Idi na sadržaj

Dentova bolest

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Dentova bolest
Nefron bubrega bez jukstaglomerulskpg aparata
SpecijalnostNefrologija, medicinska genetika
SimptomiEkstremna žeđ]] u kombinaciji sa dehidracijom, što dovodi do čestog mokrenja
KomplikacijeZatajenje bubrega
VrsteDentova bolest 1, Dentova bolest 2
UzrociNasljeđivanje
Dijagnostička metodaGenetičko testiranje
PrognozaNeizvjesna
Frekvencija?

Dentova bolest je rijetko X-vezano recesivno nasljedno stanje koje zahvata proksimalne bubrežne tubule [1] bubreg. To je jedan od uzroka Fanconijevog sindroma, a karakteriziraju ga tubulska proteinurija, višak kalcija u mokraći, stvaranje kalcija kamena u bubregu, nefrokalcinoza i hronično zatajenje bubrega.

"Dentova bolest" se često koristi za opisivanje čitave grupe porodičnih poremećaja, uključujući X-vezanu recesivnu nefrolitijazu sa zatajenjem bubrega, X-vezanu recesivnu hipofosfatemiju rahitis i japansku i idiopatsku niskomolekularnu proteinuriju..[2] Oko 60% pacijenata ima mutacije u genu CLCN5 (Dent 1), koji kodira hlorid/protonski antiporter specifičan za bubrege, a 15% pacijenata ima mutacije u genu OCRL1 (Dent 2).[3]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Dentova bolest često proizvodi sljedeće znakove i simptome:[4]

U studiji na 25 pacijenata sa Dentovom bolešću,[5] 9 od 15 muškaraca i jedna od 10 žena imali su završnu bolest bubrega do 47. godine.[6]

Genetika

[uredi | uredi izvor]
X-vezano recesivno nasljeđivanje

Dentova bolest 1

[uredi | uredi izvor]

Dentova bolest je X-vezani recesivni poremećaj. Muškarci su skloni ispoljavanju simptoma u ranoj odrasloj dobi sa simptomima kamenca, rahitisa ili čak sa zatajenjem bubrega u težim slučajevima. .[4]

Kod ljudi gen CLCN5 nalazi se na hromosomskoj poziciji Xp11.22 i ima kodirajuću sekvencu od 2238 bp koja se sastoji od 11 egzona na 25 do 30 kb genomske DNK i kodiraju protein od 746 aminokiselina.

CLCN5 pripada porodici gena hloridnih kanala reguliranih naponom (CLCN1-CLCN7, CLCKa i CLCKb) koji imaju oko 12 transmembranskih domena. Ovi hloridni kanali imaju važnu ulogu u kontroli ekscitabilnosti membrane, transepitelnog transporta i mogućeg ćelijslkog volumena.[7]

Mehanizmi pomoću kojih disfunkcija CLC-5 dovodi do hiperkalciurije i druge karakteristike Dentove bolesti tek treba da se razjasne. Identifikacija dodatnih CLCN5 mutacija može pomoći u ovim studijama.[8]

Dentova bolest 2

[uredi | uredi izvor]

Dentovba bolest 2 (nefrolitijaza tip 2) povezana je sa genom OCRL.[9][10] I Loweov sindrom (okulocerebrobubrežni sindrom) i Dentova bolest mogu biti uzrokovani skraćenim ili misens mutacijama u OCRL.

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se zasniva na genetskoj studiji CNCL5 gena.

Tretman

[uredi | uredi izvor]

Do danas nije poznato dogovoreno liječenje Dentove bolesti i nijedna terapija nije formalno prihvaćena. Većina mjera liječenja su potporne prirode:

  • Tiazid diuretici (tj. hidroklorotiazid) su uspješno korišteni u smanjenju izlučivanja kalcija u urinu, ali je poznato i da uzrokuju hipokalemija.
    • Kod pacova sa diabetes insipidus, tiazidni diuretici inhibiraju kotransporter NaCl u distalnoj izuvijenoj tubuli bubrega, što indirektno dovodi do manje vode i rastvorenih tvari koje se isporučuju u distalnu tubulu.[11] Poremećaj transporta Na u distalnoj izuvijanoj tubuli izaziva natriurezu i gubitak vode, dok povećava reapsorpciju kalcija u ovom segmentu na način koji nije povezan sa transportom natrija.
  • Amilorid također povećava reapsorpciju kalcijuma u distalnim tubulama i koristi se kao terapija za idiopatsku hiperkalciuriju.
    • Kombinacija 25 mg hlortalidona plus 5 mg amilorida dnevno dovela je do značajnog smanjenja kalcija u urinu kod pacijenata s Dentovom bolešću, ali je pH urina bio "značajno viši kod pacijenata s Dentovom bolešću nego kod onih s idiopatskom hiperkalciurijom (P < 0,03), a supersaturacija mokraćne kiseline je posljedično bila niža (P <0,03)“.[12]
  • Za pacijente sa osteomalacijama, korišteni su vitamin D ili derivati, sa očiglednim uspjehom.
  • Neki laboratorijski testovi na miševima sa oštećenjem tubula uzrokovanim CLC-5 pokazali su da je dijeta sa visokim sadržajem citrata sačuvala funkciju bubrega i odgođen napredak bolesti bubrega.[13]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Dentovu bolest su prvi opisali Charles Enrique Dent i M. Friedman 1964. godine, kada su prijavili dva nepovezana britanska dječaka sa rahitisom povezanim s oštećenjem bubrežnih tubula koje karakterizira hiperkalciurija, hiperfosfaturija , proteinurija i aminoacidurija.[14] This set of symptoms was not given a name until 30 years later, when the nephrologist Oliver Wrong more fully described the disease.[5] Wrong je studirao sa Dentom i odlučio da bolest nazove po svom mentoru.[15]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Dent disease" na Dorland's Medical Dictionary
  2. ↑ Mayo Clinic, Division of Nephrology and Hypertension, Mineral Metabolism and Stone Disease Arhivirano 5. 3. 2007. na Wayback Machine
  3. ↑ S. Karger AG, Basel, Truncating Mutations in the Chloride/Proton ClC-5 Antiporter Gene in Seven Jewish Israeli Families with Dent’s 1 Disease
  4. 1 2 "Dent disease". National Center For Advancing Translational Sciences. Pristupljeno 4. 7. 2021.
  5. 1 2 Wrong OM; Norden AGW; Feest TG (1994). "Dent's disease; a familial proximal renal tubular syndrome with low-molecular-weight proteinuria, hypercalciuria, nephrocalcinosis, metabolic bone disease, progressive kidney failure and a marked male predominance". Quarterly Journal of Medicine. 87 (8): 473–493. Arhivirano s originala, 14. 7. 2012.
  6. ↑ Burgess HK, Jayawardene SA, Velasco N (juli 2001). "Dent's disease: can we slow its progression?". Nephrol. Dial. Transplant. 16 (7): 1512–3. doi:10.1093/ndt/16.7.1512. PMID 11427657.
  7. ↑ Jentsch TJ, Friedrich T, Schriever A, Yamada H (maj 1999). "The CLC chloride channel family". Pflügers Arch. 437 (6): 783–95. doi:10.1007/s004240050847. PMID 10370055. S2CID 2602342. Arhivirano s originala, 18. 3. 2001. Pristupljeno 8. 12. 2009.
  8. ↑ Yamamoto K, Cox JP, Friedrich T, et al. (august 2000). "Characterization of renal chloride channel (CLCN5) mutations in Dent's disease". J. Am. Soc. Nephrol. 11 (8): 1460–8. doi:10.1681/ASN.V1181460. PMID 10906159.
  9. ↑ OMIM: 300555
  10. ↑ Hoopes RR, Shrimpton AE, Knohl SJ, et al. (februar 2005). "Dent Disease with mutations in OCRL1". Am. J. Hum. Genet. 76 (2): 260–7. doi:10.1086/427887. PMC 1196371. PMID 15627218.
  11. ↑ Loffing J (novembar 2004). "Paradoxical antidiuretic effect of thiazides in diabetes insipidus: another piece in the puzzle". J. Am. Soc. Nephrol. 15 (11): 2948–50. doi:10.1097/01.ASN.0000146568.82353.04. PMID 15504949.
  12. ↑ Raja KA, Schurman S, D'mello RG, et al. (decembar 2002). "Responsiveness of hypercalciuria to thiazide in Dent's disease". J. Am. Soc. Nephrol. 13 (12): 2938–44. doi:10.1097/01.ASN.0000036869.82685.F6. PMID 12444212.
  13. ↑ Cebotaru V, Kaul S, Devuyst O, et al. (august 2005). "High citrate diet delays progression of renal insufficiency in the ClC-5 knockout mouse model of Dent's disease". Kidney Int. 68 (2): 642–52. doi:10.1111/j.1523-1755.2005.00442.x. PMID 16014041.
  14. ↑ Dent CE, Friedman M (1964). "Hypercalcuric Rickets Associated with Renal Tubular Damage". Arch Dis Child. 39 (205): 240–9. doi:10.1136/adc.39.205.240. PMC 2019188. PMID 14169453.
  15. ↑ "Professor Oliver Wrong (1924 - 2012)".[trajno mrtav link]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Urođene malformacije urinarnog sistema Šablon:Kanolopatije

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Dentova_bolest&oldid=3779865"