Divoš Tihoradić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Divoš Tihoradić (1332-1333), je vlastelin sa područja Usore, povezan za utvrđeni grad Srebrenik. Formom patronimika pretpostavlja se da je njegov otac izvjesni Tihorad koji je umro prije 1326-1329. Njegov brat je Vitan Tihoradić, a sinovi Miloš, Sladoje i Dobroslav Divošević. [1] Prvi put Divoš je spomenut kao svjedok na povelji od 23. oktobra 1332 kojom se reguliraju sporovi između Bosanaca i Dubrovčana, a u svojstvu pristava naveden je na povelji od 15. marta 1333, kojom bosanski ban Stjepan II Kotromanić ustupa Dubrovčanima Ston i Prevlaku. [2] Tihoradići su srodnici vlastele Zlatonosovići, poznate u 15. vijeku.

Divoš Tihoradić je poznat kao naručilac izrade evanđelja u struci po njemu nazvanog Divoševo evanđelje, značajnim spomenikom iz 14. vijeka. [3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pavao Anđelić, Postojbina i rod Divoša Tihoradića, Slovo 25-26, Zagreb 1976, 234-235.
  2. ^ Isto.
  3. ^ Jelica Đurić – Rajka Ivanišević, Jevanđelje Divoša Tihoradića, Zbornik radova Vizantološkog instituta 7, Beograd 1961, 153-160; Irena Grickat, Divoševo Jevanđelje, Južnoslavenski filolog 25, Beograd 1961-1962, 227-293.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Pavao Anđelić, Postojbina i rod Divoša Tihoradića, Slovo 25-26, Zagreb 1976, 231-239.
  2. Jelica ĐurićRajka Ivanišević, Jevanđelje Divoša Tihoradića, Zbornik radova Vizantološkog instituta 7, Beograd 1961, 153-160.
  3. Irena Grickat, Divoševo Jevanđelje, Južnoslavenski filolog 25, Beograd 1961-1962, 227-293