al-Karim (Abu Leila). Dobila je 2,8% glasova birača i osvojila dva od 132 mjesta u vijeću.[13]

DFLP zadržava važan utjecaj unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).[14] Tradicionalno je bila treća najveća grupa unutar PLO-a, nakon Fataha i PFLP-a, a budući da od 1988. nisu održani novi izbori za PNC ili Izvršni komitet, DFLP i dalje komanduje važnim sektorima unutar organizacije. Uloga PLO-a se smanjila u kasnijim godinama, u korist Palestinske narodne uprave (PNA), ali je i dalje priznati predstavnik palestinskog naroda, a reaktivacija ustavne supremacije PLO-a nad PNA-om u vezi s borbom za vlast u palestinskom društvu je izrazita mogućnost.[15]

U februaru 2023, DFLP je osnovao stranku u Libanu za palestinske izbjeglice koje još uvijek žive tamo, zajedno s Libanskom komunističkom partijom.[16]

Vanjski odnosi

[uredi | uredi izvor]

Vjeruje se da DFLP prima ograničenu finansijsku i vojnu pomoć iz Sirije, gdje je aktivan u palestinskim izbjegličkim kampovima. Vođa DFLP-a, Nayif Hawatmeh, živi u Siriji. Pružala je vojnu obuku marksističko-lenjinističkim militantima Radničke partije Kurdistana (PKK) 1980. i sandinistima.[14]

DFLP nije naveden kao teroristička organizacija od strane vlade Sjedinjenih Američkih Država ili Ujedinjenih nacija. Izbačen je sa liste stranih terorističkih organizacija američkog State Departmenta 1999, "prvenstveno zbog odsustva terorističke aktivnosti, kako je definirano relevantnim zakonom... tokom protekle dvije godine."[17]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Abd Rabbo, Yasir, pp. 6-7. Michael R. Fischbach, Encyclopedia of the Palestinians. Infobase Publishing, 2005
  2. Palestinian National Authority: The PA Ministerial Cabinet List: April 2003 – October 2003 Arhivirano 15. 12. 2003. na Wayback Machine. Jerusalem Media and Communications Center. Archived on 27 September 2007.
  3. "PFLP, DFLP, PFLP-GC, Palestinian leftists". cfr.org. US: Council on Foreign Relations. 31. 10. 2005. Pristupljeno 25. 8. 2025.
  4. Bollens, Scott A. (2000). On Narrow Ground: Urban Policy and Ethnic Conflict in Jerusalem and Belfast. State University of New York Press. str. 366.
  5. Velez, Federico (2015). Latin American Revolutionaries and the Arab World: From the Suez Canal to the Arab Spring. Ashgate Publishing Limited. str. 106.
  6. 1 2 Democratic Front for the Liberation of Palestine (DFLP) Encyclopædia Britannica
  7. ‘’Aziya i Afrika segodnya’’ – cited in edition ‘’Välispanoraam 1972’’, Tallinn, 1973, lk 129 (‘’Foreign Panorama 1972’’)
  8. "Not only Hamas: eight factions at war with Israel in Gaza". Newsweek (jezik: engleski). 7. 11. 2023. Pristupljeno 22. 9. 2024.
  9. Gaza, Sally Ibrahim ــ (22. 5. 2024). "With Al-Qassam and Al-Quds Brigades, four other armed Palestinian factions are fighting Israel in Gaza". The New Arab.
  10. "Presidential Elections Final Results" (PDF). elections.ps. Pristupljeno 19. 1. 2024.
  11. "Successful Candidates by local authority and electoral list" (PDF). Pristupljeno 19. 1. 2024.
  12. "dflp-palestine.org". Arhivirano s originala, 7. 8. 2011. Pristupljeno 13. 1. 2016.
  13. "Palestinian election: Results in detail". 16. 2. 2006.
  14. 1 2 Marcus, Aliza (2012). Blood and Belief: The PKK and the Kurdish Fight for Independence (jezik: engleski). NYU Press. str. 55–56. ISBN 9780814759561.
  15. Tartir, Alaa; Fatafta, Marwa (20. 8. 2020). "Why Palestinians Need to Reclaim the PLO". Foreign Policy.
  16. الموقع, ادارة. "الحزب الشيوعي يشارك بانطلاقة الجبهة الديمقراطية لتحرير فلسطين في الشمال".
  17. "1999 Report Index". U.S. State Department. 8. 10. 1999. Pristupljeno 25. 6. 2017.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]