Idi na sadržaj

Dječija epilepsija

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Djetinjstvena epolepsija
Drugi naziviDječija epilepsija
Elektroencefalogram osobe s apsansnom epilepsijom u djetinjstvu koji prikazuje napad. Talasii su crni na bijeloj pozadini;
Generalizirana 3 Hz zubac i talas pražnjenja na eletroencefalogramu
SpecijalnostNeurologija
SimptomiEpilepsijski napadi u djetinjstvu
Uobičajeno pojavljivanjeObično dijagnosticira u ranom djetinjstvu
TrajanjeNekima do adolescencije, a ostalima doživotno
VrsteParcijalni ili generalizirani napad
UzrociTačan osnovni uzrok djetinjstvene epilepsije nije poznat.
Faktori rizikaOd recidiva (najmanje 60%) nakon dva neizazvana napada, koja se javljaju u narednih 10 godina
Dijagnostička metodaKlinička
Diferencijalna dijagnozaEpilepsija, epilepsijski napad, generalizirana epilepsija
PrevencijaNepoznata
LiječenjeAntikonvulzivima, a u rijetkim slučajevima i hirurškom intervencijom
LijekAntikonvulzivi levetiracetam, topiramat, vigabatrin, fenitoin, lamotrigin, rufinamid, stiripentol, karbamazepin, valproat i fenobarbital.
PrognozaVećini koja ima ovo stanje trebat će praćenje i doživotna dugotrajna terapija lijekovima
FrekvencijaDjetinjstvena epilepsija pogađa oko 6 od 1000 američke djece uzrasta između 0 i pet godina
SmrtnostIncidentna

Djetinjstvena epilepsija je neurološko stanje ponavljajućih epizoda ničim izazvanih epileptičkih napada. Napad je abnormalna neuronska aktivnost mozga koja može uzrokovati intelektualne, emocijske i društvene posljedice. Epilepsija pogađa djecu i odrasle svih uzrasta i rasa i jedan je od najčešćih neuroloških poremećaja nervnog sistema.[1] Epilepsija je češća kod djece nego kod odraslih, pogađajući oko šest od 1000 američke djece starosti između 0 i pet godina.[2] Epilepsijski napadi mogu biti različitih tipova ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen, a napadi se klasificiraju u dva glavna tipa parcijalni napad ili generalizirani napad.[1]

Nakon što dijete doživi prvi napad ili sumnja na epilepsijski, treba ga uputiti pedijatru specijalisti za epilepsiju i epilepsijske napade, kako bi se procijenio napad i postavila dijagnoza. Ljekar specijalista će uzeti detaljnu anamnezu djeteta, obaviti fizičke preglede, kliničke laboratorijske testove poput krvnih i genetičkih testova, te neurosnimanje. Ako se kod djeteta sumnja na epilepsijske napade, potrebno je provesti dodatna istraživanja kao što je elektroencefalografija (EEG) koja može dati više informacija o električnoj aktivnosti mozga i tipu napada.[3]

Epilepsikski napad kod velike većine pedijatrijskih pacijenata s epilepsijom je kratkotrajan, a simptomi obično nestaju sami od sebe nakon što napad završi, ali neka djeca doživljavaju ono što je poznato kao "klaster epilepsijskih napada", u kojem prvi napad prati druga epizoda otprilike šest sati kasnije. Ove ponavljajuće epizode napada predstavljaju veći rizik od smrti za djecu.[4]

Djecu treba liječiti odgovarajućom i učinkovitom terapijom kako bi se spriječilo nepovratno oštećenje živaca.[5] Mogućnosti liječenja epilepsije uključuju lijekove, dijetu i operaciju.[6] Dijeta i operacija se razmatraju za djecu koja imaju epilepsiju otpornu na lijekove.[7]

Epilepsija se klasificira prema vrstama napada, vrstama epilepsije i sindromima epilepsije. Vrste napada uključuju fokusni, generalizirani i nepoznati početak,[8] dok tipovi epilepsije uključuju fokusnu generaliziranu, kombiniranu fokusnu i generaliziranu, te nepoznatu. Tačna klasifikacija epilepsije pomoći će u pružanju odgovarajućeg liječenja i upravljanja terapijom.[9]

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Procjenu epilepsije provodi i dijagnosticira neurolog. Međunarodna liga protiv epilepsije (ILAE) predlaže da se prije liječenja epilepsije ona pravilno klasificira i dijagnosticira. Epilepsija se potvrđuje kada je kod pacijenta prisutno barem jedno od sljedećih stanja:[5]

  1. Nakon najmanje dva neizazvana (ili refleksna) epilesijska napada koji se javljaju u razmaku većem od 24 sata.
  2. Ili nakon jednog neizazvanog (ili refleksnog) epilepsijskog napada i vjerovatnoća daljnjih napada slične općem riziku od recidiva (najmanje 60%) nakon dva neizazvana napada, koja se javljaju u narednih 10 godina.
  3. Ili kada se identificira epilepsijski sindrom.

Što se tiče prvog stanja, vrijeme napada koji se javljaju u razmaku većem od 24 sata je neophodno u dijagnostičkim parametrima, ali ne postoji specifičan vremenski okvir koji se može koristiti za resetiranje sata. Naprimjer, osoba koja ima prvi neizazvani epilepsijski napad u dobi od pet godina, a drugi napad 20 godina kasnije, imala bi dijagnozu epilepsije. Kada su napadi privremeni, kratkotrajni ili se spontano javljaju kao posljedica akutne traume mozga, groznice, odvikavanja od alkohola, niskog ili visokog šećera u krvi, tada se to ne bi dijagnosticiralo kao epilepsija, jer se napadi koji se javljaju zbog poznatog uzroka smatraju izazvanim.[10]

Što se tiče drugog stanja, visokog rizika od recidiva, to je kada pacijent koji je već imao jedan neizazvani napad bude označen kao osoba sa rizikom većim ili jednakim 60% od ponovnog napada u narednih 10 godina. Moraju biti ispunjena dva kriterija da bi se predvidio rizik veći ili jednak 60% od ponovnog napada u narednih 10 godina. Prvi je da snimanje mozga treba da pokaže da postoji potencijal da mozak generira spontane i povratne epilepsijske napade.[11] Što se tiče drugog kriterija, EEG test mora pokazati abnormalne električne obrasce mozga koji ukazuju na visok rizik od ponovnog pojavljivanja drugog napada.[11] Ako neuroimaging i EEG testovi pokažu abnormalne nalaze koji nemaju epileptiformni potencijal, što znači da postoje određeni moždani valovi ili aktivnost koji impliciraju ili su povezani s epilepsijom, a pacijent je doživio jedan neizazvani napad, tada pacijentu ne bi bila dijagnosticirana epilepsija. Konsenzus o postavljanju postotka na veći ili jednak 60% je zato što predstavlja minimalni nivo pouzdanosti za nekoga ko je već doživio dva neizazvana napada da vjerovatno ima i treći.[11]

Kod trećeg stanja, to je dijagnosticirani epilepsijski sindrom. Epilepsijski sindromi se značajno razlikuju od tipova epilepsije, identificiraju se kombinacijom specifičnih nalaza koji proizlaze iz kliničkih karakteristika, EEG-a, neurosnimanja, genetičkog testiranja i karakteristika koje zavise od dobi.[11] Ako postoje dokazi iz nalaza koji ukazuju na specifičan epilepsijski sindrom, tada se pretpostavlja da pacijent ima epilepsiju.[10]

Testiranje

[uredi | uredi izvor]

Može se provesti više vrsta testova kako bi se postavila najtačnija dijagnoza, kao i kako bi se stvorio personalizirani režim liječenja za pacijenta.[12]

EEG na pacijentu (lateralni pogled).

Testovi snimanja mozga bilježe obrasce moždanih valova i otkrivaju sve abnormalnosti. Najčešći test snimanja mozga je elektroencefalogram (EEG). Elektrode se pričvršćuju na vlasište pomoću pastozne tvari i kapice te bilježe električnu aktivnost mozga. Može se koristiti EEG visoke gustoće, gdje se pričvršćuje više elektroda, kako bi se dobio precizniji, lokalizirani rezultat aktivnosti epilepsijskih napada.[13][14] Ostali testovi snimanja mozga uključuju CT skeniranje, magnetnu rezonancu (MRI skeniranje, PET skeniranje i kompjuterizovanu tomografiju s jednom fotonskom emisijom.[15]

Postoji tendencija pogrešnog dijagnosticiranja epilepsije kod djece, što predstavlja izazov u postavljanju precizne dijagnoze u ovoj životnoj fazi. Ipak, profiliranje miRNK smatra se pouzdanim testom za dijagnosticiranje i prognoziranje epilepsije. Ovaj pristup je efikasan u sprječavanju pogrešne dijagnoze, smanjenju troškova dijagnostike i pružanju brze dijagnoze.[16]

Statističko parametarsko mapiranje (SPM), snimanje električnim izvorom (ESI) i magnetoencefalografija (MEG) su dodatne tehnike analize koje se mogu provesti kako bi se dalje lociralo porijeklo napadaja.[15]

Tačna dijagnoza vrste i mjesta početka napada ključna je za pronalaženje najefikasnijeg tretmana.[12] Dijagnoza epilepsije može se postaviti kod pacijenata koji nisu imali napadaj u posljednjih 10 godina ili su bez antiepilepsijske terapije ili su imali sindrom epilepsije zavisan od dobi, a sada su prešli odgovarajuću dob.

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Precizan način klasifikacije elepsiih napada i vrsta epilepsije dolazi od dobijanja detaljne anamneze pacijenta i provođenja odgovarajućih testova i korištenja pratećih podataka. Kao što je gore spomenuto, vrste epilepjskih napada uključuju fokusne, generalizirane ili nepoznate. Klasifikacija napada u početku počinje s tim da li su fokusni ili generalizirani. Fokusni napadi su oni koji se javljaju u jednoj hemisferi, mogu biti lokalizirani u jednom području ili raspoređeni po moždanoj hemisferi.[11][17] Što se tiče generalizirana epilepsijageneraliziranih napada, oni nastaju u jednom području mozga i brzo se šire bilateralno preko obje hemisfere.[17] Ako je početak napada nejasan zbog nedovoljnih podataka iz pacijentove anamneze, kao i iz testova provedenih da bi se klasificirao kao fokusni ili generalizirani, tada se napad klasificira kao napad nepoznatog početka.[18]

Epilepsujski napadi su klasifikovani u dvije kategorije na osnovu regije mozga u kojoj se javljaju: fokusni napadi i generalizirani napadi.

  1. Generalizirani napadi: Ove vrste epilepsijskih napada se javljaju istovremeno u desnoj i lijevoj moždanoj hemisferi, a zatim se šire na druge moždane neurone.[19] Dalje se klasificira kao:
    1. Tonusno-klonusni napadi: Indicirani su ukočenošću mišića koja je praćena trzanjem mišića. Najčešće se javlja kod djece u poređenju sa odraslima, sa šansom za recidiv čak i nakon liječenja.
    2. Apsansni napadi: Ove epizode su generalizirane i odmah ih prati stalno zurenje ili gledanje u jedno mjesto tokom dužeg vremenskog perioda. Najčešće se javlja kod djece nego kod odraslih.
    3. Febrilni napadi: Ove epizode su generalizirane i mogu se javiti u bilo kojoj regiji mozga, ali traju duže vrijeme, ponekad praćene visokom tjelesnom temperaturom.[20][21][22] Ovo se može liječiti rješavanjem osnovnog uzroka groznice, koja može biti uzrokovana infekcijama, bilo kakvim nutritivnim disbalansima poput hipoglikemije, a štaviše, kontrolira se upravljanjem simptomima.[20]
  1. Fokusni napadi: Ove vrste epilepsijskih napada mogu se javiti samo u jednoj hemisferi, što uzrokuje trzanje ili ukočenost mišića ili iznenadne nevoljne pokrete, a mogu se proširiti i na druge dijelove tijela. Često se liječi stimulacijom vagusnog živca.[23] Fokusni epilepsijski napadi povezani su s aurama, koje su senzacije koje prethode napadu, kao što su čudan okus ili miris, mljackanje usnama i trljanje ruku.[19] Ovaj tip se dalje dijeli na tri podtipa:
    1. Zadržana ili oštećena svijest: Kada je pacijent potpuno svjestan događaja tokom napada, to se naziva zadržana svijest. Kada pacijent izgubi neke događaje, to se naziva epilepsijski napad oštećene svijesti. Neki napadi su povezani s gubitkom pamćenja događaja tokom napada.
    2. Motorni ili nemotorni početak: Kod motornog napada dolazi do pokreta mišića i može se podijeliti na tipove kao što su fokusni tonijski napad, fokusni klonski napad, fokusni atonijski napad. Nemotorni napadi nisu praćeni pokretima mišića, a također se dijele na specifičnije tipove poput fokusnih nemotornih kognitivnih napada i fokusnih nemotornih emociojskih napada.
    3. Fokusni do bilateralni tonusno-klonusni..[19]

Nakon klasifikacije tipova napada, drugi dio je klasifikacija tipa epilepsije. Klasifikacija tipova epilepsije pretpostavlja da pacijent ima epilepsiju definiranu jednim od tri stanja detaljno opisana u odjeljku o dijagnozi. Tipovi epilepsije, baš kao i tipovi epilepsijskih napada, uključuju fokusne, generalizirane, nepoznate i drugu kategoriju koja se naziva kombinovani fokusni i generalizirani. Da bi se utvrdilo kojoj od četiri kategorije pacijent pripada, treba definirati tip pacijentovog napada. Ako je pacijent klasificiran kao pacijent sa fokusnim sa kognitivnom svjesnošću do bilateralnih tonusno-klonskih napada koji potiču iz obje hemisfere, bit će klasificiran kao pacijent sa fokusnom epilepsijom.[11] Ako pacijent ima i fokusne i generalizirane epilepsijske napade, bit će klasificiran kao pacijent sa kombinovanom fokusnom i generaliziranom epilepsijom.[11][18]

Uzroci i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Uzroci epilepsije u djetinjstvu variraju. U otprilike 2⁄3 slučajeva, nije poznato.[24]:44

Uzrok Frekvencija (%)
Nepoznato 67,6
Kongenitalno 20
Trauma 4,7
Infekcija 4
Moždani udar 1,5
Tumor 1,5
Degenerativni 0,7

Uzroci epilepsijskih napada uključuju neravnotežu neurotransmitera (hemikalija u mozgu koje prenose nervnu signalizaciju), tumore mozga, moždani udar i oštećenje mozga od bolesti ili povrede, ili čak kombinaciju nekoliko uzroka. Međutim, za većinu napada uzrok se ne može utvrditi.[1] Faktori koji mogu doprinijeti epizodi epilepsijskih napada uključuju povrede glave, nedavnu groznicu ili infekciju, istovremena zdravstvena stanja i lijekove.

Postoji mnogo različitih simptoma epilepsije kod djece, koji mogu varirati ovisno o vrsti napada. Uobičajeni znakovi napada uključuju:

  • Pokreti: Trzajni pokreti ruku i nogu, ukočenost tijela, ritmično klimanje glavom, brzo treptanje i zurenje, iznenadni pad (obično kao posljedica gubitka svijesti)

|* Gubitak svijesti

  • Plavkaste usne
  • Gubitak kontrole nad mjehurom ili crijevima
  • Nenormalno disanje
  • Nereagiranje na buku ili riječi, pojavljivanje u izmaglici

Dijete može izgledati zbunjeno ili spavati nakon epizode napada.

Simptomi epilepsijskog napada mogu biti slični simptomima drugih zdravstvenih stanja. Treba se pobriniti da dijete posjeti svog ljekara radi dijagnoze. Simptomi se također mogu razlikovati ovisno o vrsti napadaja koje osoba ima. Fokalni napadi, koji su napadi koji počinju na jednoj strani mozga, ali se mogu proširiti po cijelom mozgu i potencijalno mogu uzrokovati utrnulost, trnce ili osjećaj da nešto puzi po koži. Generalizirani napadi[] su oni koji se javljaju kada abnormalna električna aktivnost koja uzrokuje napad počne u obje polovine mozga istovremeno, što može dovesti do gubitka svijesti, drhtanja, ukočenosti i grčeva.[25]

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Većina djece koja razviju epilepsiju konvencionalno se liječi antikonvulzivima. U oko 70% slučajeva dječje epilepsije, lijekovi mogu potpuno kontrolirati napade.[24] Iako postoje ograničeni dokazi koji podržavaju njihovu upotrebu.[24] Iako postoje ograničeni dokazi koji podržavaju njihovu upotrebu;[26] lijekovi koji se koriste za liječenje djetinjstvene epilepsije uključuju levetiracetam, topiramat, vigabatrin, fenitoin, lamotrigin, rufinamid, stiripentol, karbamazepin, valproat i fenobarbital.[27] Većini dojenčadi s epilepsijom propisani su levetiracetam i farmakološka monoterapija, pri čemu potonja predstavlja 94% djece s početkom prije 34. sedmice.[6] Većina antikonvulzivnih lijekova nosi rizik od nuspojava koje se kreću od blage nelagode do značajnog kognitivnog oštećenja. Obično se neželjeni kognitivni efekti uklanjaju nakon smanjenja doze ili prestanka uzimanja lijeka.[28] Teški neželjeni efekti su rijetki kod dojenčadi kojoj su propisani levetiracetam, topiramat i lamotrigin do te mjere da se prestane s primjenom.[27]

Kanabinoidi (CBD) se također koriste za liječenje epilepsije kod djece. Pokazalo se da CBD smanjuje napade kod djece s epilepsijama otpornim na lijekove (DRE), posebno Dravetinim i Lennox-Gastautovim sindromom, ali ne dovodi do izostanka napadaj kod većine djece.[29] Iako je kanabidiol prijavljen kao siguran i učinkovit u liječenju djece s refraktornom epilepsijom, ključno je uzeti u obzir nepoznate dugoročne nuspojave lijeka, kao i potencijal za ozbiljne interakcije lijekova između kanabidiola i klobazama.[30] Davanje lijekova djetetu nije uvijek jednostavno. Mnoge tablete su napravljene samo da se progutaju, što može biti teško za dijete. Za neke lijekove postoje verzije za žvakanje.[31]

Cilj liječenja je kontrola, zaustavljanje ili smanjenje učestalosti napada. Liječenje se najčešće provodi lijekovima. Mnogo vrsta lijekova koristi se za liječenje epilepsijskih napada i epilepsije. Ljekar djeteta morat će identificirati vrstu napada koji ima. Lijekovi se odabiru na osnovu vrste pilepjskog napada, dobi djeteta, nuspojava, cijene i jednostavnosti upotrebe. Lijekovi koji se koriste kod kuće obično se uzimaju oralno u obliku kapsula, tableta, sprejeva ili sirupa. Neki lijekovi se mogu davati u rektum ili u nos. Ako je dijete u bolnici s napadima, lijek se može davati injekcijom ili intravenski putem vena (IV). Pokazalo se da lijekovi poput: stimulansa, antidepresiva i antipsihotika snižavaju prag epilepsijskih napada i mogu povećati neurostabilnost.[32] Tri četvrtine djece koja uzimaju lijekove vide poboljšanje i kontrolirane epilepsijske napade nakon 2–3 godine uzimanja tog lijeka.[33]

U komparativnom pregledu učinkovitosti, levetiracetam je kod neke dojenčadi uzrokovao izostanak epilepsijskih napada, što je potkrijepljeno kontroliranim ispitivanjem.[34] Vjerovatnoća izostanka napada uz levetiracetam bila je 30% kada se uzimao u kombinaciji s valproatom u odnosu na samo 22% kada se valproat uzimao sam.[27] Ista studija je otkrila da su svi ostali lijekovi za liječenje nedovoljni, a topiramat nije bio dovoljan zbog nedosljednosti. Međutim, važno je napomenuti da je snaga dokaza za ovu studiju niska zbog male kontrolne grupe i malog broja uključenih pacijenata. Uprkos tome, jasno je da je levetiracetam, kada se uzima s valproatom, imao najjače rezultate u prevenciji napadaja.[27]

Važno je da dijete uzima propisane lijekove prema uputama. Dozu će možda trebati prilagoditi za najbolju kontrolu epilepsijskih napada. Svi lijekovi mogu imati nuspojave. Razgovarajte s djetetovim ljekarom o mogućim nuspojavama koje se mogu pojaviti. U slučaju da se pojave nuspojave, propisane lijekove ne treba prekidati prije razgovora s djetetovim ljekarom. To može uzrokovati više ili pogoršati napade.[1]

Iako postoji mnogo lijekova koji pomažu u sprječavanju rpiepsijskih napada, još uvijek više od 30% od 70 miliona ljudi ima napade otporne na lijekove tokom svog života. Postoji 20% djece koja su pokazala farmakorezistentnost na ispitivanja više antiepilepsijskih lijekova. To može biti uzrokovano neadekvatnim ili netačnim dozama lijeka.[35]

Kada se započne s uzimanjem lijeka, mogu biti potrebni testovi kako bi se utvrdilo koliko dobro lijek djeluje. Mogući testovi uključuju:

  • Analize krvi. Krv se može često testirati kako bi se provjerio nivo lijeka u tijelu. Na osnovu ovog nivoa, zdravstveni radnik može promijeniti dozu lijeka. Analize krvi se također mogu koristiti za provjeru učinaka lijeka na druge organe.
  • Analize urina. Mokraća se može testirati kako bi se vidjelo kako tijelo reagira na lijek.
  • Elektroencefalogram (EEG). EEG je postupak koji bilježi električnu aktivnost mozga. To se radi pričvršćivanjem elektroda na vlasište. Ovaj test se radi kako bi se vidjelo kako lijek utiče na električne probleme u mozgu.

Lijekovi se možda neće morati uzimati neograničeno. Djeca mogu prestati uzimati lijek ako nemaju napadaje jednu do dvije godine. To će odrediti zdravstveni radnik djeteta.[1]

Dijeta

[uredi | uredi izvor]

Sistematski pregled literature iz 2023. godine pronašao je ograničene dokaze koji podržavaju efikasnost i sigurnost farmakoloških i dijetetskih tretmana epilepsije kod djece mlađe od tri godine.[26] Pristupi dijetetskom liječenju obično se razmatraju samo kada su dojenčad otporna na farmakološke intervencije. ketogena dijeta (koja uključuje nizak unos ugljikohidrata/proteina i visok unos masti) predložena je kod dojenčadi sa Dravtnim indromom i tuberoznom sklerozom i može dovesti do smanjenja učestalosti epilepsijskih napadaj.[26][36] Sistematski pregled proveden 2019. godine zaključio je da je ketogena dijeta teško održiva za porodice jer je teško pridržavati se i može uzrokovati određena kašnjenja u rastu i razvoju.[7] Mučnina, acidoza, bubrežni kamenci i zatvor su neke od drugih mogućih nuspojava.[37] Ketogena dijeta je bila popularan tretman za dječju epilepsiju prije otkrića lijekova protiv epilepsijskih napada.[38]

Modificirana Atkinsonova dijeta (MAD) je dijeta s niskim udjelom ugljikohidrata koja je uzrokovala smanjenje učestalosti i težine napada, iako ne tako učinkovito kao ketogena dijeta.[26] Potiče od Atkinsove dijete koja je razvijena kako bi pomogla u gubitku težine, ali je od tada modificirana kako bi se dodatno smanjio unos ugljikohidrata i primjenjuje se u liječenju epilepsijskih napada.[39] Mogući rizici MAD-a su povraćanje, zatvor, dijareja i disfagija.[40]

Tretman niskim glikemijskim indeksom (LGIT) je još jedan oblik ketogene dijetetske terapije koji se oslanja na preskakanje ugljikohidrata visokog glikemijskog indeksa (GI) u obrocima kako bi se izbjegao nagli porast nivoa glukoze u krvi, a istovremeno omogućio neograničen unos masti i proteina. Istraživanja su pokazala da, u poređenju sa hroničnim bubrežnim oboljenjem (KB), poremećajem metabolizma (MAD) i srednje teškim bubrežnim oboljenjem (MCTKD),[41] LGIT ima manje štetan učinak na kardiovaskularni, gastrointestinalni i genitourinarni sistem kada se koristi dugotrajno i efikasan je u smanjenju učestalosti epilepsijskih napada kod djece. Međutim, u smislu efikasnosti, LGIT je uporediv i sa hroničnom bubrežnom bolešću (KB) i sa makulskim adenokarcinomom (MAD).[42]

Operacija

[uredi | uredi izvor]

Ako dijete nije uspješno podvrgnuto najmanje dva različita pokušaja liječenja lijekovima, smatra se da ima perzistentnu, rezistentnu epilepsiju, koja se može liječiti operacijom epilepsije. Hirurške opcije uključuju:

Resekcija

[uredi | uredi izvor]

Resekcije uključuju uklanjanje dijela mozga iz kojeg potiču napadi. Postoji nekoliko vrsta resekcija. Fokalne resekcije uključuju uklanjanje specifičnog porijekla, poznatog kao "fokus napadaja". Fokusne resekcije su ograničene na porijeklo napadaja koje nije povezano s kritičnim funkcijama, kao što su vid, govor, kretanje i pamćenje. Resekcije koje uklanjaju više od samog fokusa napadaja i koje mogu utjecati na funkcije kontrole mozga su resekcija temporalnog režnja, resekcija frontalnog režnja i resekcija parijetalnog i okcipitalnog režnja.[43]

Hemisferektomija

[uredi | uredi izvor]

Hemisferektomija je hirurški zahvat u kojem se jedna od moždanih hemisfera djelomično ili potpuno uklanja.[44] Lokacija mozga iz koje potiču napadi, poznata kao epileptogena zona, odvojena je, kako bi se minimizirala, ili čak zaustavila, pojava napada i njihovih komplikacija.[45] Značajno smanjenje epilepsijskih napada uočeno je kod većine postupaka hemisferektomije ili hemisferotomije, pri čemu više od polovine rezultira ishodom bez epilepsijskih napada.[6][46][47] Iako je smrt rijetka kod ovih postupaka,[47] treba uzeti u obzir rizik od niza neželjenih efekata, uključujući smrt, hidrocefalus i infekciju.

Neurostimulacija

[uredi | uredi izvor]

Implantacija uređaja za neurostimulaciju radi suzbijanja moždane aktivnosti koja uzrokuje napade obično se razmatra kada se fokus napadaja ne može ukloniti operacijom.

Stimulacija vagusnog živca (VNS) se izvodi slanjem malih impulsa energije u mozak putem vagusnog živca, koji je jedan od dvanaest velikih kranijalnih živaca. Ova opcija je izvodljiva za djecu stariju od 12 godina s parcijalnim napadima koji se ne mogu kontrolirati medicinskim sredstvima. Stimulacija vagusnog živca je operacija u kojoj se mala baterija postavlja u zid grudnog koša. Zatim se male žice pričvršćuju na bateriju i postavljaju ispod kože i oko jednog od vagusnih živaca. Baterija se zatim programira da šalje energetske impulse svakih nekoliko minuta u mozak. Kada dijete osjeti da mu se sprema epilepsijski napad, ono može aktivirati impulse držeći mali magnet iznad baterije. U mnogim slučajevima, ovo će pomoći u zaustavljanju napada. Nadalje, ova stimulacija se pokazala efikasnom u smanjenju rizika od iznenadne neočekivane smrti kod epilepsije ((SUDEP)) dugoročno.[48].Stimulacija vagusnog živca može imati nuspojave poput promuklosti, bolova u grlu ili promjene u glasu.[1]

U responzivnoj neurostimulaciji (RNS), električni generator se postavlja u lobanju kako bi direktno pratio moždanu aktivnost i zaustavio napade putem električne stimulacije. Električne stimulacije ne uzrokuju nikakvu bol ili drugu reakciju kod pacijenta.[49]

Duboka stimulacija mozga (DBS) ima dva koraka u postupku. Tanka žica koja prenosi električne impulse, poznata kao elektroda, implantira se kroz lobanju i u mozak. Povezani stimulirajući uređaj se postavlja u grudni koš, ispod kože, i radi slično kao pesmejker, kako bi pratio aktivnost mozga i slao električne impulse za suzbijanje napada.[50]

Društveni uticaj

[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje

[uredi | uredi izvor]

Mnoge varijable epilepsije mogu uticati na dječije obrazovanje. To rezultira niskim akademskim postignućima. Ova bolest je povezana s poteškoćama u učenju zbog gubitka pamćenja i smanjene pažnje.[51] Djeca s epilepsijom mogu češće izostajati iz škole nego njihovi vršnjaci. To može biti posljedica rpilepsijskih napada, oporavka i liječničkih pregleda.

Djeca s epilepsijom mogu biti sposobna funkcionirati u normalnom okruženju učionice. Uprkos tome, neka mogu biti smještena u programe specijalnog obrazovanja kako bi se osiguralo da dobijaju obrazovnu podršku koja im je potrebna.[52]

Veći uspjeh je uočen s malom asocijacijom kod djece. Posebno kod one s optimističnim pogledom na dijagnozu, one kojoj je dijagnoza postavljena u kasnijoj dobi i one s podržavajućim roditeljima.[53] Osim toga, nakon početka liječenja primjećuju se poboljšana pažnja i performanse.[54]

Društveni život

[uredi | uredi izvor]

Epilepsija u djetinjstvu ima dubok uticaj i na društveni život i na mentalno zdravlje pogođene djece, kao i na njihove porodice. Djeca s epilepsijom često se suočavaju sa značajnim izazovima mentalnog zdravlja.[55] Nepredvidljivost epilepsijskog napada, u kombinaciji sa svakodnevnim liječenjem stanja, može doprinijeti pojačanom nivou anksioznosti. Ova djeca se također mogu suočiti s osjećajima depresije, koji proizlaze iz emociokskog tereta stresora povezanih s epilepsijom.[56] Stalna svijest o potencijalnim napadima može stvoriti trajno stanje budnosti, što dovodi do hroničnog stresa. Društvena stigma dodaje još jedan sloj složenosti mentalnom zdravlju djece s epilepsijom. Zablude i strahovi koji okružuju epilepsijske napade mogu dovesti do društvene stigmatizacije i isključenosti.[57] Diskriminacija i nedostatak razumijevanja ovog stanja mogu duboko uticati na samopoštovanje i ukupne društvene interakcije, često dovodeći do osjećaja izolacije. Ova izolacija može dodatno pogoršati osjećaje depresije i anksioznosti. Odnosi s vršnjacima također mogu biti pogođeni.[58] Neka djeca mogu osjetiti znatiželju, empatiju ili čak zabrinutost od strane svojih vršnjaka u vezi sa svojim stanjem. Otvorena komunikacija i edukacija o epilepsiji mogu podsticati razumijevanje, smanjiti stigmu i na kraju dovesti do inkluzivnijih i podržavajućih odnosa s vršnjacima.[59]

Uprkos nedostatku dokaza koji povezuju vrstu napadaja s mentalnim zdravljem, pacijenti s frontalnom epilepsijom postižu niže rezultate na skalama depresije u odnosu na one s temporalnom epilepsijom. Agresija, konfuzija i hiperaktivnost kod djece s epilepsijom su znaci preiktalnih psihijatrijskih simptoma koji se smatraju povezanim s poremećajima limbnog sistema, posebno u amigdali. Osim toga, neki antiepilepsijski lijekovi izazivaju anksioznost i depresiju. Naprimjer, fenobarbital je povezan s anksioznošću i suicidalnim mislima, dok je levetiracetam povezan s povećanom anksioznošću i agresijom kod djece. Na osnovu navedenog, neophodno je da zdravstveni radnici uzmu u obzir psihološko stanje djece s epilepsijom pažljivim odabirom najbolje opcije lijeka koja ima manji uticaj na njihovo mentalno zdravlje i veću efikasnost liječenja, kao i pružanjem dodatne podrške za poboljšanje njihovog mentalnog blagostanja.[60] Razvijene su intervencije u mentalnom zdravlju za podršku djeci s epilepsijom.[61][62]

Jezik

[uredi | uredi izvor]

U slučajevima hronične pedijatrijske epilepsije često postoji povezanost sa smanjenim jezičkim vještinama. Mozak ima dva glavna jezička područja koja se nazivaju Brocino područje i Wernickeovo područje. Međutim, jezik je mnogo složeniji od samo ova dva područja. Postoje mnogi drugi dijelovi mozga, poput nekoliko kortdeksnih područja, uključenih u jezik.[63]

Mnoga djeca s epilepsijom imaju problema s jezikom. To se može dogoditi kada neko ima napad i može dovesti do raznih problema s govorom, od neobičnih govornih obrazaca do potpunog gubitka sposobnosti govora. Nažalost, nema mnogo dostupnih podataka koji objašnjavaju kako obrasci paljenja epilepsijskih napada mogu dovesti do jezičkih problema. Korelacija epilepsijske aktivnosti i jezičkog deficita je nesumnjivo prisutna, što se ne poboljšava u potpunosti čak i ako su epilepsijski napadi dobro kontrolirani, ali mehanizmi koji su uključeni još nisu razjašnjeni.[64]

U mozgu u razvoju, epilepsija može uzrokovati strukturne promjene jezičnih područja što dovodi do razvojnih poteškoća. Zauzvrat, dijete može imati problema s usvajanjem komunikacijskih vještina normalnim tempom.[65] Ovo kašnjenje se kod neke djece može riješiti kompenzacijskim mehanizmima ili ublažiti lijekovima i terapijom, ali kod neke djece s perzistentnom epilepsijom, kašnjenje može ostati ili se pogoršati s godinama.[66]

U slučaju epilepsije temporalnog režnja (TLE), studije su pokazale da postoji strukturno oštećenje vlaknastih puteva povezanih s pamćenjem i jezikom, što pruža određeno objašnjenje za oštećenja kod pacijenata s epilepsijom.[67]

Jezičke sposobnosti kod pedijatrijskih slučajeva epilepsije procjenjuju se korištenjem mapiranja jezika električnom korteksnom stimulacijom (ECS), elektrokortikografije (ECoG), fMRI, Wada testiranja i magnetoencefalografije (MEG).[63]

Pokazalo se da fMRI nudi obećavajuću strategiju za definiranje obrazaca aktivacije jezika, kao i obrazaca laterizacije.[68]

Važno je identificirati jezičke regije uključene u epilepsiju, posebno epilepsiju temporalnog režnja, prije hirurške resekcije kako bi se smanjio rizik od postoperativnih jezičkih deficita. Trenutno je mapiranje ECS-a standard njege u lokalizaciji područja uključenih u nastanak fokusnih epičepsijskih napada i predoperativno planiranje.[69]

Mnogi pedijatrijski i odrasli pacijenti s epilepsijom razvijaju atipičnu jezičku lateralizaciju zbog reorganizacije veza u epilepsijsiom mozgu, jer pokazuju različite obrasce veza u mnogim područjima kao što su jezik, obrasci spavanja i ponašanje. Postoje dokumentirani slučajevi interhemisferne i intrahemisferne reorganizacije jezičkih područja.[70]

"Tabela 1: Varijable povezane s interhemisferičnom i intrahemisferičnom reorganizacijom pronađene u fMRI i ECS studijama "[63]

Varijabla Uticaj na organizaciju jezika međuhemisferne/unutarhemisferne/Obje
Rana dob početka epilepsijskih napada Da Oba
Fokus epilepsijskog napada na lijevoj strani Da Oba
Ljevorukost Da Oba
Korteksna displazija (u odnosu na diskretne tumore) Da Unutarhemisferno
Niži rezultati IQ-a Da Unutarhemisferno
Spol Ne
Dob pri mapiranju Ne
Liječenje antilepticima Ne
Lokacija iktalne zone Ne
Trajajnje epilepsije Ne
Frekvencija epilepsijskih napada Ne
Obrasci širenja epilepsijskih napada Ne

Učinci epilepsije na jezik mogu biti pod uticajem lokacije epileptiformne aktivnosti, težine i trajanja električnih pražnjenja, dobi početka, metoda liječenja i područja hirurške resekcije.

U nekim slučajevima, oštećenje jezika može biti prvi pokazatelj epileptiformne aktivnosti u mozgu djece. Studija provedena na Univerzitetu u Göteborgu pokazala je da su jezička oštećenja češća kod djece s epileptičkom aktivnošću mozga nego kod djece bez nje.[65] Zatim su istražili da li je epilepsijska aktivnost uzrok jezičkog deficita ili su u to bili uključeni drugi faktori. Najveća oštećenja jezika otkrili su kod djece sa zastojem u paljenju na lijevoj strani mozga, strani koja kontroliše jezičke sposobnosti. Ovo vjerovatno ukazuje na to da epilepsijska aktivnost dovodi do jezičkih poteškoća i sugeriše da bi kod djece sa jezičkim oštećenjima nepoznate etiologije trebalo razmotriti procjene za epilepsiju.[66]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 4 5 6 "Seizures and Epilepsy in Children". www.hopkinsmedicine.org (jezik: engleski). 8. 8. 2021. Pristupljeno 11. 4. 2022.
  2. ↑ Rollison J, Partikian A, Akinniranye G, Yagyu S, Motala A, Hempel S (30. 12. 2019). "Topic Brief: Infantile Epilepsy" (PDF). Patient-Centered Outcomes Research Institute.
  3. ↑ "Diagnosis and assessment of epilepsy | Epilepsies in children, young people and adults | Guidance". www.nice.org.uk. 27. 4. 2022. Pristupljeno 25. 7. 2023.
  4. ↑ Leviton, A; Patel, AD; Loddenkemper, T (juli 2023). "Self-management education for children with epilepsy and their caregivers. A scoping review". Epilepsy & Behavior. 144. doi:10.1016/j.yebeh.2023.109232. PMID 37196451 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  5. 1 2 Minardi, Carmelo; Minacapelli, Roberta; Valastro, Pietro; Vasile, Francesco; Pitino, Sofia; Pavone, Piero; Astuto, Marinella; Murabito, Paolo (2019). "Epilepsy in Children: From Diagnosis to Treatment with Focus on Emergency". Journal of Clinical Medicine. 8 (1): 39. doi:10.3390/jcm8010039. PMC 6352402. PMID 30609770.
  6. 1 2 3 Treadwell JR, Wu M, Tsou AY (25. 10. 2022). Management of Infantile Epilepsies (Report). Agency for Healthcare Research and Quality (AHRQ). doi:10.23970/ahrqepccer252. PMID 36270899
  7. 1 2 K, Poelzer; C, Mannion; Mm, Ortiz; R, Bang; P, Woods (22. 10. 2018). "A Systematic Review of the Quality of Life for Families Supporting a Child Consuming the Ketogenic Diet for Seizure Reduction". Current Developments in Nutrition (jezik: engleski). 3 (5). doi:10.1093/cdn/nzy079. ISSN 2475-2991. PMC 6488515. PMID 31044188. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  8. ↑ Fisher, Robert S; Cross, Helen; French, Jacqueline A; Higurashi, Norimichi; Hirsch, Edouard; Jansen, Floor E.; Lagae, Lieven; Moshé, Solomon L.; Peltola, Jukka; Perez, Eliane Roulet; Scheffer, Ingrid E.; Zuberi, Sameer M (8. 3. 2017). "Operational classification of seizure types by the International League Against Epilepsy: Position Paper of the ILAE Commission for Classification and Terminology". Epilepsia. 58 (4): 531–542. doi:10.1111/epi.13670. hdl:11343/292620. PMID 28276060. S2CID 21037500.
  9. ↑ Perucca P, Scheffer IE, Kiley M (mart 2018). "The management of epilepsy in children and adults". The Medical Journal of Australia. 208 (5): 226–233. doi:10.5694/mja17.00951. PMID 29540143. S2CID 3910434.
  10. 1 2 Tenney JR (decembar 2020). "Epilepsy-Work-Up and Management in Children". Seminars in Neurology. 40 (6): 638–646. doi:10.1055/s-0040-1718720. PMID 33176376. S2CID 226310363.
  11. 1 2 3 4 5 6 7 Falco-Walter J (decembar 2020). "Epilepsy-Definition, Classification, Pathophysiology, and Epidemiology". Seminars in Neurology. 40 (6): 617–623. doi:10.1055/s-0040-1718719. PMID 33155183. S2CID 226271483.
  12. 1 2 "Epilepsy - Diagnosis and treatment". Mayo Clinic (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 7. 2023.
  13. ↑ Smith, S J M (1. 6. 2005). "EEG in the diagnosis, classification, and management of patients with epilepsy". Journal of Neurology, Neurosurgery & Psychiatry (jezik: engleski). 76 (suppl_2): ii2–ii7. doi:10.1136/jnnp.2005.069245. ISSN 0022-3050. PMC 1765691. PMID 15961864.
  14. ↑ Stafstrom, C. E.; Carmant, L. (1. 6. 2015). "Seizures and Epilepsy: An Overview for Neuroscientists". Cold Spring Harbor Perspectives in Medicine (jezik: engleski). 5 (6). doi:10.1101/cshperspect.a022426. ISSN 2157-1422. PMC 4448698. PMID 26033084. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  15. 1 2 Anwar, Haleema; Khan, Qudsia Umaira; Nadeem, Natasha; Pervaiz, Iqra; Ali, Muhammad; Cheema, Fatima Fayyaz (12. 6. 2020). "Epileptic seizures". Discoveries. 8 (2): e110. doi:10.15190/d.2020.7. PMC 7305811. PMID 32577498.
  16. ↑ Rzepka-Migut, B; Paprocka, J (4. 1. 2021). "Prospects and Limitations Related to the Use of MicroRNA as a Biomarker of Epilepsy in Children: A Systematic Review". Life. 11 (1): 26. Bibcode:2021Life...11...26R. doi:10.3390/life11010026. PMC 7824581. PMID 33406636.
  17. 1 2 Pack AM (april 2019). "Epilepsy Overview and Revised Classification of Seizures and Epilepsies". Continuum. 25 (2): 306–321. doi:10.1212/CON.0000000000000707. PMID 30921011. S2CID 85565285.
  18. 1 2 Falco-Walter, Jessica J.; Scheffer, Ingrid E.; Fisher, Robert S. (1. 1. 2018). "The new definition and classification of seizures and epilepsy". Epilepsy Research (jezik: engleski). 139: 73–79. doi:10.1016/j.eplepsyres.2017.11.015. ISSN 0920-1211. PMID 29197668. S2CID 46817307.
  19. 1 2 3 Sarmast, Shah T; Abdullahi, Abba Musa; Jahan, Nusrat (20. 9. 2020). "Current Classification of Seizures and Epilepsies: Scope, Limitations and Recommendations for Future Action". Cureus (jezik: engleski). 12 (9). doi:10.7759/cureus.10549. ISSN 2168-8184. PMC 7575300. PMID 33101797. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  20. 1 2 Berg AT (januar 2002). "Recurrent febrile seizures.". Febrile seizures. Academic Press. str. 37–52. doi:10.1016/b978-012078141-6/50005-6. ISBN 978-0-12-078141-6.
  21. ↑ Duffner PK, Baumann RJ, Berman P, Green JL, Schneider S, Hodgson ES, Glade GB, Harbaugh N, McInerny TK, Miller MR, Moyer VA, et al. (Steering Committee on Quality Improvement and Management, Subcommittee on Febrile Seizures) (2008). "Febrile seizures: clinical practice guideline for the long-term management of the child with simple febrile seizures". Pediatrics. 121 (6): 1281–1286. doi:10.1542/peds.2008-0939. PMID 18519501. S2CID 1833784.
  22. ↑ "Febrile Seizures: Clinical Practice Guideline for the Long-Term Management of the Child with Simple Febrile Seizures". Pediatric Clinical Practice Guidelines & Policies (22nd izd.). American Academy of Pediatrics. april 2022. str. 217–224. doi:10.1542/9781610026086-part01-12. ISBN 978-1-61002-608-6.
  23. ↑ Panebianco M, Rigby A, Marson AG (juli 2022). "Vagus nerve stimulation for focal seizures". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 2022 (7). doi:10.1002/14651858.cd002896.pub3. PMC 9281624 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35833911 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  24. 1 2 3 Devinsky, Orrin (2008). Epilepsy: Patient and Family Guide (3rd izd.). Demos Medical Publishing. ISBN 978-1-932603-41-5.
  25. ↑ Bouilleret V, Dedeurwaerdere S (decembar 2021). "What value can TSPO PET bring for epilepsy treatment?". European Journal of Nuclear Medicine and Molecular Imaging. 49 (1): 221–233. doi:10.1007/s00259-021-05449-2. PMID 34120191 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 235414375 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  26. 1 2 3 4 Treadwell JR, Wu M, Tsou AY (25. 10. 2022). Management of Infantile Epilepsies: A Systematic Review (Report). Rockville (MD): Agency for Healthcare Research and Quality (US). doi:10.23970/ahrqepccer252. PMID 36383706 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 254357105 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć). Report No.: 22(23)-EHC004 Report No.: 2021-SR-01.
  27. 1 2 3 4 Treadwell JR, Kessler SK, Wu M, Abend NS, Massey SL, Tsou AY (januar 2023). "Pharmacologic and Dietary Treatments for Epilepsies in Children Aged 1-36 Months: A Systematic Review". Neurology. 100 (1): e16–e27. doi:10.1212/WNL.0000000000201026. PMC 9827128 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36270899 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  28. ↑ Greener M (May–June 2013). "Beyond seizures: understanding cognitive deficits in epilepsy". Progress in Neurology and Psychiatry. 17 (3): 31–32. doi:10.1002/pnp.285.
  29. ↑ Elliott, Jesse; DeJean, Deirdre; Clifford, Tammy; Coyle, Doug; Potter, Beth K; Skidmore, Becky; Alexander, Christine; Repetski, Alexander E.; Shukla, Vijay; McCoy, Bláthnaid; Wells, George A. (februar 2020). "Cannabis-based products for pediatric epilepsy: An updated systematic review". Seizure. 75: 18–22. doi:10.1016/j.seizure.2019.12.006. ISSN 1059-1311. PMID 31865133.
  30. ↑ Moreira, GA; Moraes Neto, R; Ribeiro, RG; Crippa, ACS (2022). "Cannabidiol for the treatment of refractory epilepsy in children: a critical review of the literature". Revista paulista de pediatria. 41. doi:10.1590/1984-0462/2023/41/2021197. PMC 9273119 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35830160 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  31. ↑ Leppik IE (2007). Epilepsy: A Guide to Balancing your Life (American Academy of Neurology). Demos Medical Publishing. ISBN 978-1-932603-20-0.
  32. ↑ Swatzyna RJ, Arns M, Tarnow JD, Turner RP, Barr E, MacInerney EK, Hoffman AM, Boutros NN (april 2022). "Isolated epileptiform activity in children and adolescents: prevalence, relevance, and implications for treatment". European Child & Adolescent Psychiatry. 31 (4): 545–552. doi:10.1007/s00787-020-01597-2. PMID 32666203. S2CID 220506969.
  33. ↑ Beyene A, Ayalew AF, Mulat G, Simachew Kassa A, Birhan T (2020). "The treatment outcomes of epilepsy and its root causes in children attending at the University of Gondar teaching hospital: A retrospective cohort study, 2018". PLOS ONE. 15 (3). Bibcode:2020PLoSO..1530187B. doi:10.1371/journal.pone.0230187. PMC 7067446. PMID 32163504. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  34. ↑ Treadwell, Jonathan R.; Wu, Mingche; Tsou, Amy Y. (25. 10. 2022). Management of Infantile Epilepsies (Report). Agency for Healthcare Research and Quality (AHRQ). doi:10.23970/ahrqepccer252.
  35. ↑ Weaver DF, Pohlmann-Eden B (maj 2013). "Pharmacoresistant epilepsy: unmet needs in solving the puzzle(s)". Epilepsia. 54 (Suppl 2): 80–85. doi:10.1111/epi.12191. PMID 23646978. S2CID 28566521.
  36. ↑ Caulfield, Laura E.; Bennett, Wendy L.; Gross, Susan M.; Hurley, Kristen M.; Ogunwole, S. Michelle; Venkataramani, Maya; Lerman, Jennifer L.; Zhang, Allen; Sharma, Ritu; Bass, Eric B. (2022). "Maternal and Child Outcomes Associated With the Special Supplemental Nutrition Program for Women, Infants, and Children (WIC)". effectivehealthcare.ahrq.gov (jezik: engleski). doi:10.23970/ahrqepccer253. PMID 35503870 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 248313965 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć). Pristupljeno 20. 10. 2023.
  37. ↑ Newmaster, Kyra; Zhu, Zahra; Bolt, Elizabeth; Chang, Ryan J.; Day, Christopher; Mhanna, Asmaa; Paudel, Sita; Farooq, Osman; Swaminathan, Arun; Acharya, Prakrati; Cheungpasitporn, Wisit; Gupta, Siddharth; Samanta, Debopam; Mahfooz, Naeem; Mainali, Gayatra (septembar 2022). "A Review of the Multi-Systemic Complications of a Ketogenic Diet in Children and Infants with Epilepsy". Children (jezik: engleski). 9 (9): 1372. doi:10.3390/children9091372. ISSN 2227-9067. PMC 9498174 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36138681 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  38. ↑ Masood, Wajeed; Annamaraju, Pavan; Uppaluri, Kalyan (2023). "Ketogenic Diet". National Library of Medicine. StatPearls. PMID 29763005. Pristupljeno 11. 8. 2023.
  39. ↑ Sirven JI, Schachter SC (13. 11. 2020) [4. 2. 2022]. Kossoff E (ured.). "Modified Atkins Diet". Epilepsy Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 25. 7. 2023.
  40. ↑ El-Rashidy, O. F.; Nassar, M. F.; Abdel-Hamid, I. A.; Shatla, R. H.; Abdel-Hamid, M. H.; Gabr, S. S.; Mohamed, S. G.; El-Sayed, W. S.; Shaaban, S. Y. (decembar 2013). "Modified Atkins diet vs classic ketogenic formula in intractable epilepsy". Acta Neurologica Scandinavica (jezik: engleski). 128 (6): 402–408. doi:10.1111/ane.12137. PMID 23679058. S2CID 24051965.
  41. ↑ Ko, A.; Kwon, H. E.; Kim, H. D. (2022). "Updates on the ketogenic diet therapy for pediatric epilepsy". Biomedical Journal. 45 (1): 19–26. doi:10.1016/j.bj.2021.11.003. PMC 9133260 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34808422 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  42. ↑ Wells, Jana; Swaminathan, Arun; Paseka, Jenna; Hanson, Corrine (17. 6. 2020). "Efficacy and Safety of a Ketogenic Diet in Children and Adolescents with Refractory Epilepsy—A Review". Nutrients. 12 (6): 1809. doi:10.3390/nu12061809. PMC 7353240. PMID 32560503.
  43. ↑ Kiriakopoulos E, Cascino GD, Britton JW (15. 10. 2018). Koubeissi M, Dewar S (ured.). "Types of Epilepsy Surgery". Epilepsy Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 7. 2023.
  44. ↑ Wang X, Han P, Wang Q, Xie C, Chen J (april 2023). "Efficiency of surgery on posttraumatic epilepsy: a systematic review and meta-analysis". Neurosurgical Review. 46 (1): 91. doi:10.1007/s10143-023-01997-3. PMID 37071216 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 258183753 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  45. ↑ Griessenauer CJ, Salam S, Hendrix P, Patel DM, Tubbs RS, Blount JP, Winkler PA (januar 2015). "Hemispherectomy for treatment of refractory epilepsy in the pediatric age group: a systematic review". Journal of Neurosurgery. Pediatrics. 15 (1): 34–44. doi:10.3171/2014.10.PEDS14155. PMID 25380174.
  46. ↑ Lopez AJ, Badger C, Kennedy BC (juli 2021). "Hemispherotomy for pediatric epilepsy: a systematic review and critical analysis". Child's Nervous System. 37 (7): 2153–2161. doi:10.1007/s00381-021-05176-x. PMID 33907902 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 233416995.
  47. 1 2 Tsou, Amy Y.; Kessler, Sudha Kilaru; Wu, Mingche; Abend, Nicholas S.; Massey, Shavonne L.; Treadwell, Jonathan R. (3. 1. 2023). "Surgical Treatments for Epilepsies in Children Aged 1–36 Months: A Systematic Review". Neurology (jezik: engleski). 100 (1): e1–e15. doi:10.1212/WNL.0000000000201012. ISSN 0028-3878. PMC 9827129 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36270898 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  48. ↑ Wicker, E; Cole, JW (2021). "Sudden Unexpected Death in Epilepsy (SUDEP): A Review of Risk Factors and Possible Interventions in Children". The Journal of Pediatric Pharmacology and Therapeutics. 26 (6): 556–564. doi:10.5863/1551-6776-26.6.556. PMC 8372858 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34421404 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  49. ↑ Iyengar S, Shafer PO (28. 11. 2017). Koubeissi M, Sirven JI (ured.). "Responsive Neurostimulation (RNS)". Epilepsy Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 7. 2023.
  50. ↑ Kiriakopoulos E (22. 12. 2020) [14. 9. 2018]. Bermeo-Ovalle A, Schuele SU (ured.). "Deep Brain Stimulation". Epilepsy Foundation (jezik: engleski). Pristupljeno 30. 7. 2023.
  51. ↑ Reilly C, Neville BG (novembar 2011). "Academic achievement in children with epilepsy: a review". Epilepsy Research. 97 (1–2): 112–123. doi:10.1016/j.eplepsyres.2011.07.017. PMID 21924868. S2CID 19412887.
  52. ↑ Berg AT, Smith SN, Frobish D, Levy SR, Testa FM, Beckerman B, Shinnar S (novembar 2005). "Special education needs of children with newly diagnosed epilepsy". Developmental Medicine and Child Neurology. 47 (11): 749–753. doi:10.1111/j.1469-8749.2005.tb01072.x. PMID 16225738.
  53. ↑ Wo SW, Ong LC, Low WY, Lai PS (oktobar 2017). "The impact of epilepsy on academic achievement in children with normal intelligence and without major comorbidities: A systematic review". Epilepsy Research. 136: 35–45. doi:10.1016/j.eplepsyres.2017.07.009. PMID 28753498. S2CID 21414331.
  54. ↑ "Absence Seizures". www.hopkinsmedicine.org (jezik: engleski). 19. 11. 2019. Pristupljeno 11. 4. 2022.
  55. ↑ Reilly, Colin; Agnew, Robert; Neville, Brian G. R. (1. 10. 2011). "Depression and anxiety in childhood epilepsy: A review". Seizure. 20 (8): 589–597. doi:10.1016/j.seizure.2011.06.004. ISSN 1059-1311. PMID 21741277. S2CID 17980492.
  56. ↑ Ettinger, Alan B.; Weisbrot, Deborah M.; Nolan, Edith E.; Gadow, Kenneth D.; Vitale, Susan A.; Andriola, Mary R.; Lenn, Nicholas J.; Novak, Gerald P.; Hermann, Bruce P. (juni 1998). "Symptoms of Depression and Anxiety in Pediatric Epilepsy Patients". Epilepsia (jezik: engleski). 39 (6): 595–599. doi:10.1111/j.1528-1157.1998.tb01427.x. ISSN 0013-9580. PMID 9637601. S2CID 21079576.
  57. ↑ Morrell, Martha J (1. 12. 2002). "Stigma and epilepsy". Epilepsy & Behavior. 3 (6, Supplement 2): 21–25. doi:10.1016/S1525-5050(02)00547-4. ISSN 1525-5050. PMID 12609302. S2CID 41419205.
  58. ↑ Jeschke, Sarah; Woltermann, Sarah; Neininger, Martina Patrizia; Pauschek, Josefine; Kiess, Wieland; Bertsche, Thilo; Bertsche, Astrid (1. 10. 2020). "Why do children and adolescents with epilepsy disclose or not disclose their condition to their friends?". European Journal of Pediatrics (jezik: engleski). 179 (10): 1627–1633. doi:10.1007/s00431-020-03661-0. ISSN 1432-1076. PMC 7479002. PMID 32372187.
  59. ↑ O'Toole, Stephanie; Lambert, Veronica; Gallagher, Pamela; Shahwan, Amre; Austin, Joan K. (1. 4. 2016). "Talking about epilepsy: Challenges parents face when communicating with their child about epilepsy and epilepsy-related issues". Epilepsy & Behavior. 57 (Pt A): 9–15. doi:10.1016/j.yebeh.2016.01.013. ISSN 1525-5050. PMID 26900774. S2CID 3696829.
  60. ↑ Plevin, D; Smith, N (2019). "Assessment and Management of Depression and Anxiety in Children and Adolescents with Epilepsy". Behavioural Neurology. 2019. doi:10.1155/2019/2571368. PMC 6525933. PMID 31191736. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  61. ↑ Bennett, Sophie D; Cross, J Helen; Chowdhury, Kashfia; Ford, Tamsin; Heyman, Isobel; Coughtrey, Anna E; Dalrymple, Emma; Byford, Sarah; Chorpita, Bruce; Fonagy, Peter; Moss-Morris, Rona; Reilly, Colin; Smith, Jonathan A; Stephenson, Terence; Varadkar, Sophia (1. 3. 2024). "Clinical effectiveness of the psychological therapy Mental Health Intervention for Children with Epilepsy in addition to usual care compared with assessment-enhanced usual care alone: a multicentre, randomised controlled clinical trial in the UK". The Lancet. 403 (10433): 1254–1266. doi:10.1016/s0140-6736(23)02791-5. ISSN 0140-6736.
  62. ↑ "How can we support the mental health of children with epilepsy?". NIHR Evidence. 12. 9. 2024.
  63. 1 2 3 Chou N, Serafini S, Muh CR (januar 2018). "Cortical Language Areas and Plasticity in Pediatric Patients With Epilepsy: A Review". Pediatric Neurology. 78: 3–12. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2017.10.001. PMID 29191650.
  64. ↑ Baumer, Fiona M.; Cardon, Aaron L.; Porter, Brenda E. (11. 12. 2017). "Language Dysfunction in Pediatric Epilepsy". The Journal of Pediatrics. 194: 13–21. doi:10.1016/j.jpeds.2017.10.031. PMC 5826845. PMID 29241678 – preko Elsevier.
  65. 1 2 Rejnö-Habte Selassie G (mart 2010). Speech and language dysfunction in childhood epilepsy and epileptiform EEG activity. Institute of Neuroscience and Physiology. Department of Clinical Neuroscience and Rehabilitation. (Doctor of Philosophy (Medicine) thesis). University of Gothenburg. Sahlgrenska Academy. hdl:2077/21692. ISBN 978-91-628-8034-7.
  66. 1 2 Baumer FM, Cardon AL, Porter BE (mart 2018). "Language Dysfunction in Pediatric Epilepsy". The Journal of Pediatrics. 194: 13–21. doi:10.1016/j.jpeds.2017.10.031. PMC 5826845. PMID 29241678.
  67. ↑ McDonald CR, Ahmadi ME, Hagler DJ, Tecoma ES, Iragui VJ, Gharapetian L, Dale AM, Halgren E (decembar 2008). "Diffusion tensor imaging correlates of memory and language impairments in temporal lobe epilepsy". Neurology. 71 (23): 1869–1876. doi:10.1212/01.wnl.0000327824.05348.3b. PMC 2676974. PMID 18946001.
  68. ↑ Adcock JE, Wise RG, Oxbury JM, Oxbury SM, Matthews PM (februar 2003). "Quantitative fMRI assessment of the differences in lateralization of language-related brain activation in patients with temporal lobe epilepsy". NeuroImage. 18 (2): 423–438. doi:10.1016/s1053-8119(02)00013-7. PMID 12595196. S2CID 41912869.
  69. ↑ Aron O, Jonas J, Colnat-Coulbois S, Maillard L (10. 3. 2021). "Language Mapping Using Stereo Electroencephalography: A Review and Expert Opinion". Frontiers in Human Neuroscience. 15. doi:10.3389/fnhum.2021.619521. PMC 7987679. PMID 33776668. Nepoznati parametar |article-number= zanemaren (pomoć)
  70. ↑ Kadis DS, Iida K, Kerr EN, Logan WJ, McAndrews MP, Ochi A, Otsubo H, Rutka JT, Snead OC, Weiss SK, Smith ML (maj 2007). "Intrahemispheric reorganization of language in children with medically intractable epilepsy of the left hemisphere". Journal of the International Neuropsychological Society. 13 (3): 505–516. doi:10.1017/s1355617707070397. PMID 17445300. S2CID 35628939.

Dopunska literatura

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Epilepsijski napadi i epilepsija

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Dječija_epilepsija&oldid=3903572"