Idi na sadržaj

Desetka (bilijar)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Desetka
Validno složene kugle za desetku; jedinica je na vrhu trougla i na tzv. donjoj tački, a desetka u njegovom centru; preostale kugle mogu biti raspoređene bilo kako
Najviša upravna organizacijaSvjetska bilijarska asocijacija (WPA)
Karakteristike
KontaktNe
Broj članova timaPojedinačno ili parovi
OpremaBilijarska
Država ili regijaŠirom svijeta
Olimpijski sportNe

Desetka je varijanta bilijara slična devetki, samo s kuglom više; upravo je ta kugla i pobjedonosna.

Iako igra postoji od ranih 1960-ih, njena popularnost porasla je početkom 21. stoljeća kao rezultat stavova da devetka trpi zbog nedostataka u svojoj strukturi, posebno zbog lahkoće kojom igrači često mogu ubacivati kugle iz razbijanja. Standardizirana pravila Svjetske bilijarske asocijacije (WPA) za ​​desetku vrlo su slična onima za devetku, ali s ključnim promjenama, koje povećavaju težinu igre. Za razliku od devetke, nešto je teže ubaciti bilo koju kuglu pri razbijanju, igrač koji razbija ne može odmah pobijediti u igri ubacivanjem desetke iz početnog udarca, svi udarci moraju biti najavljeni, a statistički je teže osvajati uzastopne partije u okviru meča.

Neki profesionalci preferiraju desetku u odnosu na devetku,[1] smatrajući je izazovnijom disciplinom.[2]

Slaganje kugli

[uredi | uredi izvor]

Deset kugli slaže se u trougao,[3] s jedinicom postavljenom na njegov vrh, koji je ujedno na tzv. donjoj tački, a desetka je u centru, dok su ostale kugle raspoređene nasumično. Neke lige i turniri (kao što je US Open) mogu odrediti da dvica i trica budu u stražnjim uglovima.

Budući da je ova varijanta rotacijska, da bi udarac bio legalan, bijela kugla mora prvo dodirnuti kuglu s najnižim brojem, a nakon toga barem jedna kugla mora udariti u bilo koju mantinelu ili biti ubačena, s tim da bijela ostane na stolu. Ako nijedna kugla ne udari u mantinelu ili ne bude ubačena, dosuđuje se prekršaj i protivnik dolazi za sto.

Prema standardiziranim pravilima WPA-e,[4] igrač koji je na potezu mora navesti koju kuglu namjerava ubaciti i u koju rupu. Ubačena kugla ne mora biti onā s najmanjim brojem – kombinovani i karambolski udarci legalni su sve dok igrač ubaci najavljenu kuglu u najavljenu rupu bez ikakvog prekršaja. Slučajni ubačaji – kad kugla upadne u nenajavljenu rupu – ne računaju se; ako igrač ubaci samo kugle osim najavljene ili ubaci najavljenu u pogrešnu rupu, ubačene kugle ostaju u rupama, ali se igračev red završava kao da je potpuno promašio udarac. Samo ako bijela kugla prvo dodirne kuglu s najmanjim brojem na stolu, najavljena kugla uđe u najavljenu rupu i ne bude napravljen nikakav drugi prekršaj, nastavlja se red igrača koji je gađao.

Jedini izuzetak od pravila za najavljivanje udarca jest razbijanje, tj. početni udarac. Ako desetka bude ubačena iz razbijanja, vraća se na početni položaj i igrač nastavlja s potezom. Sve ostale kugle koje budu ubačene iz razbijanja ostaju u rupama, a igrač na redu za udarac nastavlja svoj red, osim ako nije napravljen prekršaj.[4] Ako nijedna kugla ne bude ubačena iz razbijanja, igru nastavlja protivnik.

Korištenje najavljenih udaraca smatra se kontroverznim među nekim od elitnih takmičara u ovoj igri s obzirom na to da su mnogi profesionalni igrači stručnjaci u izvođenju višenamjenskih udaraca, gdje mogu pokušati ubaciti više od jedne kugle jednim udarcem. Uprkos tome, pravilo je usvojeno za profesionalna takmičenja.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. "Predator World 10-Ball Championship Announced" (jezik: engleski). 27. 7. 2007. Arhivirano s originala, 20. 5. 2008. Pristupljeno 5. 3. 2007.
  2. "Jeanette Lee & Allison Fisher Lead Super Women's Invasion of the Predator International 10-Ball Championship". AZBilliards.com (jezik: engleski). 15. 4. 2009. Arhivirano s originala, 13. 6. 2011. Pristupljeno 20. 4. 2009.
  3. 1 2 "World Ten Ball Kicks Off in Manila; 128 in Main Draw" (jezik: engleski). ABS-CBN News. Arhivirano s originala, 29. 8. 2012. Pristupljeno 10. 5. 2025.
  4. 1 2 "WPA Ten ball rules" (jezik: engleski). WPA. Arhivirano s originala, 18. 2. 2011. Pristupljeno 9. 7. 2008.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]